Sport Vodeni sportovi

20 GODINA OD TROFEJA Jadranova obitelj nazdravila na Zvončacu (FOTO)

Lako su se prepoznali, proćakulali prije protokola, propitali se tko je gdje, tko što radi. Mnogi se i viđaju, obitelj su "spojena" te ratne 1992., povezana jače nego ikada. Nedostajali su na Zvončacu na kapljici Ognjen Kržić, Perica Bukić, Anto Vasović, Albert Nardelli, Renato Vrbičić, ali svi opravdano zbog obveza, popričao je telefonski kapetan Mislav Bezmalinović s njima.

Skupila se Uprava iz onih dana, stigao je Petar Skansi ispred ministarstva, izaslanik HOO-a i predsjednika Zlatka Mateše proslavljeni veslač-olimpijac Duško Mrduljaš, Ivan Veštić u ime grada Splita. Nasuprot igračima iz 1992. godine bila je i sadašnja generacija "jadranaša" koju je doveo trener Mica Zajmović.

Tadašnji tehniko Frane Mitrović, danas predsjednik Sportskog društva Jadran preuzeo je ulogu moderatora, predsjednik iz 1992. godine Darko Šestanović evocirao je događanja tog velikog ratnog trofeja. Kako i dolikuje poslije je riječ preuzeo kapetan Bezmalinović, pa je ponesen emocijama pričao i trener Neven Kovačević, a poentirao je na kraju branič Dubravko, za Splićane Duje, Šimenc.

Bili su to dani ponosa i slave, ponosan sam što sam bio igrač Jadrana, ponosan na ono što smo napravili. Bili smo braća i obitelj, danas smo obitelj. Nije onda bilo nikakvog sjevera i juga, bili smo Hrvatska. Neka bude i danas, nema sjevera i juga, mi smo braća, obitelj, jednom i zauvijek – ispričao je Dudo Šimenc.

Prepričavale su se anegdote, lijepe stvari tih teških godina. I vozač Srećko koji je sjedio za istim stolom jučer s igračima koji je te godine prošao 40.000 kilometara diljem Europe, saznali smo da je i to legendarno finale u Trstu Ognjen Kržić igra i sa slomljenom rukom uz pomoć Stanislava Peharca, da je kao linijski sudac Albert Pavlović "nije vidio" jednu loptu, da je Renco Posinković branio kao da ima "sto ruku" i da su izdržali velike provokacije kao onda dok su u Caserti trenirali i bili gosti Miše Asića, te trojice "poškovaca" Damir Polića, Denija Lušića i Milivoja Bebića i dobivali svakojake informacije iz Splita...

Sjetili su se i "jadranaši" dvoje vrijednih ljudi koji su nas napustili, ali su tih godina bili nezaobilazni u Jadranovom autobusu, dr. Petra Rossija i tajnice Ane Dvornik.

Teško je ne ponoviti onaj transparent koji ih je dočekao na rivi te 1992. godine "Dobrodošli sinovi hrvatskog Jadrana". Dobro se vratili još jednom kući, na Zvončac.

Skansi: Ovo iskoristimo za budućnost

Jadranaše je svojim dolaskom počastio i pomočnik ministra za sport Petar Skansi koji je i sam kazao kako je njegova prva sportska registracija napravljena baš u Jadranu, ali kako i nije plaćao članarinu klubu da "nezakonito" nosi tu časnu značku (vratit ćeš je odmah – dodao je Siniša Vukičević).

- Čestitam na velikom ostvarenju. Kazati ću vam poštujući veliki uspjeh da je tada bilo lakše trenirati i osvajati naslove jer ste u sebi imali nacionalni naboj i veliki ponos. Danas toga nema, danas je sve teže napraviti. Zbog toga i nemamo ovakvh trofeja. Zbog toga je Split danas postao provincija, a ne "najsportskiji grad na svitu". Iskoristimo ovo za budućnost, svi zajedno, vratimo Split na one visine na koje zaslužuje – kazao je Skansi.

Robert Radica
Foto: Duje Klarić / CROPIX

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi