Vaterpolo je u điru! Ma, ne samo u điru. Tema je to broj jedan ovih dana! Preuzeo je primat u svijetu sporta. A što tek reći o atmosferi? Ispunjena je Spaladium Arena bila do posljednjeg mjesta.
U spektakularnom navijačkom ambijentu Hrvatska je remizirala s Grčkom rezultatom 5:5. Ma, izgubiti se nije ni moglo. U grotlu Spaladiuma Barakude su naprosto morale izboriti prvo mjesto u skupini. I baš to su učinili. Iako nije bilo nimalo lako...
Natiskali su se Splićani, Dalmatinci, ma i svi Hrvati na tribine. Tražila se karta više. Uzalud su mnogi „vrebali” ispred Arene. Nije bilo reda pred blagajnom jer je tamo stajao natpis koji je stotinama potopio svaku nadu.
- Karte su rasprodane – pa uz to i na engleskom: Sold out!
Nema više. Ko je jamio, jamio je. A ulaznica, kako smo izvijestili, nestalo je još večer ranije. Prepoznao je Split ovaj trenutak. Nekoliko puta i nas je „presrelo”. Čim ugledaju akreditaciju oko vrata, pitaju za karte.
- Imate li jednu za prodat‘ – naslušali smo se upita. Nismo, nažalost, bili u mogućnosti ikoga usrećiti. Pomama za ulaznicama zahvatila je Split. Svi su htjeli u Spaladium iz prve ruke iskusiti kakva je to atmosfera o kojoj pišemo već danima.
A kakva se tek bitka odvijala u bazenu... Bez gola smo, vjerovali ili ne, bili 18 minuta! Pune dvije četvrtine i dio treće. Nevjerojatno je bilo koliko smo prilika propustili. Što smo samo napravili od grčkog vratara Limarakisa... Gotovo isti slučaj kao u borbi za broncu u Budimpešti. Ni krivog, ni dužnog pretvorili smo ga u junaka. Izgađali su ga naši vaterpolisti u prsa, ruke, glavu, ma gotovo svaki šut bio mu je u rasponu ruku.
Da nije bilo ponovno raspoloženog Marka Bijača na drugoj strani, lako smo se mogli naći u puno većem zaostatku. Blistao je opet Bijač na vratima.
Svaku njegovu obranu publika je ispratila gromoglasnim pljeskom. A Marko bi im čvrsto stisnute šake uzvratio. Sjajna je bila i reakcija nakon 11. obrane kada je već dobrano bio izludio Grke. Bijač se samo nasmijao.
A onda se otvorilo... Ohrabrio se Marko Žuvela, snažno potegnuo i konačno probio grčkog vratara. Prepune tribine odjednom su pale u delirij. Skočili su svi na noge! Kamen sa srca pao je i Barakudama. Svi smo proslavili gol kao da je riječ o rijetkosti.
Okuražili su se naši nakon toga. Opustila se ruka i u čas smo izjednačili. Prošla je jedna lopta do Josipa Vrlića koji se okrenuo i zabio za 2:2.
Zabila je Hrvatska tri put u trećoj četvrtini. A onda su početkom zadnjeg perioda decibeli otišli „u nebo”. Jerko Marinić Kragić uputio je svoju karakterističnu „bombu” prema grčkim vratima zabivši za 4:3.
Dočekali su Splićani gol domaćeg igrača. I on je, vjerujemo, jedva čekao zabiti. Dočekao je tako ovacije punih tribina. Zabio je, kako je kazao, u svom kvartu.
Pravu dramu gledali smo do kraja susreta. Iscijedili su naši sat u zadnjem napadu. Grci su odgovorili „time-outom” koji im je dao posljednji pokušaj, a njega ipak nisu uspjeli iskoristiti.
Značilo je to kraj i izravan plasman u četvrtfinale. Ispunjene tribine ostale su zapjevati s Barakudama. Nikome se nije išlo kući. A kako i bi kad je iza utakmice na rasporedu bio još jedan u nizu sjajnih koncerata.
Za pjesmu su ovaj put bili zaduženi Giuliano i Diktatori.
