Jasmina Knezović pravi je zaljubljenik u Split ili kako mu mi volimo tepati naš Cvit Mediterana. I ne govorimo ovdje o tipičnoj zaljubljenosti nekoga turista koji naš grad tijekom nekoliko dana posjeta gleda kroz ružičaste naočale, već o dubljem razumijevanju, a potom i privrženosti našoj kulturnoj baštini, običajima i lokalnom načinu života. Jasmina je rođena i odrasla u Sjedinjenim Američkim Državama, po imenu i prezimenu, dakako, možete zaključiti da korijene vuče iz Lijepe naše. Ni tisuće kilometara zračne udaljenosti nisu joj bili kočnica u tome da upozna i zavoli zemlju svojih predaka. Po struci je povjesničarka, a u ovome se području usavršila upisom doktorata iz hrvatske povijesti na prestižnom europskom sveučilištu Oxfordu gdje je za temu završnog rada izabrala, ni manje ni više, nego imotsku pjesničku legendu – Tina Ujevića. Vjerojatno se pitate zašto ovo pišemo i zašto bi vas sve ovo trebalo zanimati?
Ova mlada dama svoje je znanje iz povijesti, dane, sate i mjesece istraživanja naše kulture, kao i brojne intervjue koje je provela s lokalnim ljudima odlučila pretočiti na papir. I jest. Kao rezultat toga nastao je "A sensible guide to Split and its islands". Nešto drugačiji i autentičniji vodič za Split i okolne otoke. Koje su sve prednosti grada? Imamo li štetan turizam? Koje su razlike između Splita i Dubrovnika? Sve smo ovo priupitali našu zanimljivu sugovornicu.
Recite nam za početak koju riječ o sebi? Odakle ste, gdje živite, čime se bavite?
- Roditelji su mi iz Hrvatske, ali ja sam iz Chicaga. Od malih nogu s roditeljima smo svakoga ljeta posjećivali Hrvatsku, a ja sam oduvijek voljela Europu. Studirala sam u Škotskoj, a potom sam na Oxfordu doktorirala povijest i za temu završnoga rada odabrala pjesnika Tina Ujevića i njegov politički angažman. Povremeno sam pisala o gastronomiji i putovanjima, a nakon što sam doktorirala ujedinila sam dvije strasti – povijest i putovanja kroz Sensible Guides. Trenutno živim u Berlinu sa suprugom Nijemcom i našom jednogodišnjom kćerkom.
Gdje ste sve putovali? Koje su vas destinacije najviše oduševile?
- Imala sam sreću što sam tijekom života imala priliku dosta putovati, naročito kroz Europu. Ne žalim ni za jednim putovanjem jer sam na svakom naučila nešto novo o sebi. Izuzev Hrvatske, Italija me uvijek oduševi. Provela sam i mjesec dana u Indiji prije pandemije. To je jedno vrlo posebno mjesto, privukla me najviše njihova hrana, a zanimljivo mi je bila i raznolikost njihove kulture. Oh, i Egipat! Hrana mi se nije nimalo svidjela, ali Egipat me je "kupio" s turom jahanja do piramida, buđenjem uz Nil i starim hotelima u kojima je odsjedala Agatha Christie. Skroz nas je to vratilo u prošlost.
Što vas je navelo da napišete vodič o Splitu i otocima?
- Tijekom pisanja doktorske disertacije naišla sam na mnogo zanimljivih činjenica i priča o Dalmaciji. Primjerice, o Umbertu Berottiju, vlasniku kafića u Splitu na početku prošloga stoljeća koji je iznenada prestao poslovati jer je odbio raditi razlike između Hrvata i Talijana, odnosno tako odvajati goste. A u to su vrijeme na ovome području takvi postupci bili česti. Pokušala sam što više ukazati na raznolikost ove regije, ali i poteškoće s kojima se suočila u povijesti. U Split sam se zaljubila kada sam ga posjetila izvan turističke sezone u jesen 2018. kada sam doživjela njegovu drugu stranu, odnosno zaključila kako nije samo transportna stanica prema otocima. Na svim onim lokacijama koje su ljeti vrvjele turistima, sad sam zatekla samo domaće ljude kako na jesenskom suncu ispijaju kavu. Nastojala sam iskombinirati svoja povijesna istraživanja s praktičnim savjetima o gradu. Pandemija je promijenila način putovanja, odnosno mislim da će ljudi od sada na put htjeti krenuti spremniji.
Što je po vašem mišljenju najvrjednije posjetiti u našem gradu?
- Osim Dioklecijanove palače, Marjan mi je najdraže mjesto u gradu. Istaknula bih i Galeriju Ivana Meštrovića koja je pokazatelj bogate arhitekture ovoga područja, a i sam Meštrović, koji je bio prvi predsjednik Društva Marjan, ima zanimljivu životnu priču. Kao nezaobilaznu destinaciju dodala bih i tvrđavu Klis s koje vrijedi pogledati zalazak sunca. Od živopisnih, domaćih kvartova izdvojila bih Firule. Tu mi se sviđa spoj mirnijeg, stambenog dijela s privatnim kućama i urbanog dijela gdje su teniski klub, kafići i plaža.
Od čega se sastoji vodič?
- Sastoji se od praktičnih savjeta poput preporuka za restorane, hotele i trgovine, što je reducirano samo na one, meni osobno, najdraže. Potom ima i arhivski dio u koji sam ubacila neke zanimljivosti o gradu i njegovoj povijesti. U drugom dijelu nalaze se intervjui s lokalcima poput Saše Antića, Tee Mamut, Marcele Zanki, Filipa Jurišića, Duške Boban, Ivane Gamulin. Nastojala sam pronaći ljude sa što različitijim zanimanjima kako bih istinski doživjela grad, a i ostalim ljudima koji možda nemaju hrabrosti uživo prići ovim sugovornicima, dala priliku da "preko mene" popričaju s njima. Međutim, ni meni sve ovo nije bilo baš lako. Najneugodniji trenutak bio je kada sam morala prekinuti igru picigina kako bih intervjuirala jednog kupača, a to je bio predsjednik Ekološkoga društva picigin - Bačvice. Koliko god mi je na početku bilo neugodno tako na prvu "upasti" ljudima, sada mogu reći da je definitivno vrijedilo! U vodič sam uključila i neke dijelove knjige "U malu je uša đava" Tisje Kljaković Braić i "Egzila" Enza Betizza. E, da, moji vodiči ne sadrže fotografije, samo ilustracije lokalnih umjetnika. Vodič o Splitu ilustrirao je Luka Duplančić.
Iako Splićani svaki dan prolaze Dioklecijanovom palačom, mnogo toga o njoj ne znaju. Postoji li nešto što javnosti nije toliko poznato?
- Pa ne znam koliko je ljudima ovo poznato, ali postoji više teorija o tome zašto se Dioklecijan iz Salone preselio u Palaču. Prema jednoj teoriji došao je zbog sumpornih izvora koji pomažu u liječenju artritisa, a prema drugoj na preseljenje se odlučio zbog, u to doba, unosnoga posla – bojenja tkanina puževim izlučevinama.
Jeste li ikada okupili skupinu prijatelja ili možda znatiželjnih turista i odveli ih na turu po Splitu ili našim otocima?
- Pomogla sam mnogim prijateljima sa savjetima, a nekima sam čak isplanirala i kompletna putovanja! Isprva uvijek mislim da ću nekome dati samo kratak savjet, a onda se raspišem i bombardiram ih informacijama. Zato sam i napisala ovu knjigu da u budućnosti uštedim vrijeme i sebi i njima.
Što mislite o turizmu u Splitu?
- Turizam je važan za Split, ali mislim da bi se više trebalo ići u smjeru održivog turizma. Slažem se s prijedlogom Duške Boban o prenamjeni zapuštene zgrade Dalmacijavina u pomorski muzej i kulturni centar. Split se često ističe kao isključivo povijesni antički grad, ali trebalo bi ga promovirati i kao modernistički mediteranski grad. Podržavam inicijative i za zaštitu Marjana i borbu protiv gradnje na tom području, bilo bi dobro i da lokalna vlast podrži to.
Jeste li ovo ljeto posjetili Hrvatsku?
- Jesam. Bili smo u Istri s prijateljima, a nakon toga smo bili u Dubrovniku na vjenčanju. Ubrzo ću posjetiti i Split.
Može li se Split pohvaliti time da je gastronomska destinacija?
- U Splitu se uistinu može dobro pojesti, a pri tome ne mislim na restorane koji su otvoreni samo tijekom sezone. A u vodiču saznajte gdje dobro pojesti!
Osim kulturne baštine, mora i sunca, što po vama Split i Dalmacija još imaju ponuditi?
- Ono najbolje što Split nudi su ljudi. Pravi su domaćini, karizmatični i uljudni.
Napisali ste i vodič za Dubrovnik, koje su razlike (ili možda sličnosti) između Splita i Dubrovnika?
- U središtu Dubrovnika imala sam osjećaj kao da sam u nekom muzeju na otvorenom, dok u centru Splita baš imam osjećaj da sam u gradu, ne znam kako bih to točno opisala. Slično je to kao da idete usporediti Veneciju i Napulj.
Koliko ste upoznati sa svakodnevnim životom u Splitu, primjerice nekim komunalnim i lokalnim problemima?
- Pa čula sam da se mnogi žale na korupciju, a to sam vidjela i na primjeru ilegalne gradnje na Marjanu. Znam i da je gotovo nemoguće iznajmiti stan tijekom ljeta, a tu je problematiku dobro obradila Ivana Vuković u svojoj drami.
Postoji li neka uspomena koja vas posebno veže za Hrvatsku?
- Hrana! Nakon ljetovanja obavezno ponesem neke tradicionalne prehrambene proizvode koji me podsjećaju na Hrvatsku. Maslinovo ulje iz Istre, mlince koji se najviše jedu u Zagrebu, smokve, domaće rajčice… Kada smo bili mali otac bi znao u kartonsku kutiju od jaja spremiti smokve i tako ih odnijeti natrag u Ameriku. A ono što me instinktivno podsjeti na Hrvatsku je spoj mora i mirisa borova.
Pratite Stil i na Facebooku te Instagramu!