StoryEditor
Hrvatskadruga strana

Djelatnici u bankama tvrde da im nikad nije bilo teže raditi: Klijenti ‘pucaju‘ i vrijeđaju nas, a najgore nam tek slijedi. Bogati su najnervozniji...

18. listopada 2020. - 17:32
IlustracijaDuje Klarić/Cropix

Ustrašeni, očajni, tankih živaca... Mnogi zaduženi Hrvati u takvom stanju već godinama posjećuju financijske institucije kako bi popravili krvnu sliku u vlastitu novčaniku i zahvaljujući kreditima ostali na nogama – čitaj "preživjeli".

No, na njihovu ionako već nategnutu ekonomsku situaciju korona-udar mogao bi djelovati razorno – brojni su ostali bez posla, a značajan broj već prima umanjene plaće ili strahuje od gubitka radnog mjesta. Jedino su zaduženja ostala ista, trajno zacementirana njihovim potpisima u nekoj od banaka...

– U posljednjih se mjesec dana osjeća povećana napetost u radu s klijentima – priznaje nam voditeljica jedne od splitskih poslovnica poznate bankarske kuće, želeći, razumljivo, ostati anonimna zbog mogućnosti sankcija od strane poslodavca.

Što zbog korona-mjera (nošenja maski, držanja razmaka), što zbog poljuljane financijske situacije klijenata ili tek njezine slutnje, reći će nam dok joj prepričavamo slučaj jedne njezine kolegice, koja je otvorila bolovanje jer više nije bila u stanju dolaziti kući plačući nakon cjelodnevnog slušanja traumatičnih ispovijesti klijenata. Psihički to više nije mogla izdržati, iako osobno nema financijskih problema. I još uvijek ima posao...

Povišeni tonovi

Kakva je trenutačno situacija s druge strane šaltera, spremno nam je posvjedočila iskusna bankarska djelatnica, s dugogodišnjim stažem, priznajući kako joj nikada nije bilo teže raditi u banci. Jedno je nepoštovanje mjera pridržavanja distance i nošenja maski od strane klijenata ("u samom početku, dok su svi bili prepadnuti, bilo je i reda, a sada ne žele čekati red, stajati ispred poslovnice, ulaze bez maske i redovito nam govore 'vi ništa ne radite'"), a drugo njihovi sve učestaliji povišeni tonovi u komunikaciji.

– Evo, sad sam došla s posla i popila tabletu za smirenje. Potpuno razumijem kolegicu. Mi smo kao prva linija obrane... Klijenti se znaju iživljavati na našim curama na šalterima, a mene moj regionalni direktor pita koliko smo čega prodali. Tipa morali smo otvoriti više novih tekućih računa... A kome? Tko se zapošljava? Naravno da onda netko puca po šavovima, ako još, uz svu trenutačnu prirodu posla, ima i ludog šefa koji ga pritišće s rezultatima. Nikad nije bilo okrutnije raditi u banci, jer mi ne možemo u ovakvim vremenima i okolnostima ostvariti rezultat koji se postavlja pred nas. Kreditna politika je rigorozna, teško ljudi i dižu kredite, a i kome trebaju, najčešće im je nemoguće i odobriti ih. S druge strane, onima koji su već kreditno zaduženi više ne možemo prolongirati moratorij, a davali smo ih na šest mjeseci. A tek sad im trebaju... – govori, napominjući kako je i sama osjetljiva na klijente. No tu je gdje jest jer raditi mora, to joj je struka i mora od nečega živjeti. I nastoji im pomoći. No, ne krije kako i djelatnicima u bankama suživot s koronom postaje sve teži, ali će, smatra, pravi problemi nahrupiti s prvim danima proljeća.

– Trenutačno je najgore što su svi ljudi pod velikim stresom. Primjerice, za pravne osobe se sada, prigodom podizanja kredita, traže jamstva kakva se nisu tražila nikada prije, dok nije bilo koronavirusa. Sad je toga toliko da ljudi "pucaju", procedura je ogromna, i to traje. Eto, jedan klijent mi je danas zaprijetio kako će me privatno tužiti ako sve sutra ne bude gotovo. Ali danas će svatko tko ima nekakav problem, tipa muž sa ženom doma, doći u banku i istresati se – primjećuje, objašnjavajući kako je još rano govoriti o najvećim problemima vezanim uz plaćanja klijenata. Ali sigurno zna da najgore tek dolazi...

Spasonosni Helex

– Do sada su, šest mjeseci, bili moratoriji, ne znam što će biti s ovrhama, one idu preko Fine nekakvim drugim procesom... Ali znam da će biti pljucanja po nama "tko mi je što uzeo, zašto me vozate po Fini", iako mi u banci nemamo uvid u to. Općeniti je problem što su ljudi iz dana u dan sve nervozniji, svatko misli da je njegov problem najveći. Dugo godina radim u banci, prošla sam i bolje i lošije faze, navikla sam se balansirati, ali kad popijem Helex, znači da mi je situacija na poslu ono uistinu... – uzdiše naša sugovornica.

Svjesna je kako će je nakon ovih riječi neki i zlobno komentirati, kvalificirati je kao "pripadnicu bankarske bagre, koju ne treba žaliti". Ali i ne žali se, veli, samo opisuje trenutačnu stvarnost na vlastitu radnom mjestu.

– Ima ljudi koji pucaju na gluposti. Općenito je ovo s koronom veliki pritisak na sve, nitko ne zna što nas čeka sutra. Prije smo u banci znali one "uvrnute" ili "trknute", koji su nas redovno dolazili gnjaviti ili pokušavali inicirati incidente, ali primjećujem kako su to posljednjih mjesec dana počeli raditi i klijenti koji su prethodno bili normalni i super komunicirali. Njih barem 50 posto je u psihozi... Konkretno im se čak ništa nije dogodilo, ali čim imaju taj vražji kredit, pod pritiskom su. I nisu dobili otkaz, ali možda strahuju da će ga dobiti. Općenito vladaju nesigurnost i neizvjesnost. I onda ulaze u banku s gnjevnim gardom "vi ste nam uništili živote, namamili ste nas, sad s nama brišete pod" ili nam govore u stilu "da se vama dogodilo kao nama, da ste ostali bez posla, vidjeli bi vas". I takve neke priče... Meni nije pala plaća ni kunu, ali isto osjećam strah od budućnosti. I ja imam kredit i meni se može isto dogoditi. Svi mi imamo privatne probleme, i mi smo ljudi od krvi i mesa. Smatram kako nema utemeljenja za takvu psihozu. Ekonomski problemi događaju se na globalnoj razini. I u tom svjetlu treba gledati stvari, a čuvati zdravlje jer je ono najvažnije. Svima govorim: "Bit će bolje, bit će." Inače ćemo poludjeti – pokušava zvučati optimistično.

Ipak, pribojava se kako bi se problemi s naplatom kredita mogli zahuktati na proljeće.

– Neke banke su davale moratorije tri mjeseca, neke šest... Nudile manje-više korektne modele. Naravno, sve će to naplatiti. Ne da branim banku, ali ne možemo ni mi oprostiti kredit. Dug je dug, mora se vratiti. Sada klijenti mogu ići u redovan moratorij, što za sobom opet povlači određene troškove, a oni nemaju novca. Što se tiče stambenih kredita i tržišta nekretnina, trebat će više vremena da se vidi realno stanje stvari. Iskreno, nismo imali ni puno moratorija po "stambenjacima", većinom su to bili nenamjenski krediti. Sad istječu, ali onda ide prva opomena, pa će se kao nešto skupiti za neku ratu... No, proljeće, tamo negdje ožujak, travanj, pokazat će pravo stanje izazvano korona-udarom. Bojim se da ćemo u perpektivi imati ogroman broj novih blokiranih – prognozira iskusna splitska bankarica.

Bogati su i najnervozniji


Klijenti u financijskom škripcu, koji se već sada raspituju o novim moratorijima ili reprogramima kredita, najljubazniji su i najstrpljiviji u ophođenju.

– Već ih dugo lome problemi... Bore se sa samima sobom jer smatraju da su donijeli krivu odluku. Oni su jako kulturni, zovnu, pitaju što se može učiniti... Već su prošli i "švicarce", svašta nešto. Znaju nam i reći: "Ništa, ići ćemo vani raditi, pa ćemo riješiti problem." I ne napadaju nas, službenike banke, jer znaju da im mi nismo krivi. Ali najgori su oni klijenti koji, na koncu konca, i nisu u pravu, čak ni nemaju stvaran problem. A najviše strahuju oni koji ne znaju gdje bi s novcem jer ga imaju viška. Ne znaju gdje bi uložili, čekaju pad cijena nekretnina... Oni su ujedno bili i najviše nervozni kad je sve skupa krenulo ovo s koronom. Nije tada bila ni velika navala podizanja gotovine, ali bilo ih je, pa su se premišljali hoće li u fondove, dionice ili nešto treće – otkriva splitska bankarica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. listopad 2020 17:32