Ma vidi igraju Italija i Engleska. Dva klika i bacamo oko na sastave. Vidi Engleza... Kane, Saka, Bellingham... Nije loše, nije loše. Mogli bi oni napast sljedeći Euro. Englezi? Ma, je. Uvijek se oni negdje okliznu. A vidi Talijane. Retegui, Gnonto, Pellegrini, Toloi... Hmm, a znamo kojega, ‘ajde. Ali tko su ovi drugi?
Tako smo otprilike razmišljali dok smo proučavali sastave ovih momčadi i nadali se klasiku, reprizi finala prošlog Europskog prvenstva. U međuvremenu, Italija je propustila još jedan Mundijal, onaj u Kataru i krenula u remont. Presložio je „kockice” Roberto Mancini, pozvao puno novih lica. Tako je nova desetka slavne reprezentacija Wilfried Gnonto, napadač engleskog Leedsa. Čovjek je to koji je u ovoj sezoni zabio dva ligaška pogotka.
U porazu od Engleske desetka je bila na leđima Lorenza Pellegrinija, 26-godišnjeg veznjaka Rome. A tu je i novi prvi napadač Azzura. On je Mateo Retegui, 23 su mu godine i igra za argentinski Tigres. Izvukao ga je Mancini i pozvao u reprezentaciju. Pomno se, dakle, prati što se događa i u Argentini. Za Reteguijem je sjajna prošla sezona, a i u ovoj je nastavio u istom ritmu.
- Tko je sad taj – pitali su se mnogi. No, argentinski Talijan predstavio se u najboljem svjetlu. Dvije utakmice i isto toliko golova. Po jedan Engleskoj i Malti. Ekspresno je tako skrenuo interes velikih klubova na sebe. Za njegove usluge navodno su već zainteresirani Milan i Inter.
Ostatak talijanske reprezentacije? Spinazzola, Acerbi, di Lorenzo... Na oko se čini nekako „mršavo”, slabo. Kao da je Mancini sastavio „no name” momčad. Možda smo, pak, samo još uvijek opijeni sjećanjima na ne tako davna vremena. I slavna imena.
Ne treba nam kopati dalje od finala Svjetskog prvenstva 2006. Pazite sad, koje face... Buffon, Cannavaro, Materazzi, Pirlo, Gattuso, Totti, Del Piero, Toni... Lijepa su to bila vremena za Italiju. Svjetski prvaci postali su pobijedivši Francusku nakon jedanaesteraca.
Danas su tu neko novi klinci, nova imena koja prosječnom poznavatelju nogometnih prilika mahom nisu poznata. No, Mancini je probrao od onoga što ima na raspolaganju. I teško je kazati da je promašio. Nakon još jednog debakla u kvalifikacijama za svjetsku smotru, vratili su se osvojivši prvo mjestu u svojoj skupini Lige nacija. A tamo će, u društvu Španjolske, Nizozemske i Hrvatske, jurišati na novi trofej. I to s baš ovom „no name” ekipom...
Nešto slično događa se i u Španjolskoj. Opet isto. Bacamo oko na sastav Furije za utakmicu sa Škotskom. Martinez, Garcia, Porro i Gaya u obrani. Ili prevedeno u klubove – Tottenham, Osasuna, Athletic Bilbao i Valencia. Merino u vezi, Joselu u napadu. Desetka je na leđima Ceballosa.
Luis de la Fuente naslijedio je imenjaka Luisa Enriquea, te je i on promiješao karte, osvježio roster s nekim novim licima. Tako je protiv Norveške za Furiju debitirao Joselu, 33-godišnji napadač Espanyola. I to u velikom stilu. U desetak minuta na terenu zabio je dva pogotka. Priliku od prve minute dobio je odmah u sljedećoj utakmici, dvoboju sa Škotima.
Tu su, pak, Španjolci prošli neslavno. U već gore nabrojanom, šarenom sastavu nisu prošli dobro. Presudio im je Scott McTominay s dva gola. Ulascima s klupe nisu pomogli ni Williams, Aspas, Iglesias...
Poput Italije, i ovu Španjolsku možemo nostalgično proglasiti „no name” ekipom. Jer kako zaboraviti njihove dane ponosa i slave s Xavijem, Iniestom, Puyolom, Casillasom, Villom, Alonsom, Fabregasom, Torresom... I za njih su tako došla nova vremena, bez „legendi” u rosteru. Ispali su na Svjetskom prvenstvu u osmini finala od Maroka nakon što su jedva prošli skupinu. No,
i njih ćemo također gledati u lovu na trofej Lige nacija. Obračunat će se baš s Talijanima, a netko od njih će onda, vjerujemo, i na megdan Hrvatskoj u finalu.