Sport Vodeni sportovi

UZ RUB BAZENA

Jadran će opet biti jak: 'Vidim entuzijazam kod nekih ljudi, napravit ćemo veliku priču'

UZ RUB BAZENA

Prošlo je već osam godina otkako se Ivan Asić s našom U20 reprezentacijom popeo na europski tron. Bilo je to 2009. godine u Grčkoj, tada relativno mladi splitski trener odradio je vrhuski posao s momčadi koju je predvodio Dubrovčanin Sandro Sukno. Po povratku kući odradio je Asić nekoliko intervjua, a u onom za ‘Slobodnu’ je izjavio:

– Dijete sam ovoga grada i jedan od mojih dječačkih snova je da se popnem na vrh sa splitskim klubom, najradije Jadranom. 

Prošlo je evo osam godina od te izjave, a mogućnost da se to i ostvari sada je realna. Asić je konačno dobio priliku, nakon što je zanat odlično “pekao” izvan svoga grada, sada se vratio na poziv novih ljudi u upravi kluba sa Zvončaca na čelu s Albertom Pavlovićem. Asić je preuzeo kormilo jadranaša i pred njim je veliki izazov. Kao i prilika da ostvari tu svoju davnu želju.

– Već i prošle sezone smo imali kontakt, nakon što sam završio s Primorjem, ali nismo dogovorili suradnju. Potom su me krajem prošle godine opet zvali i dogovorili smo se. Jako sam zadovoljan u matičnom klubu, vidim entuzijazam u upravi i u dogledno  vrijeme ćemo napraviti veliku priču.

Kad je počela vaša vaterpolska priča?

– Počeo sam trenirati 1980. godine, ha, davne osamdesete godine. S ocem Vlahom sam, kako je bio trener, od malih nogu vezan uz ovaj sport. I brat mi je igrao, vezan sam u vaterpolo. Otac je bio trener i u POŠK-a i Jadrana sto godina, mama je bila vrhunska plivačica u Mornara, familija smo vodenih sportova, moj put je tu logičan. Skupili su se tada u klubu i prijatelji, klapa...  Prije sam trenirao plivanje, ali od osamdesete sam u vaterpolu, a Bruno Silić mi je bio prvi trener.

Kako je tada izgledao dan na bazenu na Zvončacu?

– Bilo je drukčije nego danas, bili smo po cijele dane na bazenu koji se tek izgradio. Bazen je bio pun djece, živjeli smo ovdje. Djeca se danas inače manje bave sportom, igraju igrice što bi možda i mi igrali da smo ih imali u to vrijeme. No, bili smo na ulici i djeca su bila i talentiranija, motoričnija, imali su bolje predispozicije. Danas djeca u sport dolaze kao nužno zlo. U vodene sportove dolaze često radi krive kičme, pretilosti... Prije je bila puno bolja selekcija.

Otac Vlaho poznati je vaterpolski stručnjak, sigurno je utjecao na vaše trenersko “oblikovanje”?

– Ja sam dosta učio od raznih trenera, otac mi je prenio tu ljubav prema sportu. Učio sam od trenera koji su me vodili kroz klub, jako puno sam naučio od Ratka Rudića kojemu sam bio asistent, pa i svih drugih trenera. Ali nemam nekog uzora, mislim da je to glupost. Svatko mora graditi svoj trenerski put i svatko ima svoj način rada.

Rudić je sada s vama i u Jadrana, kao “capo od struke”. Radite zajedno već dugo...?

– S Ratko sam počeo kad se vratio u Hrvatsku, 2005. godine pomoćnici smo mu bili Milorad Damjanić i ja. Poslije sam ja vodio četiri godine mladu reprezentaciju, 89. godište te smo završili kao prvaci Europe u Grčkoj 2009. Nakon toga sam 2011. i 2012. bio s Ratkom kroz Svjetsku ligu, bio sam dio tog projekta, ali nisam išao u London na Olimpijske igre zbog ograničenog broja akreditacija. Potom sam bio pomoćnik Ivici Tucku u reprezentaciji četiri godine zaključno s Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Od 2003. do 2016. konstantno sam u reprezentaciji kroz razne selekcije. Imam jedan od najdužih staževa...

I odlični klupski rezultati su iza vas?

– Vodio sam i POŠK-a i Medveščak, a u Primorju sam proveo šest godina što je i najupečatljiviji dio moje karijere, ostvarili smo velike uspjehe, osvojio sam osam trofeja s riječkom momčadi. Nadam se da ću i s Jadranom krenuti tim putem. Prva je godina, konsolidiramo momčad. Nadam se već u ovoj godini da ćemo napraviti iskorak i onda krenuti dalje. 

Nova uprava iza sebe ima oko godinu dana rada, ne žure, ne preskaču korake, no kakvu ste situaciju zatekli?

– Nisam zatekao baš dobro stanje, neki igrači su otišli, neke ćemo dovesti. Sad je tu nova uprava koja radi dobro. Napravit ćemo zaokret u radu u svim strukturama kluba i mislim da Jadrana očekuju svjetliji dani. Ali polako, “roster” tek konsolidiramo. Čekat ćemo kolovoz kada će početi prave pripreme, ovo su tek počeci, da se upoznamo s dijelom igrača koji su tu. No, u kolovozu krećemo. 

Neka se nova imena ipak znaju?

– Došli su Ivan Krapić iz Italije, Australac Nathan Power, bivši igrač Primorja, Mate Anić iz POŠK-a, kao i Zvonimir Butić. Članovi nove uprave su jaki igrači i što se vaterpola tiče, ali i svojih karijera nakon bazena. Mogu “povući” jako, ali ne djeluju kao “pijani milijunaši”.

Ne razbacuju se?

– Nisu oni za razbacivanje. Žele korak naprijed, ali nisu nerealni. Funkcioniramo odlično, surađujemo dobro i nadam se da će se tako nastaviti. 

Bitan je i omladinski pogon, stvaranje igrača. Kakva je situacija tu “dolje”?

– Mlađe kategorije nisu u mojoj ingerenciji. Naravno da želim da mlađe kategorije idu na bolje. Trebat će i tu neki zaokret. 

Ne bi bilo loše ni da se uspije realizirati projekt natkrivanja bazena na Zvončacu?

– To bi bilo najbolje i za Split, jer je na bazenu na Poljudu sve prebukirano s tri splitska vaterpolska kluba plus ostali sportovi. Uvjeti na Poljudu su nedovojni za neke kvalitativne iskorake.

Čini se da bolje uvjete imaju neke manje sredine koje su nedavno dobile bazene poput Zadra, Makarske...?

–  Sigurno, i Šibenik i Primorje i Zadar, Jug da ne govorim, svi imaju bolje uvjete od tri splitska kluba i tu svakako leži jedan od razloga zašto splitski klubovi ne mogu napraviti iskorak u odnosu na Mladost, Jug i Primorje.

Rano je još za konačnu ocjenu, ali što očekujete od konkurencije u domaćem prvenstvu u novoj sezoni? Što od “vašeg” Primorja?

–  Radi financija u Rijeci sve ide dolje, nadam se da će Primorje ipak konsolidirati ekipu, zaslužuju biti u vrhu. Mornar će biti dobar kao ove godine, POŠK ne znam. Mladost je dovela Markovića, Radua i govore beka Buljubašića, bit će jaki. Jug će i dalje biti neprikosnoven i. Mi moramo tu negdje naći svoj prostor, ni Jugu ni Mladosti kad dođu kod nas neće biti lako igrati. Mi se gradimo i moramo biti koncentrirani na svoju momčad.

Pola milijuna eura još je san

Koliko je danas vaterpolo ‘izdašan’? Kakve su plaće u svijetu?

– U Ligi prvaka ima šest – sedam ekstra bogatih klubova, ali u odnosu na nogomet ništa naročito. Prednjače mađarski klubovi koji imaju i potporu države i plaćaju dobro.  Pro Recco je svijet za sebe, Olympiacos dobrostoji kao grčka perjanica, Hannover ima bogatog gazdu...

Dođe li se do pola milijuna eura godišnje plaće?

– Nisu još vaterpolisti dohvatili te brojke. Bilo bi dobro za vaterpolo da se ti ugovori podignu na više. Sport je jako zahtijevan, naporno radiš za neku razinu, a kad ne treniraš deset dana, padaš jer nisi u prirodnom elementu, ljudima je prirodno kopno, ne voda. Od svih ekipnih sportova financijski je vaterpolo na najnižoj razini.

Možemo puniti i velike Arene

Imate određene otegotne okolnosti kao sport. Bazeni su uglavnom mali, teško se borite, što se gledanosti tiče, s ostalim kolektivnim sportovima i zbog toga?

- Istina, ali već se pokazalo da se može, na Olimpijskim igrama u Londonu, potom u Rio de Janeiru, Final Six u Budimpešti pa Europsko prvenstvo u Beograd su pokazali da se mogu puniti velike arene od 10-15 tisuća ljudi. Prekrasan je ovo sport pun duela, vještine, snage, brzina, svega što moderan sport čini privlačnim.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi