Dobrodošli u devedesete, opet: kako smo se vratili na brojanje krvnih zrnaca i demonizaciju svih koji se ne uklapaju u obrasce ćudorednih dušebrižnika

Sredovječan kakav jesam – dugo pamtim no nikad se kao ovog vrelog kolovoza 2018. još nisam osjećao baš poput fikcijskog meteorologa Phila Connorsa u staroj komediji "Beskrajni dan". Vele da se povijest – posebice budalama koje ništa nisu naučile – ponavlja, no mora li se baš dvadesetak godina kasnije ponavljati talog devedesetih: brojanje krvnih zrnaca, arbitraža po svjetonazornom ključu, demonizacija supkulturnih skupina, osoba drugačije seksualne orijentacije i svih onih koji se ne uklapaju u "vizualne" obrasce bogobojažljivih i ćudorednih dušebrižnika. Ne, ovaj tekst nema baš nikakve veze s politikom ali ni s glazbom. Iako su protagonisti priče/skandala koji je u sezoni "kiseliša" napunio sve medije glazbenici ili glazbeni fanovi, a njezina pozadina dobro znana kao "mračna strana&quo...