Sport Tenis

više od sporta

Svjetski čovjek koji samo želi biti slobodan: osvojio je dva Grand Slama, bio prvi tenisač svijeta, a danas se otuđio od ljudi i odrekao seksa

više od sporta

Od 23. kolovoza 1973. godine otkada je uvedena službena lista najboljih tenisača svijeta samo je 26 igrača zasjelo na čelnu poziciju te ljestvice. Svi od reda bili su veliki igrači koji su obilježili povijest tenisa, samo jedan od njih nikada nije osvojio Grand Slam naslov, a svaki od njih zbog svog je postignuća postigao status teniskog besmrtnika.

Od Rumunja Ilie Nastasea do Andyja Murrayja 26 je osebujnih ljudi dotaklo sam vrh. Neki od njih na vrhu su bili i po nekoliko godina, ali današnja priča posvećena je jednom koji je kao najbolji tenisač svijeta proveo svega devet tjedana svog života. A mogao je mnogo, mnogo više. Je li morao? Ako njega pitate, nije morao ni ovih devet.

Koliko ste puta čuli za nekoga da je najbolji u svom poslu na cijelom svijetu, a da ga istovremeno svi smatraju underachieverom? Niste baš, je li tako? Dame i gospodo, upoznajte Marata Safina, jednog od najtalentiranijih tenisača svih vremena.

Teniska obitelj

Marat Safin rođen je u tatarskoj obitelji u Moskvi 27. siječnja 1980. godine. Da će se baviti tenisom, bilo je jasno svima koji su poznavali obitelj Safin. Otac Mubin i majka Rauza bili su teniski treneri, a mali Marat od prvog je treninga pokazivao da je pred njim svijetla budućnost.

Već kao dječak pobjeđivao je pet godina starije protivnike, a želja za razvojem igračke karijere odvela ga je već kao četrnaestogodišnjaka u Španjolsku. Tamo je vrlo brzo iskusio sve čari života. Naporan trening i razvoj kombinirao je s ne baš sportskim životom. Rano je počeo izlaziti i uživati u alkoholu, ali uspjesi na terenu nizali su se jedan za drugim. Vrlo brzo je postalo jasno. Stvara se igrač koji će dugo dominirati svjetskim tenisom.

Safin i Cedric Pioline

1997. godine otisnuo se među profesionalce. I dok su karijere nekih 'luđaka' koji se na terenima nisu ponašali u skladu s postavljenim normama i koji su zbog toga bili popularni među teniskim fanovima lagano bile na zalasku, svijet je vapio za novim genijalcem s crtom divljaka. Vrlo brzo nakon početka njegove karijere, Safin se isprofilirao upravo kao takav.

Nije bilo udarca kojeg nije mogao pogoditi, ali isto tako nije bilo ni gluposti koju nije mogao napraviti. Njegov enorman potencijal na svojoj su koži već 1998. osjetili Andre Agassi i Gustavo Kuerten. Dvije legende bijelog sporta, svojevremeno najbolji tenisači svijeta, na Roland Garros su stigli u nadi da će kompletirati poker Grand Slamova (Agassi) i obraniti naslov (Kuerten), a onda su, za sebe nateži način, upoznali Safina. Mladi je Rus u turnir ušao kroz kvalifikacije i onda dobio, činilo se, nemoguć ždrijeb. Prvi protivnik bio mu je legendarni Amerikanac, a nakon njega, iako nitko nije vjerovao da može nauditi Agassiju, čekao ga je Brazilac.

U dva fantastična dvoboja u pet setova, Safin je najprije izbacio Agassija (koji će godinu dana kasnije zaista kompletirati GS naslove), a onda nevjerojatnim preokretom i branitelja naslova. Prošao je potom još jedno kolo, a onda ga je, umornog od napornih mečeva u četvrtom kolu izbacio još jedan legendarni igrač, domaći predstavnik Cedric Pioline. Tenis je dobio novu zvijezdu, a mlade generacije zaljubljenika u tenis čovjeka za kojeg će moći navijati jer je jednostavno drugačiji od drugih. A toliko sličan nekomu tko se zove teniskim navijačem.

Strelovit uspon 'tempirane bombe'

Dok je većina igrača svoje pobjede i poraze proživljavala dostojanstveno, Marat Safin se na terenu ponašao kao prosječni navijač. Pa se tako svađao s publikom, sucima, protivnicima, ali najveće je svađe vodio u svojoj glavi. Neobuzdan duh, zapaljiv karakter, sklonost alkoholu i ženama pretvorili su ga u tempiranu bombu na terenu. Nevjerojatan je podatak da je 1999. godine razbio 48 reketa! Međutim, to što ga drugi osuđuju zbog ponašanja, njega nije ni najmanje brinulo. Na pitanje zašto se tako ponaša i zašto ne može kontrolirati emocije, Safin je dao samo njemu svojstven odgovor.

- Danas razbijam rekete, sutra možemo umrijeti, rekao je Safin i sve ostavio u čudu.

Ipak, u to je doba novinske stupce ipak više punio vrhunskim igrama. Strelovit uspon na vrh svjetskog tenisa kulminirao je u jesen 2000. godine kada najprije osvaja US Open svladavši u finalu tada najboljeg igrača svijeta Petea Samprasa, 20. studenog iste godine upisuje se u povijest. Tog je dana zasjeo na čelo ljestvice najboljih igrača. I tamo ostao dva tjedna. No, kao i obično njega nije bilo briga. Puno važniji od tenisa bili su mu izlasci, opijanje i društvo lijepih žena.

A koliko je volio društvo lijepih žena najbolje svjedoči finale Australian Opena 2002. godine. U ložu je u susretu protiv Thomasa Johanssona doveo tri djevojke. Tri oskudno odjevene plavuše zdušno su navijale za Safina, a tko su mu one bile, naravno, nikada nitko nije otkrio. Taj ćemo dio ostaviti vašoj mašti na volju.

Ipak, najveća kontroverza vezana za to finale uopće nisu djevojke. Naime, austrijski tenisač Daniel Köllerer kune se da je Safin to finale igrao mrtav pijan. Naravno, Safin je to finale izgubio u četiri seta, a taj se poraz smatra jednim od najvećih iznenađenja u finalnim susretima na Grand Slamovima. No, ukoliko je Köllerer govorio istinu, iznenađenja zapravo i nema.

- Nikad nisam vjerovao da bi Safin mogao igrati to finale i naravno da je bilo nemoguće da ga osvoji. Bilo je nevjerojatno koliko je bio pijan, rekao je Austrijanac.

Drugi Grand Slam i početak kraja

Prolazile su godine, a Safin je sve više izgledao kao čovjek kojeg tenis nimalo ne zanima. Ipak, i dalje je zahvaljujući nevjerojatnom talentu držao poziciju u deset najboljih na svijetu, a posebno je dobro igrao baš u spomenutoj Australiji. 2004. godine u finalu istog turnira porazio ga je Roger Federer. Godinu poslije osvetio mu se u polufinalu u jednom od najboljih mečeva ikad odigranim. Federer je bio neprikosnoveni vladar bijelog sporta, a junak naše priče izbacio ga je u fantastičnih pet setova okrenuvši zaostatak od 2:1. U odlučujućem je setu slavio rezultatom 9:7, a u finalu ga je čekala domaća uzdanica Lleyton Hewitt, prvi australski tenisač koji je došao do finala na domaćem Grand Slamu nakon 1988. godine. Australac je furiozno krenuo u dvoboj i prvi set osvojio rezultatom 6:1. A onda je Safin odlučio pokazati tko je gazda. U iduća je tri seta odigrao najbolji tenis života, rastužio cijelu Rod Laver Arenu i milijune Australaca, osvojivši svoj drugi Grand Slam naslov. I pokazat će se posljednji.

Nakon toga karijera mu je krenula silaznom putanjom. Posljednji sjaj neosporne i neopisive genijalnosti mogli smo vidjeti 2008. na Wimbledonu gdje je stigao do polufinala. Na podlozi koju je mrzio. Safin i trava (barem ona wimbledonska) nikada nisu kliknuli. Ta 2008. bila je njegov labuđi pjev na travnatoj podlozi, ali se u poluzavršnici kao nepremostiva prepreka pokazao Federer koji je dva dana iza toga poražen od Rafaela Nadala u još jednom finalu o kojemu se i dan danas pričaju priče.

Safin s trofejem Australian Opena

I dok je njegova karijera polagano išla prema kraju, prezime Safin i dalje je drmalo svjetskim tenisom. Njegova mlađa sestra Dinara penjala se na sam vrh ženske ljestvice vođena našim Željkom Krajanom.

Brat i sestra imali su sjajan odnos, ali Marat je kao pravi odgovorni brat često znao prigovoriti sestri. Smetalo mu je, naime, to što nije do kraja posvećena tenisu!?

- Morala bi se malo uozbiljiti, takvim se načinom života ne postižu prave stvari, rekao je jednom prigodom o svojoj sestri.

Iako naizgled čudna izjava, sigurni smo da izrečeno nitko nije bolje znao od Safina. Jer ako je netko znao kako poročan život i ekstravagancija odmažu u životu profesionalnog tenisača, on je bio taj.

Shvativši da mu je dosta tenisa, Safin mu je rekao zbogom 2009. godine. Sa svega 29 godina završio je uspješnu karijeru. Uspješnu, kažemo, jer čovjek koji je bio prvi igrač svijetai pri tom osvojio dva Grand Slam naslova zaista je uspješan. A koliko je mogao? E, to nikada nećemo saznati.

Politička karijera, otuđivanje od ljudi i apstinencija

Završetkom karijere priča o Safinu, naravno, ne završava.

Tražeći smisao u životu odlučio je ući u politiku. Na listi vladajuće stranke ušao je u ruski parlament, a aktivno je sudjelovao i u radu ruskog teniskog saveza i olimpijskog odbora. Ipak, sve to skupa nije bilo dovoljno da smiri njegov neukrotiv duh.

2017. godine povukao se iz politike i javnosti, a 18-mjesečnu šutnju prekinuo je razgovorom s jednim ruskim novinarom. I ponovno uzburkao javnost.

S bivšom djevojkom Safin ima kćer Evu, ali je u intervjuu to odlučno demantirao. Safin sada tvrdi da nema kćer i da se radi o špekulacijama, a šokirao je i drugim izjavama.

Nekada uvjereni Rus i musliman danas tvrdi da religije ne postoje i da se radi o zabludama. Također, misli da on uopće nije Rus nego svjetski čovjek koji samo želi biti slobodan. A slobodu je doveo do nevjerojatnih granica. Pa se trenutno uopće ne druži s ljudima, ne želi imati prijatelje, živi sa životinjama, najviše uživa u samoći, a od bonvivana postao je čovjek kojeg žene i seks uopće ne zanimaju.

- Ma ne mogu izdržati ni tjedan dana sa ženom. Obožavam svoj život i ne želim graditi vezu. Imam potpunu slobodu i želim raditi ono što hoću. I ne, nijedna me nije razočarala, jednostavno se dogodilo. Bio sam u jednoj dugačkoj vezi i sada uživam u slobodi. Mir, tišina... To je to, rekao je Safin.

Ni o seksu više ne razmišlja.

- Krv mi više ne ključa dolje, šokirao je novinara.

Dotaknuo se nedavno i svojih mlađih kolega.

- Danas kada nekoga uvrijedite na terenu, on odmah plače i žali se sucu. Postali su previše mekani, ne sviđa mi se to, rekao je.

I dok će zlobnici reći da je 'luđak' konačno poludio, istina je možda negdje drugdje. Marat Safin oduvijek je živio kako je htio. I radio što je htio. Sada to ponovno čini. Sviđalo se to nekome ili ne.

Bilo kako bilo, osebujan čovjek i sportaš kakav je Safin, sigurno će još puniti naslovnice. Ovo sigurno nije bilo zadnje što smo od njega čuli. Svi oni koji su ga voljeli žalit će što nije bio posvećeniji tenisu, ali da je bilo drugačije danas ne bi bio tema naše rubrike 'Više od sporta'. Nakon njega tenisu se više nije dogodio takav primjerak. Nicka Kyrgiosa, nećete zamjeriti, ne možemo svrstati u ovu kategoriju. Njegova kvaliteta nije blizu Safinove, a ponašanje na terenu ni izbliza simpatično. Jer Safin je svaki od 1055 razbijenih reketa razbio s razlogom. Jer je želio postati bolji tenisač i čovjek. I ono što danas, kako sam kaže, i je. Sretan čovjek.

I da, sve nas koji smo mislili da će dugo vladati svjetskim tenisom, Safin je baš dobro zajebao. No, zbog toga i nije jedan od prolaznika u svijetu tenisa, nego čovjek o kojem se i danas, 10 godina nakon kraja karijere, priča. I zaziva jedan takav. Da malo razdrma učmali svijet tenisa.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Tenis