Sasvim je normalno da imamo afinitet prema određenom tipu prehrane, no ako taj osjećaj u nekom trenutku života preraste u pravu žudnju, ako ne možemo prestati misliti na, recimo, čokoladu ili čips, odnosno ako ih ne možemo prestati jesti te se pošto-poto moramo uputiti u obližnju trgovinu po svoju "dozu", tada je sigurno da potiskujemo određene osjećaje, odnosno da - patimo.
- Žudnja za hranom je posljedica emocionalne gladi - kaže splitska psihoterapeutkinja Dina Linda Veronika, koja je na ovu temu održala radionicu u sklopu programa ''Psihološka pomoć oboljelima od malignih bolesti i njihovim obiteljima'', koju provodi Udruga za palijativnu skrb Split.
- Ako smo ispunjeni ljepotom, ako smo zaljubljeni u život, ako osjećamo inicijativu koja nas vodi prema samoostvarenju,...