StoryEditor
HrvatskaDO PAKLA I NAZAD

Cjelovita ispovijest našeg novinara: Evo kako sam pobijedio karcinom ...

Piše PSD.
4. siječnja 2016. - 11:18
Uzimati ili ne uzimati antibiotike, vječiti je prijepor. Jedni kažu da antibiotike treba uzeti odmah čim se za tim ukaže potreba, drugi tvrde da oni donose više štete nego koristi. Potpisnik ovih redaka na svojoj je koži iskusio kako mu je antibiotik, slijedom nevjerojatnih okolnosti, doslovno spasio život.

Dakle, 15. listopada 2015. godine popijem, po preporuci urologa, u razmaku od 12 sati dvije tablete antibiotika imena Citeral. Trebalo mi je riješiti upalni proces, koji me već kronično muči godinama. Antibiotike inače izbjegavam zbog problema koje sam imao kad sam ih pio prije desetak godina.

Ovoga puta sam ih morao uzeti. No, poslijepodne, nakon što je prošlo nekoliko sati, "presječe" me u području blizu slijepog crijeva. Bol je bila strašna. Budući da u tom predjelu tijela godinama imam probleme, nisam posebno brinuo. Uostalom, zbog te boli u trbuhu koja mi se periodično javlja već 15-ak godina, kolege, prijatelji i poznanici su me proglasili hipohondrom.

"Živit ćeš 100 godina, to ti umišljaš da te boli, nije ti ništa", govorili su, a ja im nisam vjerovao, kao ni liječnicima koji su kazivali da je u pitanju nervoza crijeva, refleksna bol od kralježnice, iritabilni kolon..., odnosno sve ono što je u današnjem ludom svijetu manje-više normalna pojava.

No, u noći, nakon drugog popijenog antibiotika, stanje mi se pogoršalo toliko da sam od boli gotovo izgubio svijest. Uspio sam pozvati Hitnu pomoć, koja me je prevezla na Hitni kirurški prijam KBC-a Split. Tamo su mi izvadili krv, dali infuziju, držali me cijelu noć u stacionaru i ujutro me pustili kući.

Kako mi bol dva dana nije popuštala, ponovno sam došao u bolnicu i tada su mi napravili CT abdomena da napokon utvrde šta se to sa mnom događa. I imali su što vidjeti. Zadebljano slijepo crijevo, u duljini od devet milimetara. Upalilo im se crveno svjetlo i odmah su me ostavili na Hepatobilijarnoj kirurgiji KBC-a Split.

I tako sam ja pet dana ležao u bolnici, oni su me promatrali i šopali antibioticima i nakon toga me pustili kući, uz napomenu da u roku od 15-20 dana, kada se upala u potpunosti smiri, napravim kolonoskopiju. Nalaz je za mene bio poražavajući. Radilo se o adeno karcinomu, malignoj tvorevini.

Nakon toga napravio sam, po preporuci onkologa, baš u petak 13. studenoga, PET CT pretragu, kako bi se vidjelo je li se to proširilo negdje po tijelu. Na moju sreću, PET CT nalaz je bio odličan i osim karcinoma u cekumu debelog crijeva, nigdje drugdje nisu nađene metastaze.

Sljedeći korak bila je operacija koju su vrhunski obavili prof. dr. Zdravko Perko i dr. Dario Matić sa splitske kirurgije, koji su iskidali što je trebalo iskidati, sašili ko singericom i dali mi šansu za novi život.

Sad sam, kako liječnici kažu, zdrav čovik, koji će ipak proći kemoterapiju, i to preventivno. Za takav optimizam je zaslužan Phd nalaz koji je jako dobar, jer je utvrđeno da se karcinom nije proširio ni na limfne čvorove ni na krvne žile.

E, i kakve sada veze ima antibiotik Citeral s cijelom ovom pričom? Za mene ima vrlo veliku i važnu poveznicu.

Nakon izlaska s Hitnog prijama KBC-a Split, nakon noći 16. listopada 2015. kada sam tamo još boravio, došao sam kući i pogledao koji sam ja to antibiotik popio. I u njegovim nuspojavama, koje su okarakterizirane kao rijetke, spominje se kolitis (upala crijeva), koja u rijetkim slučajevima može biti smrtonosna.

Tako, znači! Citeral je kod mene, ne krivnjom lijeka i na svu sreću, na degenerativnoj promjeni moga debelog crijeva izazvao upalni proces, koji je bio okidač za "pretrage" i koji mi je vrlo vjerojatno spasio život. Da nije bilo Citerala koji je upalio crijeva, još bih ja tko zna koliko vremena, u sebi nosio adeno karcinom, koji bi se zasigurno proširio dalje i koji bi me stajao glave.

Prva priča o antibiotiku, koju sam iskusio na svojoj koži, datira još od 2005. godine. Tada sam zbog urološkog upalnog procesa počeo piti antibiotik imena Cipromed, a koji spada u istu skupinu antibiotika kao i Citeral. Ubrzo mi je na lijevoj nozi pukla Ahilova tetiva. Jedna od nuspojava, doduše vrlo rijetka. Naravno, Cipromed nije kriv što sam ja tako "metiljav" i vrlo vjerojatno se radilo o degenerativnoj promjeni na Ahilovoj tetivi koju je dodatno raspalio antibiotik.

Ahil puko, ja gips nosio 40 dana, nakon čega sam morao doslovno opet učiti hodati, sljedećih pet mjeseci. Tada sam se zarekao da više nikada neću popiti antibiotik. No, na svoju sreću, pogazio sam to obećanje.

I eto, antibiotik me jednom zeznuo, a drugi put mi spasio život. Pa sad ti budi pametan!

Ivica Marković
snimio Vladimir Dugandžić / eph

Kako sam 'uništio' obiteljskog neprijatelja

Kako se čovjek osjeća kad dozna da boluje od malignog oboljenja?

Prvo što me je pogodilo bila je određena ravnodušnost, prihvatio sam to gotovo pa nezainteresirano. Valjda dok mi nije došlo do mozga. Sam sebe sam iznenadio koliko sam bio smiren. No, onda su počele razne misli. Sjetio sam se svojih starih, majke, bake i oca koji su svi partili s ovog svijeta od iste bolesti. Sve ih je "izija" karcinom.

Zatim je slijedilo more suza i sažalijevanje samog sebe. Nakon par dana i nakon što sam PET CT pretragom shvatio da se karcinom nije proširio po ostatku tijela, uslijedilo je ushićenje i želja za pobjedom. Dodatni impuls za borbu došao je dan nakon operacije, kada sam postao svjestan toga da su to izvadili iz mene i da sam sad čist.

Svi su oko mene optimistični, liječnici, medicinske sestre, prijatelji, pa zašto onda ne bih bio i ja. Ja sam barem dobio priliku da se izborim za svoj život.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. svibanj 2021 17:11