StoryEditor
Strani nogometnajveći izazov u karijeri

Igor Tudor nije slučajno došao na klupu Marseillea: mladi predsjednik znao je što traži, ali splitskog trenera čeka težak zadatak

5. srpnja 2022. - 12:25

Igor Tudor u ponedjeljak je i službeno predstavljen kao novi trener francuskog velikana Olympique Marseillea, bivšeg prvaka Europe koji je prošle sezone završio na drugom mjestu Ligue 1 i tako izborio izravan plasman u grupnu fazu Lige prvaka.

Jedan dio navijača Marseillea zaželio mu je dobrodošlicu raširenih ruku, dok ga je drugi dočekao sa skepsom. Neki kažu da se ne radi o dovoljno velikom imenu s obzirom na renome kluba, neki stavljaju naglasak na činjenicu da se Tudor, osim prvog mandata na klupi Hajduka, nigdje nije dugo zadržao, a neki raspravljaju hoće li njegova filozofija igre funkcionirati u ekipi koja je protekle sezone igrala malo drugačijim stilom. No, Igor Tudor nije doveden bez razloga na Velodrome...

Na splitskom treneru inzistirao je predsjednik kluba Pablo Longoria, Španjolac zanimljivog nogometnog puta koji je u veljači prošle godine postao najmlađi predsjednik Marseillea još od 1909. Longoria je nedavno napunio tek 36 godina, a od životopisa mu se može napisati kraća pripovijetka.

Svoju karijeru započeo je kao sportski novinar u svojoj domovini, zatim je s 21 godinom postao skaut Newcastle Uniteda, a dvije godine kasnije šef skauta Recreativo Huelve. Zatim je prešao put od skauta Atalanta, preko šefa skauta Sassuola, do skauta Juventusa, da bi u veljači 2018. preuzeo ulogu sportskog direktora Valencije. Čovjek koji je jednom prilikom rekao da dnevno pogleda sedam do osam utakmica zatim je preuzeo istu poziciju u Marseilleu, a nedugo zatim je promaknut na mjesto predsjednika, gdje je zamijenio od navijača omraženog Jacques-Henrija Eyrauda.

Longoria je po preuzimanju uzdi kluba u svoje ruke na klupu doveo Jorgea Sampaolija, što se pokazalo kao pun pogodak, jer je Argentinac plijenio pažnju svojom taktički dotjeranom igrom koja je prošle sezone dovela Marseille do druge pozicije u francuskom prvenstvu. Ipak, Sampaoli je prije koji dan naprasno napustio klub zbog neslaganja oko transferne politike, a Longoria se odmah bacio u potragu za trenerom koji njeguje napadački nogomet i koji će zapravo nastaviti tamo gdje je Sampaoli stao.

image
AFP

Ime Igora Tudora u mnogočemu mu se nametnulo logičnim... Verona je prošlu sezonu završila na devetom mjestu Serie A te je plijenila pažnju atraktivnim stilom koji se oslanjao na bjesomučni presing u fazi obrane i direktan pristup u fazi napada. Tudorova ekipa bila je druga momčad lige kada je u pitanju omjer golova i upućenih udaraca (0.12 golova po udarcu) i prva kada je u pitanju omjer golova i upućenih udaraca u okvir (0.37 golova po udarcu u okvir).

Verona je posebno došla u fokus javnosti početkom studenog prošle godine, kada je objavljen podatak kako je Tudorova ekipa u njegovih prvih osam utakmica na klupi zabila 21 pogodak, što je bio drugi najveći broj u svim 'ligama petice' u promatranom razdoblju (samo je Bayern tada bio bolji s 25 golova).

Pod vodstvom splitskog trenera, Verona je prošle sezone bila četvrta momčad prvenstva po broju progresivnih dodavanja (1351) i treća po broju točnih dodavanja pod pritiskom (2855), a o njihovom direktnom pristupu u fazi napada najbolje govore podaci da su imali treći najniži broj dodavanja u obrambenoj trećini, najveći postotak dugih lopti od vratara (62.4 posto) i najviše zaleđa u ligi (92). Ipak, treba naglasiti i to da je Verona bila treća ekipa lige kada je u pitanju prosječna udaljenost od gola po udarcu, a ona je iznosila samo 16.2 metara, što znači da je iza svega toga stajao jasan plan u završnici.

Što se tiče faze obrane i opisa Tudorove filozofije kroz statistiku, Verona je imala jedan od najboljih postotaka osvojenih lopti unutar pet sekundi od pritiska u Serie A, dok je bila pri vrhu i kada su u pitanju blokirani udarci i blokirana dodavanja, što govori o tome da su njegovi igrači uvijek stajali blizu protivničkih. To je u velikoj mjeri bio nastavak onoga što je na klupi Verone uspostavio Ivan Jurić sezonu prije, kada je njegova momčad također plijenila pažnju u Italiji, ali i šire.

Ipak, sve je to poprilično drugačije od nogometa koji je igrao Sampaolijev Marseille. Dok je Verona bila presing-stroj, Marseille se oslanjao na pozicijski nogomet i strpljivu izgradnju napada te kompaktnu obranu s jako malo izlazaka u pritisak na protivnika. Iako je Sampaoli jedan od istaknutijih učenika Marcela Bielse, zapravo je Tudorov stil prošle sezone više podsjećao na onaj legendarnog Argentinca.

Marseille se u fazi napada oslanjao prvenstveno na posjed i u prosjeku 62 posto vremena imao loptu u svojim nogama (samo je PSG bio bolji sa 63,4%). Sampaolijeva ekipa bila je 5. momčad lige po broju dodira s loptom u obrambenoj trećini, čemu doprinosi i podatak da su imali drugi najmanji postotak dugih lopti od vratara u ligi (24.7 posto), te druga kada su u pitanju dodiri u centralnoj i napadačkoj trećini.

Marseille je također bio druga momčad lige po broju točnih dodavanja i postotku točnih dodavanja (87.4 posto), ali su zato bili najbolji u cijeloj Ligue 1 kada su u pitanju točna dodavanja pod pritiskom (3273). Za razliku od Verone, omjer golova po udarcima i udarcima u okvir bio im je nešto lošiji, ali su zato bili malo bolji u kreiranim šansama za gol po utakmici (Marseille 2.76 – Verona 2.63).

Zapravo najveća razlika između Tudorove Verone i Sampaolijevog Marseillea leži u fazi obrane. Marseille se prošle sezone uglavnom branio organizirano u bloku, bez puno rizika u izlaženju u zatvaranje protivnika, stoga su bili najlošija momčad lige kada su u pitanju broj oduzetih lopti i pokušaji pritiska te druga najlošija kada je u pitanju postotak osvojenih lopti unutar pet sekundi od izlaska u pritisak (Verona je, primjerice, bila treća najbolja u Serie A).

No, Sampaoliju je takav pristup funkcionirao i više nego dobro, jer mu je ekipa primila samo 38 golova, što je treći najbolji rezultat u Ligue 1. Samo za usporedbu, Verona je primila 59 pogodaka, iako tu treba u kontekst staviti i kvalitetu momčadi u odnosu na ostatak lige.

image
AFP

Dakle, možemo vidjeti da su se Sampaolijeva i Tudorova filozofija prošle sezone razlikovale, ali su oba trenera u suštini njegovala napadački nogomet, samo na drugačije načine. Tu treba naglasiti da su postigle i sličan broj pogodaka – Marseille 63 (peti najveći u Ligue 1), Verona 65 (peti najveći broj u Serie A). Također, važna stavka pri Longorijinom donošenju bila je to što se splitski trener oslanja na sustave s tri stopera, i to prvenstveno 3-4-2-1 i 3-4-1-2, što je na istoj liniji sa Sampaolijevim pristupom. Doduše, Argentinac je prošle sezone nerijetko igrao i u sustavima s četvoricom u zadnjoj liniji, prvenstveno 4-1-4-1, ali kao i njegov učitelj Bielsa, ekipa bi mu barem u određenim fazama stajala u nekakvoj formaciji s tri igrača u zadnjoj liniji.

Zbog toga je Tudor, unatoč sumnjičavosti velikog dijela francuske javnosti, poprilično logičan izbor, jer se radi o relativno mladom treneru čija je momčad prošle sezone u kontinuitetu igrala iznad očekivanja, i to prvenstveno na račun uigranosti i momčadske kvalitete, a ne individualne.

- Traži vrlo intenzivan nogomet sa stalnim visokim presingom, čak i ako to znači preuzimanje rizika. No, taj nogomet iziskuje fizičke igrače. Taktički, ne ulazi previše u detalje, on nije onaj tip trenera koji će zaustaviti sesiju i izigravati velikog nogometnog učitelja. On je tip koji će puno više pažnje posvetiti fizičkom aspektu, tražeći ritam, ritam, ritam. Sjećam se da smo nakon treninga znali biti umorniji nego nakon utakmica - rekao je Valon Behrami koji je pod Tudorom igrao u Udineseu.

Splitskog trenera čeka nimalo lagan posao u Marseilleu. Oko kluba uvijek vlada užarena atmosfera i navijači se ne zadovoljavaju "mrvicama", a splitskog trenera pritom očekuje balansiranje između prvenstva i Lige prvaka, u kojoj nije cilj biti samo prolaznik. Također, u obzir treba uzeti i to da glavna zvijezda momčadi Dimitri Payet nije baš poznat po discipliniranoj igri u fazi obrane i ljubavi prema bjesomučnoj trci i pritiskanju protivnika, što će Tudor morati uzeti u obzir.

Također je za očekivati da neće baš biti lako ekipi koja je polučila uspjeh taktički malo zahtjevnijim, ali energetski lakšim stilom nametnuti drugačiju filozofiju koja može funkcionirati samo ako svi daju svoj doprinos u svim fazama igre. Psihološki aspekt vođenja momčadi će, dakle, biti ogroman izazov za Splićanina.

Klupa Marseillea uvijek je vruća i nestabilna, ali Igor Tudor na nju nije doveden slučajno. Nakon uspjeha s Veronom, dao je otkaz smatrajući kako je postigao maksimum s ekipom i da je spreman za veće izazove. Nakon dva mandata na klupi Hajduka, epizoda u PAOK-u, Karabüksporu, Galatasarayju i Udineseu te one relativno neuspješne kao pomoćnik Andree Pirla u Juventusu, veći izazov je i dobio. Sada mu je prilika da se pokaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. rujan 2022 17:54