StoryEditor

Ekskluzivno za ‘Slobodnu‘ govori legendarni kanadski hokejaš koji je dvaput gledao smrti u oči prije nego što si je i sam pokušao oduzeti život

8. listopada 2020. - 21:00
Getty Images

Kada smo prije nešto više od godinu dana na portalu Slobodne Dalmacije odlučili pokrenuti serijal „Više od sporta”, odmah smo sastavili popis sportskih ličnosti o kojima ćemo pisati. Taj se popis s vremenom samo povećavao, ali naš sugovornik bio je na njemu od samog početka.

Da, dobro ste pročitali. Ovoga puta imamo svojevrsni specijal, odnosno razgovor s čovjekom koji ima jednu od najnevjerojatnijih i najpotresnijih životnih priča na koje ćete ikada naići. Ušao je u legendu NHL-a kao igrač koji je pretrpio jednu od najgorih ozljeda u povijesti sporta općenito i koji je umalo iskrvario na smrt za vrijeme utakmice, a borba s demonima kasnije ga je još dvaput dovela ravno smrti pred oči.

Iako je branio 11 sezona u NHL-u, u dresovima Quebec Nordiquesa, Washington Capitalsa i Buffalo Sabresa, Clint Malarchuk najviše je ostao upamćen po stravičnoj ozljedi koju je pretrpio i načinu na koji se oporavio od nje.

Uspjeli smo doći do Malarchuka, a on nam je u razgovoru otvorio dušu i bez cenzure progovorio o svom životu i traumama koje su ga obilježile.

Odlučili smo krenuti ispočetka, od Clintovog djetinjstva u rodnom Grande Prairieu koji se nalazi u Kanadi, u provinciji Alberta. On je još od malih nogu zavolio hokej i htio je biti vratar.

Zašto baš vratar, upitali smo ga.

- Ponekad dječaci žele postati hokejaški vratari jer ne znaju dobro klizati, ili zato što su debeli, ili im se jednostavno sviđa sva ta oprema. Ja sam htio postati vratar jer mi je otac bio vratar, kao i moj stariji brat na kojeg sam se ugledao – započinje priču Malarchuk.

Ali iako mu je bio sportski uzor, Clintov otac je također imao problema s alkoholom i znao je zlostavljati Clinta, zbog čega je on već tada razvio simptome tjeskobe, depresije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

- Hokej je bio moja sloboda i mislim da sam zato provodio toliko vremena na klizalištu. Bio sam loš u školi i samo sam htio pobjeći od svog života, a hokej je bio najbolji način za to. Hladnoća mi nije smetala, samo sam htio provoditi što je više vremena moguće na ledu.

Je li vam bilo lakše kada ste se odselili iz obiteljskog doma?

- Mučio sam se cijelo vrijeme, ali nisam znao kako izgleda „normalnost” jer sam se osjećao jednako otkad sam znao za sebe. Bilo mi je teško, ali nisam znao da to nije normalno, mislio sam da se svi osjećaju kao i ja. Ipak, nešto u dubini mi je uvijek govorilo da to ipak ne bi trebalo biti tako.

Stravična ozljeda mu je okrenula život naglavačke

Godine su prolazile i Clint je imao poprilično uspješnu karijeru te nije imao većih psiholoških problema. No onda je došao 22. ožujka 1989. i trenutak koji će mu okrenuti život naglavačke, iako u početku toga nije bio ni svjestan.

Igrala se prva trećina utakmice u Buffalu između domaćih Sabresa i gostujućih St. Louis Bluesa. Njegov suigrač Uwe Krupp i protivnički igrač Steve Tuttle bili su u duelu te su obojica pali pred golom i otklizali. Iščupali su gol iz leda, a Tuttleova klizaljka prošla je kroz Malarchukov vrat. Scene koje su uslijedile šokirale su igrače, publiku na tribinama, gledatelje pred malim ekranima i komentatore koji su ostali bez riječi, da bi nakon nekoliko sekundi uspjeli samo izustiti kamermanu da okrene kameru u drugom smjeru.

-  Još i danas se savršeno sjećam tog trenutka, i još i danas imam noćne more zbog toga. Kada sam vidio da krv šiklja dva metra ispred mene, pomislio sam: „O moj Bože, u pitanju je velika žila i imam još samo pet - šest minuta života”, stoga sam se pripremio na smrt – prisjeća se Malarchuk tog traumatičnog iskustva.

Unatoč stravičnoj ozljedi i činjenici da je mislio da će umrijeti, Clint nije htio ostati ležati na ledu, već se odmah podigao na noge i uz pomoć momčadskog medicinskog tehničara napustio led.

- Ljudi su mislili da sam to učinio kako bih ispao hrabar, ali ja sam to učinio jer sam znao da moja majka gleda utakmicu kod kuće u Kanadi i nisam htio da me vidi kako umirem na terenu. Zatražio sam od oružara da nazove moju majku i kaže joj da je volim, jer sam bio siguran da neću preživjeti.

Tuttleova klizaljka prerezala je Clintovu karotidnu arteriju i unutarnju vratnu venu, ali srećom medicinski tehničar momčadi bio je Jim Pizzutelli, čovjek koji je služio u američkoj vojsci u Vijetnamskom ratu...

- On je već viđao takve ozljede i znao je točno što treba napraviti. Morao je riješiti jednu takvu potencijalno smrtonosnu situaciju pred prepunom dvoranom i TV kamerama i odradio je to sjajno. Ja sam duhovna osoba i vjerujem da je Bog tamo poslao da mi spasi život – reći će Clint.

Pizzutelli je toliko dobro reagirao u toj situaciji, s kojom se većina medicinskog osoblja u hokeju nikada ne susretne, da se ta snimka danas koristi za obučavanje medicinskih tehničara.

Clint je izgubio litru i pol krvi te zaradio 300 šavova, ali nakon samo deset dana vratio se na led.

- Neki liječnici su mi govorili da pauziram ostatak sezone, a neki su mi čak savjetovali da se umirovim. Ali zbog načina na koji sam odgajan, vratio sam se na led čim sam mogao. Odgajan sam u kaubojskom duhu i uvijek su me učili da se ne smijem prepustiti strahu.

image
Malarchuk u dresu Buffalo Sabresa 1992.
Getty Images

Kako su vas uopće liječnici pustili na led tako brzo?

- Jedan liječnik mi je rekao da kada mi se izvade šavovi više ne postoji opasnost da se rana otvori, stoga sam poslušao njegov savjet – kaže Clint kroz smijeh, priznajući kako je to ipak bilo izdvojeno mišljenje, a ne konsenzus svih liječnika koji su ga savjetovali.

- Brz povratak učinio me slavnim. Navijači su bili oduševljeni i to mi je na neki način dalo posebno mjesto u hokejaškom svijetu, ne samo u Buffalu i New Yorku, već diljem SAD-a, a i šire.

Žalite li što ste se tako brzo vratili na led?

- Ne mogu reći da žalim što sam se tako brzo vratio. Ono za čime žalim jest to što nisam imao pomoć, jer mi ju nitko nije ni nudio. Kada sam se vratio na led, Jim (nap. a. Pizzutelli) je bio sa mnom i kada sam stao na gol pitao me jesam li dobro. Rekao sam mu da jesam i dali smo si ruku. I to je bilo to. Richard Zednik je 2008. pretrpio sličnu ozljedu te su on, njegova obitelj i svi koji su svjedočili tom trenutku imali pristup psihološkom savjetovanju, što je sjajno. Ja, s druge strane, nisam imao takvu pomoć.

Jeste li ikada pogledali snimku svoje ozljede?

- Pogledao sam je mnogo, mnogo puta. Uvijek sam govorio da me ne smeta gledati je, ali onda sam gostovao u jednoj TV emisiji u kojoj su me priključili na monitor koji mi je mjerio otkucaje srca, krvni tlak i moždane impulse te su mi prikazali razne sportske ozljede, sudare automobila itd., kao i neke dobre sportske poteze. Dakle, kombinaciju dobrih i loših stvari. Zatim su mi prikazali video moje ozljede. Lice mi se nije promijenilo nimalo i nisam se osjećao ništa drugačije, ali su linije na monitoru „skočile u nebo”. Izbjegao sam smrt za dlaku i smatrao sam da sam u redu s tim, no taj trenutak mi je uzrokovao PTSP.

Umalo kobna kombinacija lijekova i alkohola

Ali Clint tada još uvijek nije imao dijagnozu, niti je bio zatražio pomoć, iako mu je stanje svakim danom bilo sve gore. A onda je, niti godinu dana nakon stravične ozljede, ponovno pogledao smrti u oči.

- Kada sam se vratio na led nakon ozljede, imao sam puno ljubavi i podrške od navijača, ali kada je sezona završila sav taj adrenalin se istrošio, a ja sam počeo redovito imati noćne more i opsesivno-kompulzivni poremećaj mi se pogoršao do te mjere da ponekad nisam mogao izaći iz kuće da bih otišao na trening. Jedne večeri sam otišao na zabavu povodom Super Bowla, ali sam na njoj ostao samo dvadesetak minuta, jer 10 večeri zaredom nisam spavao. U to vrijeme sam imao slomljeni palac te sam pio tablete protiv bolova. Pogledao sam upute na bočici od tableta i vidio da piše da se ne smiju kombinirati s alkoholom jer mogu izazvati pospanost. Pomislio sam: „Super, napokon ću se naspavati” i uzeo ih nekoliko te popio bocu viskija. Tijelo mi je na tu kombinaciju loše reagiralo i srce mi je stalo te su me morali oživljavati. I to je ustvari bio početak mog života s liječnicima i psihijatrima.

Clint je otišao u igračku mirovinu 1997. godine, a nakon toga je postao trener. Kako sam kaže, posao trenera nije mu se mogao mjeriti s osjećajem kojeg je dobivao dok je stajao među vratnicama, ali hokej je bio njegova ljubav od malih nogu i htio je ostati uključen na koji god način je mogao. Ipak, u jednom trenutku je shvatio da se ne može osloniti samo na hokej...

- Trenirao sam jednu niželigašku momčad i uprava je odlučila zaposliti novog generalnog menadžera (nap. a. slično kao sportski direktor u nogometu), koji mi je rekao da ne zna još za koji će se smjer odlučiti i hoće li me zadržati na klupi. Ta situacija se otegnula i ja sam shvatio da bih se uskoro mogao naći bez posla, jer su trenerske pozicije u drugim momčadima već bile popunjene. Stoga sam počeo razmišljati što bih drugo mogao raditi u životu, a da nije vezano za hokej. Kako sam volio konje i znao s njima, odlučio sam ići u školu za konjske zubare i tako sam postao zubar za konje, a kasnije i njihov kiropraktičar.

U međuvremenu je Clint radio kao trener vratara u nekoliko NHL momčadi, ali je danas u Carson Cityju u kojem živi poznatiji kao stručnjak za komplicirane zahvate na konjskim čeljustima.

- Još sam u kontaktu s nekim velikim imenima iz NHL-a i pratim sport, ali treniram samo lokalne dječje ekipe. Imam svoj ranč na kojem imam konje, koze i kokoši, ali to mi je više hobi. Moja glavna zanimacija danas je pomaganje konjima, jer sam osoba koja voli davati drugima i pomagati životinjama. Ali rad s konjima također djeluje terapeutski na mene i pomaže mi kod PTSP-a.

image
Malarchuk iz doba dok je bio trener vratara Calgary Flamesa
Getty Images

Pokušaj samoubojstva

Razgovor s Clintom do tada je bio izuzetno ugodan, ali kada sam došao do dijela u kojem sam trebao pitati Clinta o događaju iz 2008., kada je sebi pokušao oduzeti život, nije mi bilo lako. No Clint je ustvari bio taj koji je cijelu situaciju olakšao nevjerojatnom mirnoćom s kojom je govorio o tom mučnom događaju iz jedne listopadske večeri.

- Uzimao sam strašno puno lijekova u to vrijeme, a usto sam puno i pio. Glava mi je letjela na sve strane i postao sam izuzetno paranoičan. Mislio sam da me supruga vara, da me FBI i CIA progone... Svašta mi se motalo po glavi.

Clint je te večeri uzeo pušku i sjeo ispred kuće, čekajući svoju suprugu Joanie da se vrati s druženja s prijateljima. Kada je napokon došla, Clint je prislonio cijev na svoju bradu i povukao okidač. Iako je teško povjerovati da bi netko to mogao preživjeti, Clint se izvukao gotovo bez dugoročnih posljedica. Metak mu nije prošao do mozga, već se zaglavio u lubanji, a iako je prizor bio stravičan, on nije osjećao bol.

- Bio sam nevjerojatno sretan. Metak se odbio od mojih zubiju i to ga je usporilo, stoga je ostao u lubanji umjesto da mi je otišao u mozak. Jedina posljedica koja mi je ostala jest to da mi jezik ponekad ne funkcionira savršeno, jer je metak prošao kroz njega, ali mogu biti sretan što mi nije pogodio oko ili očni živac.

Kada su došli na mjesto događaja, policajci i pripadnici hitne pomoći upitali su Clintovu suprugu koje je tablete njen muž uzeo taj dan...

- Ona je izvadila kutiju od cipela punu različitih lijekova i pokazala im je. Misleći da ih nije dobro shvatila, još jednom su je pitali koje sam lijekove uzeo DANAS, na što je ona odgovorila: „Sve ovo što vidite”. Oni nisu mogli vjerovati koliko sam lijekova uzimao.

Da ne bi bilo zabune, Clint te lijekove nije uzimao na svoju ruku, već su mu ih sve bili pripisali psihijatri.

Jeste li ikada prije tog trenutka pomišljali na samoubojstvo? I jesu li vam se prošla dva puta kada ste umalo izgubili život motala po glavi u tim trenucima?

- Stalno sam razmišljao o samoubojstvu i molio sam Boga da me uzme k sebi zbog svih problema s kojima sam se nosio, ali nikada nisam mislio da ću to zaista i učiniti. Razmišljao sam o prošlim situacijama u kojima sam umalo izgubio život, ali u većini slučajeva prevladale bi crne misli.

Unatoč svim traumama koje je proživjela tijekom godina, Clintova supruga Joanie nikada ga nije napustila...

- Tijekom svih tih godina u kojima sam se borio sa svojom bolesti mnogo sam se iskaljivao na njoj, ali ona je uvijek ostajala uz mene. Ljudi imaju tendenciju to činiti kada su sigurni da ih bliske osobe neće napustiti, ali nebrojeno puta sam prešao granicu. Uz sve to, mislio sam da me vara i moj bolesni um je zaista vidio to kao da je stvarno, iako to nije bila istina.

Imate li danas još uvijek problema s kojima ste se borili u prošlosti i kako se nosite s njima?

- Sada se osjećam poprilično dobro, ali imam problema s vremena na vrijeme. Obično se probudim usred noći i ne mogu ponovno zaspati. Ponekad patim od nesanice, a ponekad me probudi osjećaj gušenja. Povremeno se mučim sa sličnim stvarima, ali sada znam na koji način se nositi s tim, stoga mogu reći da sam dobro. Prije godinu dana sam ponovno počeo sanjati trenutak kada mi klizaljka reže vrat pa sam posjetio psihologinju. Radili smo EMDR terapiju (nap. a. Eye Movement Desensibilisation and Reprocessing – metoda koja se koristi kod liječenja PTSP-a) i upalilo je. Od tada sam imao samo jednu takvu noćnu moru.

'Htio bih da me ljudi pamte kao osobu koja je voljela davati drugima'

Iskrenost i mirnoća s kojom Clint priča o situacijama koje većina ljudi ne bi uspjela preživjeti, a kamoli nakon njih voditi normalan život, fascinantna je i ispunjava optimizmom. Stoga nije čudno što je posljednjih godina posvetio svoj život pomaganju drugima u nošenju sa psihičkim problemima. Osim govora koje često drži, Clint je izdao i knjigu „The Crazy Game” u kojoj govori o svom nevjerojatnom životu.

Postali ste zagovornik mentalnog zdravlja i rekli ste da pronalazite satisfakciju u pomaganju drugima koji se bore s istim stvarima s kojima ste se vi borili. U svojim govorima se često služite crnim humorom dok pričate o stvarima koje su sve samo ne smiješne. Znači li to da ste se pomirili sa svime što vam se dogodilo u životu ili vam je i dalje teško svaki put iznova govoriti o traumatičnim iskustvima?

- Obožavam govoriti. Kada održiš govor i ljudi te dođu zagrliti i kažu da će potražiti pomoć, to je nešto posebno. Neću reći da nije teško, ali kada zauzvrat dobiješ takve reakcije, to nadilazi sve ostalo. Također sam usko povezan s vojskom, često tamo držim govore i pokušavam objasniti da PTSP nije slabost, već bolest. S druge strane, kada sam napisao knjigu svi su mi govorili kako mora da je to imalo terapijski učinak na mene, ali to je bilo daleko od istine. Bilo mi je izuzetno teško napisati knjigu, to me rastrgalo.

Kako biste željeli da vas ljudi jednog dana pamte?

- Htio bih da me pamte kao osobu koja je voljela davati drugima. Ljudi često kažu da sam imao težak život, ali ja nisam imao težak život, već samo teške dijelove života. Vjerujem da me Bog poštedio da bih pomogao onima koji još uvijek pate. Znao sam proklinjati Boga i tražiti od njega da me razriješi svih nedaća, ali sad razumijem zašto mi je priuštio sve ovo. Oduvijek sam mislio da je moja životna svrha biti hokejaš, a onda hokejaški trener, ali pitao sam se zašto se moram boriti sa svim tim demonima. Sada znam što je moja prava svrha i dvije linije – ona koja predstavlja tamu i ona koja predstavlja uspjeh – spojile su se na nekakvom vrhuncu. Znam zašto sam morao proći kroz sve to što sam prošao – da bih pomogao drugima.

Clint danas živi jednostavnim životom na svom ranču, pomaže konjima, prati hokej i pokušava pomoći drugima da se ne bi našli u situacijama u kojima se on našao tijekom svog života. Za nekoga tko je triput gledao smrti u oči i koji se cijeli svoj život bori s demonima, Clint ostavlja nevjerojatno smiren dojam te je nevjerojatno prijazan i pristupačan čovjek, koji otvoreno govori o svemu.

Za kraj našeg razgovora upitao sam Clinta želi li možda poslati poruku onima koji će ovo pročitati, a koji se možda bore sa sličnim demonima kao i on.

- Želim da shvate kako to što proživljavaju nije slabost, već bolest. Može vam se pomoći i možete se osjećati bolje. Što god da vas mučilo, to je samo bolest, kao i svaka druga. Imajte hrabrosti nazvati prijatelja, terapeuta, ili koga god. Izađite iz tame.

Clint je izašao iz tame, a iako je ljudska psiha kompleksna pojava koja se ne može kontrolirati samo snagom volje, on sada zna kako se nositi s tom tamom kada mu ona pokuca na vrata.

Svi volimo priče koje imaju sretan završetak, a unatoč svemu kroz što je prošao u životu, priča o Clintu Malarchuku definitivno je jedna od njih.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. listopad 2020 10:52