StoryEditor

UBIO JE OPET ‘Podivljao je zbog tableta na koje su ga navukli u bolnici!’

Piše PSD.
27. siječnja 2012. - 00:27
Vladimir Čulina
Udarajući ga sjekirom po glavi, dvostruki ubojica Vladimir Čulina (41), zvani Čuki iz Splita, zatukao je 62-godišnjeg oca koji je u srijedu, poslije ponoći, drijemao na kauču u dnevnom boravku obiteljske kuće u Pridrazi, u kojoj je 41-godišnjak povremeno boravio. Nakon što ga je desetak puta izudarao sjekirom, nazvao je službu 112 i rekao kako je ubio oca. Poslije toga mirno je pričekao policiju i nije se opirao uhićenju.

Što je uzrok ovakvom zvjerskom činu, ne znaju ni policija ni susjedi, koji su nam jučer rekli kako su šokirani jer ništa nije naslućivalo na tako težak zločin.
– Probudio me lavež pasa. Bilo je nešto čudno u zraku, pa sam ustao iz kreveta i blizu kuće ugledao policiju. Rekli su mi da je Stanko ubijen i da su odveli Vladu – kazao nam je jučer Mladen Čulina, prvi susjed, koji je oca i sina, koji su u kući bili sami, vidio dan prije, u popodnevnim satima, nakon što su se vratili iz Zadra gdje su bili u nabavi.

– Obojica su izgledala normalno. Nije se dalo primijetiti da su u svađi ili nešto slično. Cijelo ljeto su bili tu, a sada i ovih zadnjih petnaestak dana, no nikakvih problema nije bilo. Vlado je ovog ljeta imao i djevojku koja je dolazila, ali je poslije više nisam viđao. Normalno se ponašao i s njim nije bilo problema – kazao je Mladen Čulina.

Zločin u susjedstvu‘prikrila’ bura

Iako se u neposrednoj blizini njegove kuće odvijao monstruozan zločin, on tu večer ništa nije čuo, jednako kao ni drugi susjed Mile Čulina.

– Puhala je jaka bura, pa su svima lupali prozori i vrata, tako da se ništa drugo nije ni moglo čuti. Probudio sam se nakon što mi je Mladen pokucao na prozor i rekao mi da hitno iziđem. Kazao mi je što se dogodilo i tek sam tada sve doznao – kazuje Mile Čulina, dodajući kako u toj obitelji, dok je boravila u Pridrazi, nije bilo nikakvih problema.

Što je bio motiv ubojstva, u policiji jučer nisu mogli odgovoriti kazavši samo kako se slučaj još istražuje. Nad tijelom ubijenoga 62-godišnjaka obavit će se obdukcija, a 41-godišnjak je tijekom popodneva predan pritvorskom nadzorniku zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva.

Kao psihički bolesnik, Vladimir Čulina će za svoj zločin odgovarati prema Zakonu o osobama s duševnim smetnjama. Razlika od procesuiranja prema Kaznenom zakonu je u tome što psihički bolesna osoba može biti proglašena krivom, ali ne može se osuditi na kaznu zatvora. Za osobe s duševnim smetnjama, ako se ocijeni da su opasne za okolinu, određuje se liječenje u ustanovi zatvorenog tipa. Kod nas se liječenje počinitelja najtežih kaznenih djela provodi uglavnom u Vrapču i Popovači.

Međutim, problem s takvim slučajevima je što zakon propisuje minimalno trajanje liječenja, šest mjeseci, ali ne predviđa mogućnost da se odmah odredi do kada bi trebalo trajati liječenje. Nakon proteka šest mjeseci, na nalog suda tim liječnika evaluira stanje pacijenta i produljuje ili prekida boravak u zatvorenoj ustanovi.
Prigodom otpuštanja vani, u pravilu se traži od člana obitelji da potpiše da će preuzeti brigu kako bi se i tijekom boravka na slobodi nastavila terapija potrebnim lijekovima. Često samo propisani medikamenti drže osobu u stanju u kojemu može funkcionirati u granicama prihvatljivog ponašanja. Ako nadzor nad uzimanjem terapije nije stalan i učinkovit, nerijetko dolazi do očitovanja najgorih aspekata psihičkih bolesti.

Kod šizofrenije paranoidnog tipa, od koje boluje Vladimir Čulina, pogoršanje stanja u pravilu se očituje u nasilju.

Već u početku pokazivanja psihičkih problema, prvo uhićenje Vladimira Čuline bilo je zbog krvnog delikta. U veljači 1998. godine metkom u potkoljenicu u splitskom kafiću ranio je Marija Zulina zvanog Canca. Proglašen je već tada neubrojivim i poslan na liječenje. Devet mjeseci poslije, u automobilu na Poljičkoj cesti, hicima u glavu ubija Roberta Širinića i Dalibora Sablića Dalu.

Suđenje za dvostruko ubojstvo trajalo je pet dana nakon kojih je poslan na vještačenje u u Vrapče. Splitski psihijatri dr. Borben Uglešić, dr. Ivan Urlić i dr. Goran Dodig smatrali su kako je Čulina “smanjeno ubrojiv”, a ne “neubrojiv”. Laički kazano, “neubrojiv” je pravni termin koji se koristi za duševno bolesne osobe, a dijagnoza “smanjeno ubrojiv” podrazumijeva da osoba nije psihički bolesna.

Međutim, kako je dr. Urlić nakon ranjavanja Zulina kazao za Čulinu da je prigodom počinjenja djela bio neubrojiv, pri čemu je ostao i na suđenju za dvostruko ubojstvo, tužitelj je zatražio da Čulinu pregledaju vještaci u Vrapču.

Detaljan pregled u bolnici pokazao je kako Čulina boluje od šizofrenije i PTSP-a te je sklonjen na liječenje sljedećih 10 godina.

božana sviličić. katarina marić banje
  foto: andrija lučić / cropix, arhiva sd

Podivljao zbog tableta koje je dobivao u bolnici

Nakon informacije da je Vladimir Čulina Čuki, nakon ubojstva Roberta Širinića i Dalibora Sablića krajem prosinca 1998. godine, ponovno ubio, ovaj put svog oca Stanka, i to sjekirom, zakucali smo na vrata njegove obitelji. Majka Hermina, još uvijek pod šokom, kazala nam je da ju je jučer ujutro, oko 6 sati, nazvao jedan policijski inspektor iz Zadra i rekao joj što se dogodilo u njihovoj vikendici u Pridrazi.

Otac se sa sinom povukao u obiteljsku kuću u Pridrazi kako bi se brinuo o njemu i osposobio ga za samostalni život
– Rekli su mi da im je Vlado kazao da je oca ubija jer mu on nije tija dati više tableta od onoga koliko mu je bilo propisano u terapiji. Ništa više od toga ne znan. Je, on je u Vrapču proveja 10 godina, ličija se tamo, ali se još gore uneredija, posta je pravi, kako se kaže, tabletoman. Gori su ga kljukali tabletama, a on mi je priča da su morali dodatno plaćati da bi dobili još tableta. Davali su po sto, dvista kuna za dodatnu dozu. Tako se samo još više navuka. A ne znan šta je sve uzima, neke akinetone valjda...

Zna je popiti odjednom i po 50 tih tabletina – kazala nam je vidno potresena Hermina, dodajući kako je njezin sin na liječenju upoznao jednu ženu koja se tamo također liječila. Počeli su, kaže, “petljati”, a nakon što su oboje izišli iz bolnice, počeli su zajedno živjeti u Zagrebu. Čak su se i vjenčali i zajedno su bili tri godine.

Prijetnje i napadi

No, ni tu nije sve bilo idealno, Čuki je i njoj navodno prijetio i fizički je napadao, no ona nije ništa prijavljivala.

– Nisan ja znala šta se među njima zbiva. Krajem prošle godine on je odjednom osvanija na vratima s kuferima. Dok je bija tu kod nas, bija je dobar, nije bija agresivan, nije izlazija vani, noćarija, pija... Za Božić i Novu godinu otišli smo svi u Pridragu na vikendicu, bilo nan je lipo. On je reka ocu da želi ostati tamo i dalje, da bude on s njin. Tija se rekuperati, otac mu je tija pomoći da se sredi, da ponovo počne živiti. Kaza je da će od oca naučiti kako kuvati da može sam sebi, jednog dana, spremati spizu. Proveli su tamo zadnjih misec dana.

Ajme meni, šta je napravija, i to Stanku koji je sve za njega radija da mu pomogne. Očito je to bilo pomračenje uma, nije on kriv... Ma, moja je greška bila šta san potpisala da ga puštaju iz bolnice na vikende, Stanko to nije tija potpisati... – uhvatila se za glavu nesretna žena.

Pokušali smo jučer doći do prof. dr. sc. Vlade Jukića, ravnatelja Psihijatrijske bolnice Vrapče, no u tajništvu su nam kazali da je na sastanku. Dobili smo telefonski prim. dr. Miroslava Goretu, donedavnog šefa Kliničkog odjela za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče, koji je vrlo dobro upoznat s slučajem Vladimira Čuline, no on nam ništa nije mogao reći jer više nije ovlašten za davanje izjava medijima.

Liječenje ovisi o procjeni opasnosti

Ako je netko proglašen neubrojivim, bez obzira na dijagnozu, ne može mu se odrediti kazna. Zapravo, kažnjavanje je besmisleno. No, izlaz iz kaznenog sustava ne znači da može biti kazneno-pravno oslobođen – pojasnio je nedavno u intervjuu Vjesniku prim. dr. Miroslav Goreta.

Kad je slučaj psihijatrijski – jer je počinitelj bolestan i zbog toga neubrojiv i opasan za okolinu, a postoji vjerojatnost da bi zbog istih simptoma mogao ponoviti kazneno djelo – on se, kako je tada kazao Goreta, upućuje na sudsko psihijatrijsko liječenje čije trajanje ovisi o procjeni opasnosti.

Liječenje traje sve dok liječnici smatraju da postoji dovoljno velik rizik da ga se pusti. Ako se rizik smanji do razine da počinitelj može van, da se može liječiti ambulantno, odobrava mu se uvjetni otpust, s tim da je i dalje pod kontrolom i da uzima lijekove. Ako mu se stanje pogorša, otpust se može opozvati te ga se vraća u bolnicu. Trajanje tretmana nije određeno, pa može, od slučaja do slučaja, biti od pola godine do više desetljeća.

vladimir urukalo

Stravična egzekucija u automobilu

Stravična egzekucija 21. studenoga 1998. godine na Poljičkoj cesti potresla je tada mnoge. Robert Širinić, poznatiji kao Šime Japanac, i Dalibor Sablić, zvani Sablja, smaknuti su s tri hica u glave iz makarova. Vladimir Čulina se sam nakon toga predao policiji, a kao motiv je naveo nikad neraščišćene okolnosti u vezi s druženjem pokojne dvojice i njegova brata.

Samo mjesec dana prije toga Širinić i Sablić govorili su za naš list o smrti svog prijatelja Alena Radića Majora. Njega je smrtonosnim hicem u diskoteci Metropolis pogodio Goran Matijević Surla, koji je pucao u samoobrani jer je Major bio taj koji je prvi izvukao oružje. Širinić i Sablić za naš list izjavili su kako nisu istinite priče da se namjeravaju osvetiti Surli, nego cijeli slučaj prepuštaju pravosuđu.

k.m.b.

Izdvojeno

21. srpanj 2020 02:25