Strani nogometplan prije svega

Odbio je Bayern, Real i Borussiju Dortmund, a sada je ušao u povijest Lige prvaka: ovo je priča o treneru koji zna što želi i kako do toga doći

Piše Antonio Juričić

RB Leipzig osvojio je prvo mjesto u skupini G i prvi put u svojoj povijesti se plasirao u osminu finala Lige prvaka. Doduše, povijest im nije posebno bogata, klub postoji tek od 2009. godine kada je Red Bull otkupio licenciju petoligaša SSV Markranstädta i mlađe uzraste FC Sachsen Leipziga te osnovao Klub sporta s loptom na travi Leipzig. Naime, RB u imenu ne označava Red Bull jer njemački zakoni ne dopuštaju da sportske momčadi nose imena sponzora, nego je u pitanju abrevijacija za RasenBallsport.

Trener Leipziga od ovog ljeta je Julian Nagelsmann, 32-godišnjak koji je u utorak navečer postao najmlađi trener u povijesti koji je odveo svoju momčad do prvog mjesta u skupini Lige prvaka. Čak 60 igrača koji su ove sezone nastupili u najelitnijem europskom klupskom natjecanju starije je od njega, ali to nije jedini rekord koji je Nagelsmann srušio.

Kada je u veljači 2016. zasjeo na klupu prve momčadi Hoffenheima, postao je najmlađi trener u povijesti Bundeslige. Tada mu je bilo samo 28 godina, a odluka je toliko šokirala javnost da su jedne lokalne novine taj potez okarakterizirale kao marketinški trik. No, Uprava Hoffenheima znala je što radi.

Nagelsmann je bio prisiljen prekinuti igračku karijeru već s 20 godina zbog teške ozljede koljena, a to ga je toliko potreslo da više nije htio imati veze s nogometom. Tjednima nije mogao mirno spavati jer je oduvijek sanjao o tome da uspije kao igrač, a sada mu se život okrenuo naglavačke. Nedugo zatim otac mu je preminuo nakon kratke i teške bolesti i Nagelsmann se našao u teškoj situaciji. Krenuo je na studij ekonomije i trebao je diplomirati, a čekao ga je i posao u prodajnom sektoru BMW-a. Ali ljubav prema nogometu bila je prejaka.

Kako bi platio fakultet, radio je kao skaut za drugu momčad Augsburga koju je vodio Thomas Tuchel, danas trener PSG-a, te je u jednom trenutku shvatio da ipak želi ostati u nogometu i prebacio se na smjer znanosti sporta i treninga. Tuchel je odigrao ključnu ulogu u Nagelsmannovoj odluci da se prihvati trenerskog posla, a upravo njega Nagelsmann danas navodi kao osobu od koje je najviše naučio.

Iako je u sezoni 2012./13. bio pomoćni trener prve momčadi Hoffenheima, u klubu su vidjeli potencijal u Nagelsmannu te su mu povjerili samostalno vođenje U19 ekipe. Ubrzo se prometnuo u jednog od najtraženijih mladih trenera, a veliki Bayern ga je pokušao vrbovati i postaviti za trenera svoje U23 momčadi.

U Münchenu su ga dočekali Karl-Heinz Rummenigge i sportski direktor Matthias Sammer, a došao ga je pozdraviti i Pep Guardiola koji mu je bio jedan od najvećih trenerskih uzora. Ipak, glamur “FC Hollywooda” nije omađijao mladog Nagelsmanna, on je imao u vidu drukčiji trenerski put.

Već tada je uprava Hoffenheima odlučila da je upravo on taj koji će preuzeti klupu prve momčadi, a ona je ubrzo potvrđena i u javnosti. No, odluka je pala u listopadu 2015., a trebala je stupiti na snagu tek na početku sljedeće sezone. Hoffenheim je od svoga premijernog nastupa u Bundesligi postao poznat kao klub s jasnim planom. Dietmar Hopp, njemački milijarder koji je bogatstvo stekao proizvodnjom softvera, počeo je ulagati u klub 2000. godine, a ozbiljnija sredstva uložio je 2006. Novac je zasigurno odigrao važnu ulogu na Hoffenheimovu putu do Bundeslige, ali plan je ono što ih je svih ovih godina zadržalo tamo.

Jedno od prvih ozbiljnih pojačanja te 2006. bio je Ralf Rangnick, trener koji je krajem devedesetih godina napravio revoluciju u njemačkom nogometu, a Nagelsmann je bio jedan od sljedbenika njegovih postulata. Iako je u planu bilo da momčad preuzme tek u ljeto 2016., Huub Stevens je u veljači te iste godine bio prisiljen dati ostavku zbog zdravstvenih problema te je Nagelsmann zasjeo na klupu prije od očekivanog. I ne samo to, tada 28-godišnji Nijemac dobio je u ruke momčad koja se u tom trenutku nalazila na predzadnjem mjestu prvenstvene ljestvice, udaljena sedam bodova od zone spasa.

Nagelsmann je u sljedećih 14 kola uspio upisati sedam pobjeda i ostaviti Hoffenheim među elitom, a već sljedeće sezone ga je odveo do četvrtog mjesta u Bundesligi i prvog nastupa u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Također, sebi je osigurao titulu trenera godine u Bundesligi.

U play-off rundi Lige prvaka njegova momčad je poražena od Liverpoola s ukupnih 6-3, ali je već sljedeće sezone došla do trećeg mjesta u prvenstvu i direktnog plasmana u grupnu fazu. Tamo Hoffenheim nije uspio upisati nijednu pobjedu te je završio na posljednjem mjestu u skupini, iza Manchester Cityja, Lyona i Šahtara. U gotovo svakoj utakmici se vidjelo da momčad jednostavno ne posjeduje dovoljnu kvalitetu da bi adekvatno odgovorila na Nagelsmannove zahtjeve i bilo je vrijeme da Nijemac promijeni sredinu.

Iako ga je ugovor vezao do 2021., već prije početka sezone 2018./19. dogovoreno je da će na kraju te iste sezone napustiti klub. Mnoge momčadi bile su zainteresirane za njegove usluge, između ostalog i Bayern, ali Real je pokazao možda i najozbiljniju namjeru da upravo Nagelsmann naslijedi Zidanea koji je u svibnju 2018. naprasno napustio klupu madridskog kluba. No, Nagelsmanna nije zanimao ni Kraljevski klub.

- Veliki problem društva danas je težnja prema tome da budeš najbolji. Sve se vrti oko toga da budemo bolji od ljudi s kojima smo okruženi, da vozimo najbolji automobil, imamo najviše novca na računu i živimo u najvećoj kući. Ja ne želim biti dio toga - objasnio je svoju odluku Nijemac i dodao:

- Ako mi karijera nastavi ići u dobrom smjeru, možda će mi se opet jednom pružiti prilika da vodim klub koji je na toj razini, ali u ovom trenutku mi zbog mnogo razloga nije odgovaralo ići u inozemstvo.

Nagelsmann nije poslao odbijenicu samo Bayernu i Realu, jednom su mu prilikom prišli i iz Borussije Dortmund, ali i njih je odbio jer “nije bilo pravo vrijeme za taj potez”. Čovjek bi to tada pomislio da se Nijemac boji uspjeha, ili da nema dovoljno povjerenja u sebe. No, on je znao što želi. Ili točnije, gdje želi.

RB Leipzig osnovan je kao glavni projekt Red Bulla, a za glavnog čovjeka koji odlučuje o sportskoj politici postavljen je - Ralf Rangnick. Fantastično ustrojen klub, koji uz podršku ostalih momčadi iz Red Bullova portfelja ima razgranatu skautsku mrežu i jednu od najboljih akademija na svijetu, od ulaska u Bundesligu nametnuo se kao jedna od najjačih ekipa u Njemačkoj. A činjenica da je u tom trenutku klub bio star tek 10 godina, značila je da ne postoji pritisak navijača ili tradicije. Ukratko, Leipzig je bio idealna sredina za mladog trenera koji se želi razvijati i koji želi imati slobodu bez pritiska postizanja kratkoročnog rezultata. A ne treba zaboraviti ni da je iznad sebe imao čovjeka koji je u potpunosti razumio njegovu ideju i koji je imao veliki utjecaj na njegov razvoj.

Mnogi su treneri nakon odlaska iz manjeg kluba, u kojem su postigli sjajan rezultat, u velikom “izgorjeli”, a za većinu njih to je značilo i pad njihove vrijednosti na tržištu. Nagelsmann je znao da je vrhunski nogomet danas surov i da elitni klubovi traže samo rezultat koji žele odmah. Dugoročni plan, stil igre, nogometna filozofija... Sve to pada u vodu čim se zaredaju dva poraza. Kada Leipzig izgubi nekoliko utakmica, to je nogomet. Ali kada Real izgubi nekoliko utakmica, traži se glavni krivac na terenu, zahtijeva otkaz treneru, fizioterapeutu, čistačici i oružaru. Jer, Real je klub kojem je sezona bez velikog trofeja katastrofa ogromnih razmjera, dok je RB Leipzig klub u kojem je način na koji si došao do cilja važniji od samog uspjeha.

Ironično je da su baš Hoffenheim i RB Leipzig, koji su sjajno ustrojeni i koji su jedni od žarišta modernog nogometa, među najomraženijim klubovima u Njemačkoj, dok im ni ostatak Europe nije posebno naklonjen. Optužbe da su umjetni klubovi koji ubijaju sve ono što bi nogomet trebao biti, često se mogu čuti, ali upravo su oni jedni od rijetkih kolektiva koji funkcioniraju po zdravim principima. Ne razbacuju se novcem, već razumno troše. Ne dovode zvijezde, nego igrače od kojih namjeravaju tek napraviti zvijezde. I ne dovode trenere koje će im donijeti instantni rezultat, već one koji će unaprijediti cjelokupnu momčad i ostaviti je u idealnom stanju svome nasljedniku.

Dok je bio u Hoffenheimu, Nagelsmann je imao rijetko viđenu tehnologiju u trening kampu. Osim “Footbonauta”, stroja koji služi za poboljšanje kontrole lopte, pregleda igre i brzine reakcije, igračima su za vrijeme treninga nad glavama letjeli dronovi, a uz teren je bio instaliran ogroman videozid na kojemu bi se projicirao prijenos treninga sniman iz četiri kuta. Ništa nije bilo prepušteno slučaju.

No, iako ga zbog toga i zbog njegova odličnog poznavanja taktike i pridavanja pažnje sitnicama često nazivaju “laptop trenerom”, ako pitate njega samog što je ključ uspjeha, reći će da je to empatija i pristup igraču kao osobi, a ne “suha” taktika. Iako su mu tek 32 godine, Nagelsmann odaje dojam izuzetno zrelog trenera. Štoviše, njegov zdravi pristup poslom kojim se bavi mogao bi biti primjer i mnogim starijim trenerima. A nije tajna zbog čega je to tako.

- Nakon smrti oca, morao sam na sebe preuzeti odgovornost za obitelj i raditi stvari o kojima prije nisam ni razmišljao. Kasnije sam shvatio da sam u tome svemu sazrio i da me je to oblikovalo kao čovjeka. Radio sam stvari koje možda nisu bile normalne za nekoga mojih godina i to me je učinilo ne samo boljom osobom, već i boljim trenerom - rekao je jednom prilikom Nijemac koji inzistira da mu se igrači obraćaju sa “ti”, umjesto sa “vi”.

Julian Nagelsmann već se sada smatra jednim od najboljih trenera u Europi i njegov odlazak u neku od elitnih europskih momčadi samo je pitanje vremena. Tada će se morati prilagoditi svijetu vječnog nezadovoljstva i konstantnog pritiska te pronaći način kako dovesti u red neke od najboljih igrača na svijetu. Hoće li ga to učiniti još boljim trenerom ili ga “pojesti”, teško je predvidjeti. Ali jedno je sigurno, kakvu god odluku Nagelsmann donio, ona će biti dobro promišljena. Kao uostalom i svaki potez u njegovoj karijeri.

#JULIAN NAGELSMANN#RB LEIPZIG