Različita istraživanja su kod nas potvrdila da je Hrvatska zemlja kavopija, jer gotovo 85 posto građana pije kavu barem jednom dnevno. Čak više od 60 posto njih i više puta dnevno.
- Idemo li na kavu? - možda ste baš maloprije pozvali prijateljicu ili prijatelja na zajedničko ispijanje omiljenog napitka uz koje ćete razmijeniti mnoge svoje priče i opustiti se "utroje": prijateljica/prijatelj, kava i vi.
- Pa, kad ćemo više popit onu našu kavu? - pitat ćete prijatelja ako se već dugo niste vidjeli, ili pak samo: Vidimo se na kavi! - ako je to vaš svakidašnji ritual.
- Jeste li za jednu kavicu? - može biti upućeno pitanje polubliskima ili polupoznatima, s namjerom da se nekako zbližite ili samo pokažete dobronamjernost ako vam je suđeno da se ubuduće češće susrećete. Možda trenerici vašeg djeteta ili meštru koji će opet morati dolaziti radi pokvarene perilice.
Ako vam se nadređeni obrati rečenicom: Možemo otići na kavu! - to je znak da ćete primiti kakvu nepovoljnu vijest, da će vam smanjiti plaću, ali nije njegova krivica pa želi ublažiti udarac. Ali, možda će vam taj isti nadređeni uz kavu predložiti dobar projekt, ili promaknuće... tko zna.
Svakako, ta kava nas svugdje prati i spaja. Kavu se ne odbija. Ona je "izgovor za razgovor", kako je jednom netko dobro rekao. Mnogima je u ova pandemijska vremena kava predstavljala i društveni "događaj". Nigdje nismo išli, pa su najžešći poklonici svoje kave ispijali na zidićima, a po gradovima su nicali aparati za kavu kao gljive poslije kiše. Mogli ste kakav-takav espresso kupiti i u trafici i u pekarnici i u samoposluzi... Kao da je to bio traženiji proizvod od maski kojih u to doba baš i nije bilo na svakom koraku. U to vrijeme nismo bili ni izbirljivi oko kvalitete, samo neka je tekućina koja barem podsjeća na kavu. Na poslu se raspravljalo koja trafika u blizini ima bolju kavu, a oni što su je pripravljali nisu razbijali glavu oko kvalitete jer su lovili u mutnom, računajući neka bude zarade pa dok traje. Većina kavopija se ponašala kao u apstinencijskoj krizi zbog manjka kofeina iz espressa, kao da kave nismo imali i u svojoj kući, ali i to govori o tome koliko važnu socijalnu stranu ima taj crni napitak.
O potrošnji kave u svijetu ili u Hrvatskoj ima čitav niz podataka, a koji su najtočniji, nitko ne može reći. Prema nekim podacima, u svijetu se godišnje popije 500 milijardi šalica kave. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pak na Zemlji se svakog dana popije oko 1.5 milijardi šalica kave. Prosječan stanovnik Lijepe naše popije 40 litara kave u godini dana, bio je podatak Hrvatske agencije za hranu (Dubrovački vjesnik, 2018.) Samo u 2009. godini Hrvati su popili 10,6 milijuna kilograma kave u vrijednosti od 791 milijuna kuna.
Oni sa sjevera Hrvatske znaju "prigovoriti" Splićanima kako im je najvažnije sjest na Rivu uz kavu, a prije desetljeća su na zagrebačkoj špici "izbrojili" da se tu u nekoliko najprometnijih kafića samo vikendom popije 6000 šalica kave, što je otprilike 294 litre, odnosno 42 kilograma, što je tada iznosilo oko 72.000 kuna (Jutarnji list, 2011.)
Koju godinu kasnije, 2013. godine, istraživanje o kavi za diplomski rad "Utjecaj sociodemografskih obilježja potrošača na ponašanje u kupnji i konzumaciji kave" provela je Tatjana Naglić, tada studentica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Preko online ankete obuhvatila je 317 ispitanika te utvrdila da na konzumiranje kave potrošimo 240 dana uz pretpostavku da kavu počinjemo piti s 15 godina (Srednja.hr, 2018.).
Različita istraživanja su kod nas potvrdila da je Hrvatska zemlja kavopija, jer gotovo 85 posto građana pije kavu barem jednom dnevno. Čak više od 60 posto njih i više puta dnevno.
Istinskim kavopijama dođe inspiracija i želja za kavom čak i ako u sitne noćne sate, zavaljeni u svoj naslonjač, gledajući film vide junake kako piju "crni napitak". Samo pogled na takvu scenu stvori im osjećaj primamljivog mirisa. Teško je tome odoljeti.
'Najbolju ponudu kave pronađite u najbližoj Tommy prodavaonici!'