Strani nogometimaju jasan plan

'Uništavači svega onoga što bi nogomet trebao biti' ušli su među brazilsku elitu i osigurali si ogromnu prednost nad ostatkom svijeta

Piše Antonio Juričić
2019-11-27T215628Z_61103877_RC2XJD9HYD4N_RTRMADP_3_SOCCER-CHAMPIONS-RBL-SLB-REPORT.JPG

Brazilska Série B, odnosno drugi razred tamošnjeg nogometa, završila je prije koji dan. Prvak je Clube Atlético Bragantino, klub koji će se od sljedeće godine zvati Red Bull Bragantino.

Bit će to peta nogometna momčad (Red Bull Ghana ugašen je 2014.) u vlasništvu najpoznatijeg proizvođača energetskih pića, a nastat će spajanjem već spomenute ekipa i Red Bull Brasila - kluba koji je osnovan u São Paulu 2007. godine, ali koji nikada nije uspio dosegnuti više od 4. ranga na nacionalnoj razini.

Vodstvo Red Bulla izgubilo je strpljenje i u travnju ove godine odlučilo uložiti u Bragantino, što se može okarakterizirati kao nagla odluka, s obzirom na to da je u tom mjesecu prvenstvo već počelo. Sredstva koja su uložena navodno se kreću oko 15 milijuna eura, a od sljedeće godine, kada će klub promijeniti ime, austrijska tvrtka uložit će dvostruko više.

Bragantino će tako postati jedini brazilski prvoligaš u privatnom vlasništvu, a razlog zbog kojeg takav model koji je sve popularniji u Europi nije zaživio jesu tamošnji zakoni koji tretiraju klubove kao udruge te se sva dobit mora reinvestirati u organizaciju.

Važno je naglasiti da su se uvođenjem FIFA-inog zakona koji zabranjuje trećim osobama da imaju udio u vlasništvu nad igračima neki agenti odlučili na kupovinu udjela u niželigaškim klubovima kako bi mogli imati "prava na imidž" igrača. To u suštini znači da igrač ne može prijeći u drugu momčad ako se zainteresirani klub ne dogovori s njegovim agentom oko otkupa prava na imidž igrača, što je primjerice razlog zbog kojeg je ovog ljeta propao transfer Paula Dybale u Tottenham.

Dietrich Mateschitz

Ovakav potez nije samo marketinške prirode, već ima i svoju nogometnu pozadinu, kao uostalom i svaki potez Red Bulla kada je u pitanju njihovo sudjelovanje na nogometnom tržištu. Ne treba posebno naglašavati da je nogomet sport broj jedan u državi koja broji više od 200 milijuna ljudi, a brazilski igrači najrasprostranjeniji su na svijetu.

Imati pristup takvom bazenu talenta, još iz perspektive prvoligaškog kluba, prilika je koja se ne smije propustiti, pogotovo kada imaš načina za svesti utjecaj zakona kojima si ograničen na minimum. S obzirom na to da je Red Bull vlasnik Salzburga, Leipziga, New Yorka, Bragantina i Lieferinga, ograničenja kretanja igrača između klubova gotovo da i ne postoje.

Uzmimo za primjer slučaj Tylera Adamsa, 20-godišnjeg reprezentativca SAD-a koji je ovog ljeta prešao iz njujorškog u lajpciški Red Bull. Leipzig je platio New Yorku nešto manje od tri milijuna eura za jednu od najvećih mladih nada američkog nogometa, ali je u ugovor unesena klauzula da 33% profita od sljedećeg transfera ide njujorškoj "podružnici". No, tih 33% uneseno je ponajviše zbog toga što, za razliku od većine svjetskih liga koje kontroliraju nogometni savezi, MLS ima mnogo veću kontrolu nad transferima i poslovanju klubova. Ali, čak i tih 33% koje će Leipzig morati isplatiti New Yorku bit će ništa više od premještanja sredstava unutar tvrtke.

Stoga, bez obzira na to što Red Bull neće moći zaraditi direktno od "podružnice" u Bragantinu, ona će im biti ulaz na ogromno tržište na kojem će bez većih problema igrati igru zaobilaženja pravila. Najnovija akvizicija bit će izlog brazilskih igrača koji imaju potencijal za igrati u Europi, a vrlo jednostavno će biti da primjerice Leipzig kupi brazilskog igrača koji obećava i pošalje ga na posudbu u Bragantino. Kada ga prodaju, prihod će ići u Leipzig, a brazilski zakon koji kaže da se sva zarada od prodaje igrača mora uložiti u klub neće biti primjenjiv.

Također, tu postoji i aspekt regrutiranja mladih igrača koji si malo koji klub na svijetu može priuštiti. FIFA je jako stroga kada je u pitanju odnos klubova prema maloljetnim igračima, a posljedice njihovog nepoštivanja na svojoj su koži posljednjih godina osjetili Real, Barcelona, Atletico i Chelsea koji su bili kažnjeni zabranom dovođenja igrača.

Članak 19. FIFA-inog Pravilnika o statusu i transferima igrača ne dopušta klubovima dovođenje i registraciju stranih nogometaša mlađih od 18 godina, kao ni direktnu kontrolu nad njihovim razvojem. Iznimke su situacije u kojima se roditelji djeteta sele u drugu državu zbog nenogometnih razloga, kada se igrač kreće unutar EU, ali ima najmanje 16 godine te ako se igračev dom nalazi 50 km od granice, a klupsko sjedište maksimalno još 50 km. Klubovi često zaobilaze to pravilo potpisujući predugovore s mladim igračima ili pronalazeći posao njihovim roditeljima, ali i za takve stvari postoje stroga pravila pa sve više nailazimo na situacije u kojima oni bivaju kažnjeni zabranom dovođenja igrača.

Red Bull ne mora to raditi u Austriji, Njemačkoj, SAD-u, a od sada i u Brazilu. Svakog igrača koji dođe u jednu od njihovih momčadi mogu vezati u lokalnoj momčadi i nakon 18-te godine dovesti u Europu. Ralf Rangnick trenutno je čelni čovjek razvojnog odjela Red Bulla koji ima glavnu riječ u Leipzigu, New Yorku i Brazilu, stoga se nalazi u jedinstvenoj situaciji u kojoj može upravljati razvojem mladih igrača i regrutirati ih u najjačim svjetskim bazenima, pritom ne kršeći niti jedno pravilo. A to je u današnjem svijetu prenapuhanih cijena nogometaša ogromna prednost u odnosu na konkurenciju.

Ralf Rangnick

Iako vodstvo Red Bulla konstantno nailazi na kritike nogometnog svijeta i trpi optužbe da njihov pristup uništava nogomet, zapravo je jako teško to argumentirati. Za razliku od City Football Group koja u svom portfelju ima Manchester City, New York City, Melbourne City, Yokohama F. Marinos, Club Atlético Torque, Gironu te od ove godine Sichuan Jiuniu i Mumbay City, Red Bull ima jasnu strategiju koja donosi dobrobit nogometu na mnogo razina.

Manchester City jedan je od najvećih potrošača na svijetu kada su u pitanju transferi i plaće igrača, a razvoju mladih igrača pridaju jako malo važnosti. S druge strane, Red Bull u svim svojim "podružnicama", kroz sve uzraste, igra moderan i atraktivan nogomet te veliku pažnju pridaje regrutaciji mladih i inovativnih trenera. S jednim od njih smo nedavno imali priliku razgovarati, a iako je Salzburg većinom prva stanica iz koje se treneri otisnu u druga okruženja, ove sezone imamo malo drugačiji primjer.

Na klupi Salzburga nalazi se Amerikanac Jesse Marsch koji je zanat kovao u New Yorku i oduševljavao SAD svojim atraktivnim stilom nogometa. Ove sezone oduševljava Europu, a njegova momčad ima šanse proći u osminu finala Lige prvaka ako u zadnjem kolu grupne faze kod kuće pobijedi Liverpool. Naravno, to će biti jako težak zadatak, ali sama činjenica da su se doveli u tu situaciju u grupi u kojoj se nalaze branitelji naslova i Napoli, veliki je pothvat.

Jesse Marsch

Kritičari Red Bulla tvrde da su njihove momčadi umjetno stvorene, što može biti točno. Klubovi u Salzburgu, Leipzigu, Bragantinu, pa čak i New Yorku već su postojali, a Red Bull ih je na razne načine otkupio i doveo do mjesta na kojem se danas nalaze. No, koja je razlika između Leipziga koji je kupio petoligaša SSV Markranstädt i mlađe uzraste FC Sachsen Leipziga te započeo s radom 2009. godine i Paris Saint Germaina koji je osnovan 1970. spajanjem dvaju klubova i koji je do dolaska katarskih vlasnika osvojio samo dva domaća naslova?

Zbog čega RB Leipzig, koji je 2016. nakon sedam godina vratio Bundesligu u istočnu Njemačku, više šteti nogometu od primjerice Manchester Cityja?

"Građani" su osvojili samo dva domaća naslova u prvih 131 godinu postojanja, a od 2011. do danas čak četiri. A najpoznatiji igrač kojeg su posljednjih godina "odgojili" jest Jadon Sancho koji je iz Cityja otišao u Dortmund za osam milijuna eura, bez da je odigrao ijednu seniorsku utakmicu, da bi ga samo dvije godine kasnije Transfermarkt procijenio na 100 milijuna eura. Zbog kršenja UEFA-inog financijskog fair-playa iz sezone u sezonu bivaju sankcionirani te dobivaju prijetnje da će im biti zabranjen nastup u Europi, dok Salzburg s druge strane posluje u plusu, a Leipzig koji se od svog ulaska u Bundesligu bori za sam vrh posluje s gotovo zanemarivim minusom.

- Red Bull uzima nogometu dušu. Nogomet je mnogo više od 90 minuta subotom popodne - on pripada ljudima, rekao je jedan navijač kada je tvrtka kupila klub koji se tada zvao Austria Salzburg i pretvorila ga u današnji Red Bull.

Slično su razmišljali i stanovnici Leipziga, a glavni čovjek za nogometna pitanja Red Bulla Oliver Mintzlaff poručio im je da ne dolaze na utakmice. Ali, oni ga nisu poslušali pa tako Leipzig od ulaska u Bundesligu u prosjeku ima 39.980 gledatelja na domaćim utakmicama, što je popunjenost od 93%.

Dietrich Mateschitz, osnivač Red Bulla, veliki je ljubitelj sporta i sponzorira mnoge momčadi u raznim sportovima, kao i brojna natjecanja. A pri tome se ne ponaša kao "pijani milijarder", već svemu pristupa planski.

Kada je nogomet u pitanju, cilj Red Bulla je da "proizvodi" igrače koji će na tržištu dosegnuti visoku vrijednost kako bi klubovi bili skoro pa samoodrživi, a u tome je ključno da momčadi igraju pozitivan, napadački nogomet. Jedna od posljedica toga je stasanje trenera koji svoje dobre ideje šire Europom i ostatkom svijeta te podižu sveukupnu kvalitetu nogometa, a na njihovo mjesto dolaze novi mladi ljudi s novim idejama.

Kome to šteti?

#RED BULL