Sport Tenis

junak s ‘visoke’

Luka Mikrut: Tenis je od prve godine moj život, ne želim ništa drugo

junak s ‘visoke’

Split i Dalmacija oduvijek su sportski gradovi, a da je tenis jedan od najuspješnijih sportova grada pod Marjanom dokaz je i Luka Mikrut, član TK Split 1950. Pronašli smo ga na treningu u Solinu, u priručno i prinudno “sklepanoj”, ali i dalje najboljoj i jedinoj dvorani s tvrdom podlogom u široj okolici Splita. Split, ‘najsportskiji grad na svitu’, tenisku dvoranu nema. Tužno, ali istinito.

No, nije ovo tekst o sramotnim uvjetima i tretmanu kojega “bijeli sport” ima u gradu koji je dao Ivaniševića, Ančića, Pilića, Franulovića, Pavića..., već o novom momku koji bi mogao krenuti njihovim stopama. A on je rečeni Luka Mikrut, novi dvostruki (pojedinačno i u paru) prvak Hrvatske u konkurenciji tenisača do 16 godina, a još nije proslavio ni 15. rođendan.

– Baka mi voli tenis i  kako ga je ona gledala na televiziji, ja sam gledao s njom Samprasa na snimkama i druge starije tenisače. Od svoje prve godine sam se igrao s lopticama, vrtio sam se oko terena na Firulama, a s pet godina sam počeo trenirati. Klupski trener od pet do nekih sedam-osam godina mi je bio Siniša Ozretić, a onda sam u klubu i individualno počeo raditi s Petrom Bubalom i s njim sam do sada. Počeo me pripremati za turnire... - kazao nam je osmaš Osnovne škole Visoka, kojeg su nakon novog u nizu uspjeha u razredu dočekali pjevajući, s balonom u obliku broja jedan i natpisom “Naš šampion”.

Cijene i vrednuju u školi njegove rezultate, njegovi kolege iz klupa, kao i razrednica Željka Biliškov, ravnateljica Natalija Radić i svi nastavnici koji mu izlaze u susret.
Je li te iznenadila dupla kruna s Prvenstva Hrvatske u dvorani u Ogulinu (da, i Ogulin ima dvoranu, a Split nema)?
– Nisam iznenađen jer sam znao da sam dobro počeo godinu, ovo mi je bila nagrada za dobre nastupe. Bio sam među favoritima i potvrdio sam to na turniru. Prvi nositelj, isto Splićanin Mili Poljičak, je bio ozlijeđen pa mi je malo olakšalo put, ali sam svejedno morao odigrati odlično, pogotovo protiv Noe Vukadina koji je stvarno dobar.

Poljičak je prošlu sezonu završio kao prvi na europskoj rang listi do 14 godina, kakvi ste međusobno? Rivali?
– Ne razmišljam o tome kao o rivalstvu, mi smo prijatelji još od vrtića, svi smo išli zajedno, i Dino Prižmić također, koji je odličan i godinu mlađi od nas.

Kako trenira prvak Hrvatske?
– Kad je škola, pogotovo zimi je problem. Nema termina u našem “balonu” na Firulama, nemamo odgovarajuću dvoranu, ali uglavnom uspijem trenirati dva sata. Kad nije bilo škole, tijekom praznika treniram i po tri sata. Kondiciju s Robertom Čondićem radim uglavnom četiri sata tjedno. Kondicija je jako važna jer je tenis naporan sport.

Često mladi odigraju s rekreativcima, u Splitu ima dobrih ‘likova’?
– S rekreativcima u zadnje vrijeme ne igram, ali stvarno ima dobrih i to sam koristio kad sam bio manji. S trenerom Bubalom se pripremim tehnički, pazimo na kretanje i neke druge detalje. Kondicijski prvo malo radim snagu, onda lakše treninge da održavam snagu i brzinu, a kad se bliži turnir onda se više baziram na sparinge.

Tenis otvara mnoge opcije u životu, koja je tvoja želja?
– Naravno da mi je želja igrati profi tenis, to sam oduvijek želio. Znam da je teško, sjećam se kad sam imao deset godina pa sam se “ubijao” hoću li izgubiti, pa onda isto na Tennis Europe turnirima, sad sam na ITF-u a to još jedan korak više. Onda tek dolaze futuresi... Teško se probiti do profesionalnog tenisa, ali to želim.

Roditelji i baka te dobro prate?
– Uspiju još uvijek. Majka Ivana ne voli letjeti avionima pa me vodi kad je turnir blizu, u Sloveniji ili slično, a tata svugdje. Nekad putujem i s trenerom.

Brat igra nogomet?
– Ivan ima 20 godinu, igra u Primorcu iz Stobreča.
Jesi li ti ikad poželio igrati nogomet?
– Nikad nisam ništa drugo htio, volim samo tenis ali pratim i druge sportove. 

Ali čujem da si i u školi odličan?
– Jesam ... , ali ne toliko što volim učiti, nego želim znati odgovore na sve.
A hrana? Visok si i mršav?
– Imam nekih metar i 83, metar i 84... A oko 58 kila...

Malo jedeš?
– Ne mogu reć’ da jedem malo ili loše, ali ne prima se.
Što te sada čeka u nastavku godine?
– Računam da ću dosta igrati ITF-ova, poneki Tennis Europe turnir do 16 godina, imam i dosta reprezentativnih  obveza...

Luka je po mnogim teniskim znalcima intrigantan “materijal”, odlično se razvija, a ispred sebe još ima puno prostora, pogotovo po pitanju “fizike”... Vjerujemo da nas, kad govorimo o Luki, čeka još puno lijepih vijesti.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Tenis