Za nered među dubrovačkim taksistima kriva je višegodišnja i brutalna politička korupcija. Budući da su Dubrovčani cjenovno diskriminirani i odavno ne mogu sebi priuštiti ovaj oblik javnog prijevoza, taksisti su postali sami sebi svrha. Jure gradskim ulicama, oduzimaju prednost. Ne govorim napamet, vozač crnog mercedesa „žutih“ taksista jučer je s mobitelom na uhu i putnicima u vozilu hladno krenuo usred crvenog svjetla. Međutim, taksisti su prestali biti samo sigurnosni problem na cestama. Oni su postali snažan politički faktor koji je vjerojatno odlučio posljednje izbore, a sasvim sigurno utječe na odluke gradskih vlasti, barem kad je u pitanju javni prijevoz.Prije Domovinskog rata u Dubrovniku je bilo šezdesetak taksista. Život im nije bio lak, ali je zarada bila odlična. Ako me sjećanje ne vara, taksisti su negdje u to vrijeme organizirali prvi dubrovački prosvjed za kojeg sam čuo u životu i tražili povećanje cijena. Građani, kojima je taksi i tada bio izvan financijskog dosega, tomu su se uglavnom sprdali, a ni političari se nisu baš uznemirili. Gradonačelnica Šuica je shvatila da je 60 taksista Dubrovčanima dovoljno, ali u turističkoj sezoni objektivno premalo. Zato je broj taksista udvostručen, a Šuica je dobila oko 130 sretnih obitelji ili po političkoj računici oko 400 zadovoljnih glasača. Ono što je napravila politički iskusna Šuica, kasnije su kopirali ostali. Broj (legalnih) taksista vremenom je narastao na 207, odnosno jednog taksistu na dvjestotinjak stanovnika. I ne samo to - cijena koncesije smanjena im je sa deset na sedam tisuća kuna.Korupcija je po definiciji Svjetske banke zloupotreba javnih ovlasti za privatnu korist. Politička korupcija, kad nije skrivena od javnosti, pojavljuje se pod krinkom javnog interesa i interesa zajednice. Nema dvojbe, taksi kao oblik javnog prijevoza jest od javnog interesa. Mogu li političari opravdati javni interes i interes lokalne zajednice zbog kojeg su utrostručili broj licenci za taksi? Teško. Lokalna zajednica koristi taksi samo kad je u pitanju velika nevolja. Tek svaka deseta vožnja je za potrebe Dubrovčana. Ako broj licenci nije utrostručen zbog javnog interesa, zbog čega jest?Svakom lokalnom političaru svidjelo bi se da na svojoj strani ima 207 (legalnih) taksista. U lošijoj varijanti to bi značilo 600, a u boljoj i 800 glasova na njegovoj strani. Toliko glasova u Gradskom vijeću donosi dva do tri vijećnička mandata pri izlaznosti kakva je bila na posljednjim izborima. Uostalom, sjetite se da je Andro Vlahušić pobijedio Matu Frankovića za samo 400 glasova. Politička korupcija, dakle, leži u tomu što mjesni političari već duže vremena pod krinkom javnog interesa povlađuju jednoj interesnoj skupini. Istine radi, Vlahušić je pobjedu ostvario unatoč tomu što je 150 taksista plakatima na stražnjem staklu podržalo Frankovića. Vjerojatno ne bez čvrsta obećanja. Svejedno, stvar je političarima izmakla kontroli. Vlahušić se na sjednici Gradskog vijeća javno pokajao što je dubrovačkim taksistima osigurao veći broj licenci, snizio cijenu koncesije. U konačnici, spriječio je i mogućnost da dubrovački taksisti dobiju konkurenciju. To svakako nije u javnom interesu. Ono što je lokalna zajednica time dobila jest kaos na cestama. Ni HDZ takvim stanjem nije presretan, iako ne može zaboraviti na podršku većine dubrovačkih taksista. Najprije su se brutalno obrušili na njihovo ponašanje da bi onda reterirali konstatacijom da nisu svi taksisti isti. Naravno da nisu. Uostalom, ponašanje taksista je posljedica, a ne uzrok problema. S tim da treba jasno reći da upljuvak jedne muhe može zatrovati cijeli obrok. Ako je samo deset posto taksista problematično, to je i dalje dvadeset problematičnih ljudi. To nije zanemarivo.Sad kad je nastao problem, gradske vlasti združenim snagama pokušavaju taksiste barem privesti javnom interesu, kad ih već ne mogu dovesti u red. Pokušali su uvesti povlaštene tarife koje bi građanima omogućile jeftiniju vožnju taksijem. Vlast je time pokazala da suštinski ne razumije europske vrijednosti, a usput ne poznaje ni domaće zakone. Vlahušić stalno ponavlja da Dubrovčanima želi omogućiti cijenu taksija kakvu imaju Zagrepčani. Pa već je imaju, ali ne u Dubrovniku nego u Zagrebu. Ne možete u javnom prijevozu nekoga diskriminirati po podrijetlu ili boji kože. Odluka o posebnim tarifama je, dakle, nezakonita. Budući da taksistima u travnju istječu koncesije, dubrovačka vlast treba sagledati interes lokalne zajednice i odustati od političke korupcije koju su im prethodnici gradili jer će im klijenti prije ili kasnije (opet) okrenuti leđa, a građani plaćati ceh.Jadran Kapor