Uložili smo u izgradnju sunčane elektrane na krovu proizvodnog pogona, snage invertera 120 kW, procijenjene godišnje proizvodnje energije 152.000 kWh, isključivo za vlastite potrebe. Potpora iznosi 50% vrijednosti projekta, uključujući i pripremnu dokumentaciju – kazala je Arijana Šafranko Salihćehajić, direktorica tvrtke "Šafram".
Ako ste dosad pripremali nekakvu hranu i pri tome vam je zatrebala začinska paprika, velike su šanse da ste čuli za tvrtku "Šafram". I upravo je ona utrla put toj firmi osnovanoj 1990. godine u Zagrebu.
– Svaki je početak, pa tako i naš, težak. Počevši ni od čega, prva dva proizvoda u asortimanu bili su začinska slatka i ljuta paprika te papar crni, mljeveni i zrno. Trebalo je izgraditi prvu halu, skladište, kupiti prvi stroj za pakiranje, kamion za otpremu proizvoda; vlastita kapitala nemate, a ni banke u to vrijeme nisu baš imale povjerenja niti bile fleksibilne za mlade poduzetnike – kazala je Arijana Šafranko Salihćehajić, direktorica tvrtke.
Ubrzamo li, pak, vrijeme u današnjicu, uvjeti su itekako drukčiji. "Šafram" je, naime, povukao sredstva iz EU fondova, konkretno za podmjeru 4.2. tip operacije 4.2.2. Korištenje obnovljivih izvora energije, za ulaganje u sunčanu elektranu, i to u visini od nešto više od 350 tisuća kuna. I danas je uistinu, ako je projekt valjan, lakše doći do investicija. Prije je to bila sasvim druga priča.
– Početkom 2000-ih godina odlučili smo pokrenuti vlastitu proizvodnju začinske paprike i počeli smo graditi prvi pogon u mjestu Turanovcu pokraj Virovitice. Prva naša veća investicija bila je kupnja sušare za sušenje paprike, čiji kapacitet sušenja je 24 tone dnevno. Također smo kupili mlinove za mljevenje paprike; radi se o kamenim tradicionalnim mlinovima kako bismo osigurali vrhunsku kvalitetu domaće paprike. Također smo prepoznati po začinskoj paprici, koje preradimo oko 300 tona godišnje. Osim paprike, danas u asortimanu imamo više od stotinjak proizvoda, a pakiramo proizvode robnih marki svih velikih kupaca – pojasnila je Šafranko Salihćehajić, dodajući kako su se odlučili na povlačenje novca iz EU fondova jer su čuli, kako je u medijima pisalo, "da novca ima puno, a da se ne znamo sagnuti i pokupiti ga". Naravno, šalila se.
Ukupna sredstva za realizaciju solarne elektrane iznosila su 856.623,68 kuna, uključujući i pripremnu dokumentaciju.
– Sredstva su uložena u izgradnju sunčane elektrane na krovu proizvodnog pogona, snage invertera 120 kW, procijenjene godišnje proizvodnje energije 152.000 kWh, isključivo za vlastite potrebe proizvodnje. Potpora iznosi 50% vrijednosti projekta, uključujući i pripremnu dokumentaciju, od toga su 85% sredstva iz proračuna EU-a, a 15% iz proračuna Republike Hrvatske. Procijenili smo da se troškovi izgradnje elektrane vraćaju kroz osam godina, a u našem slučaju zbog potpore će se elektrana isplatiti već u četiri godine. Ove godine se susrećemo i s visokim rastom svih energenata, tako da će nam vlastita proizvodnja energije uvelike pomoći i olakšati poslovanje – kazala je vlasnica i direktorica tvrtke, koja bi ovaj vid suradnje preporučila svakome.
– Posljednjih godina je cijena kapitala bila vrlo prihvatljiva, međutim povratna sredstva su zaista vjetar u leđa i mogućnost tvrtkama da lakše investiraju u proizvodnju, modernizaciju proizvodnih pogona, da budemo konkurentniji na tržištu. I svakako kad vam se pola uložene investicije vrati, lakše ćete se odlučiti na ulaganja, a za taj vraćeni iznos već smišljate nove planove i nove investicije.
Važno je, pak, naglasiti kako se radi o dugoročnom procesu, čiji vremenski okvir ovisi i o vrsti i veličini projekta.
– U našem slučaju od početka natječaja do završetka investicije prođe do dvije godine. Morate biti spremni cijeli projekt sami financirati, a tek po završnoj kontroli dolazi isplata. Sinkronizirani rad svih strana, od nas samih, konzultanata, izvođača radova pa na kraju do Agencije za plaćanja (APPRRR) koja provodi završnu kontrolu, svakako rezultira uspjehom, a vjerujem da nam je to zajednički cilj! Ovakvi projekti nam trebaju biti prioriteti. Zemlje članice osnivačice EU-a i zemlje koje imaju dugačak "staž" u EU-u naučile su puno ranije povlačiti ova poticajna sredstva, stalno unaprjeđujući svoje poslovanje. Ne smijemo zaostajati za njima, već učiti od njih, na kraju krajeva to je novac i naših poreznih obveznika. Smatram da nam je dužnost vraćati taj novac u Hrvatsku, razvijati se, otvarati nova radna mjesta, biti konkurentniji na tržištu.
Sadržaj pripremljen u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede.
