StoryEditor
Strani nogometsam protiv svih

Niko Kovač možda neće ostati zlatnim slovima upisan u povijest Bayerna, ali iz 'FC Hollywooda' odlazi uzdignute glave

Piše Antonio Juričić
4. studenog 2019. - 13:08

Nakon skoro godinu i pol kalvarije, Niko Kovač više nije trener minhenskog Bayerna.

Čelnici bavarskog kluba takvu su odluku donijeli nakon neuvjerljivog starta u sezonu, a kap koja je prelila čašu bio je poraz od Eintrachta 5:1.

Kovač je na klupu Bayerna došao u srpnju prošle godine, a od početka je dočekan kao rezervni izbor. Netko tko je doveden jer nijedno veće trenersko ime nije bilo dostupno.

Hrvat je do tada već imao četverogodišnje iskustvo rada u akademiji i prvoj momčadi Red Bull Salzburga, vjerojatno najboljeg mjesta na svijetu na kojem trener može započeti svoju karijeru. A nakon relativno neuspješne dvije godine na čelu hrvatske reprezentacije, dobio je posao u Eintrachtu iz Frankfurta u kojem je napravio odličan posao.

Nakon što ih je u prvoj sezoni ostavio u elitnom razredu njemačkog nogometa, Kovač je Frankfurt sljedeće sezone odveo do finala njemačkog kupa, kojeg je godinu poslije i osvojio pobijedivši Bayern s 3:1.

No, bez obzira na sve to, u Bayernu je od prvog dana dočekan sa skepsom. Ne samo javnosti, već i medija, igrača, ali i uprave.
Mnogim većim imenima nije polazilo za rukom dovesti u red svlačionicu prepunu zvijezda, a Kovač je u tome prepušten sam sebi. Bez ikakve podrške sa strane i unutar kluba.

Naslijedio je nedovoljno kvalitetnu momčad (barem ako ćemo govoriti o potencijalu za napad na Ligu prvaka), a glavni igrači su mu i dalje bili Ribery i Robben, ljudi koji su već tada bili debelo u svojim tridesetima.

Disciplina je bila glavna karakteristika njegove trenerske vizije, a zahtijevao ju je na terenu i izvan njega. Dosta kompleksan taktički sustav kojeg je koristio u Eintrachtu, a koji je zahtijevao apsolutnu disciplinu, donio mu je uspjeha. Ali, Bayern nije Eintracht.

Nerijetko bi se u medijima moglo čuti da su igrači nezadovoljni Kovačevim pristupom te su smatrali da bi mogao malo olabaviti. Jer, ipak su oni igrači "FC Hollywooda". Neće njih nekakav Kovač tjerati da idu na vožnju biciklom nakon utakmice.

Ali, Kovač nije odustajao te je unatoč svemu uspio doći do dvostruke domaće krune, uvelike zahvaljujući kiksevima Borussije Dortmund. Ali, osvojiti Bundesligu s obranom koja je proživjela noćnu moru tog ljeta u Rusiji i krilnim igračima u srednjim tridesetima, nije bila mala stvar.

Ulazeći u ovu sezonu, uprava je odlučila značajno pojačati momčad, ali osim braniča Hernandeza i Pavarda, na ozbiljna pojačanja u napadu moralo se čekati sve do posljednjih dana prijelaznog roka kada su u klub na posudbu došli Philippe Coutinho i Ivan Perišić. No, bilo je jasno da je Perišić, kao svojevremeno i Kovač, tek utješna nagrada, dok je Coutinho došao bez kontinuiteta nastupa u Barceloni.

Od prve prvenstvene utakmice i remija kod kuće s Herthom stvari nisu izgledale idealno, iako je Bayern nakon toga nanizao dobre rezultate. Šlag na torti bilo je razbijanje Tottenhama u Londonu 7:2 na početku listopada, ali to je većina pripisivala prvenstveno krizi u kojoj se našla Pochettinova momčad. Kovačeve zasluge su još jednom ostale previđene.

Gubitak bodova u Augsburgu te neuvjerljive predstave protiv Olympiakosa, Union Berlina i Bochuma, ponovno su stvorili ogroman pritisak na Kovača. Ako je on ikada uopće i splasnuo.

Onda je došao Eintracht, njegov bivši klub s još jednim redbullovcem na klupi, i "razvalio" ga. Doduše, Bayern je od 9. minute igrao s igračem manje, ali takav potop si Bavarci nisu smjeli dopustiti.

Iako su mediji plasirali priču da će Kovač dobiti još jednu priliku, on je navodno sam ponudio ostavku na sastanku s upravom, koja je na kraju i prihvaćena i time odlučio stati na kraj razdoblju u kojem se gotovo isključivo suočavao s kritikama.

Za razliku od Eintrachtovih igrača koji su slijepo slušali zahtjeve hrvatskog trenera znajući da im najveća šansa leži u zajedništvu i disciplini, Bayernovi igrači bili su nešto drugačiji. Stoga Kovač nikada nije uspio uspostaviti dobru i održivu igru koja bi zadovoljila javnost i navijače i nikada se nije uspio prilagoditi okruženju u kojem se našao.

Je li njegova filozofija uopće bila kompatibilna s Bayernovim identitetom i koliko bi ju uspješno uspio prilagoditi kadru koji mu je na raspolaganju da je imao malo više podrške, zauvijek će ostati nepoznanica. Također, unatoč uspjesima s Eintrachtom, još uvijek nije najjasnije koliko je Kovač dobar trener i koliko su njegove ideje održive na elitnoj razini. Ali, to ne mijenja činjenicu da nije ni dobio priliku to pokazati na ispravan način.

No, jedno je sigurno. Niko Kovač je uvijek svoj posao odrađivao odgovorno, profesionalno i s entuzijazmom te je stoički podnosio sve s čime se susretao.

Preuzeo je klub koji se nalazi u tranziciji i kojem kvaliteta kadra ne prati u potpunosti status kojeg uživa u nogometnom svijetu. Bayern već godinama nije na razini Reala, Barcelone, Manchester Cityja ili Liverpoola, a od Kovača su očekivali čuda. Ali, u današnjem nogometu jako je teško biti čudotvorac.

Pobjeda nad Bayernom u finalu kupa bila je važan segment u odluci uprave Bavaraca da Kovača dovede na klupu. Ironično, poraz od njegovog bivšeg kluba s kojim je to učinio bio je ono što je okončalo njegovu avanturu u Münchenu.

Niko Kovač možda neće ostati upisan zlatnim slovima u Bayernovoj povijesti, ali iz FC "Hollywooda" odlazi uzdignute glave.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 14:05