Kad večeras u 21 sat Španjolska istrči na travnjak AT&T Stadiona u Dallasu protiv Francuske, u borbi za finale Svjetskog prvenstva, svi će gledati Laminea Yamala, Pedrija ili Rodrija. No čovjek kojemu Luis de la Fuente posljednjih dana najviše zahvaljuje vjerojatno neće biti među jedanaestoricom od prve minute.
Bit će na klupi, spremat će se se za svoj trenutak i nadati se da će ga ponovno dočekati. Mikel Merino u posljednjih je tjedan dana postao najveći španjolski junak, a samo pet mjeseci prije nije znao hoće li uopće biti dio reprezentacije.
Kad je Merino 25. siječnja, noseći dres Arsenala u napetom derbiju protiv Manchester Uniteda, napustio teren s bolnom grimasom na licu, posljednje o čemu je razmišljao bilo je Svjetsko prvenstvo. Dijagnoza, stres-fraktura desnog stopala, nije ostavljala puno prostora optimizmu.
Pred njim su bili mjeseci rehabilitacije, štake i neizvjesnost, a u isto vrijeme kod kuće ga je čekao možda i najljepši životni trenutak. Njegova supruga Lola Liberal bila je u visokom stupnju trudnoće. Dok je Španjolska slagala planove za Mundijal, Merino je pokušavao učiniti ono osnovno – ponovno normalno hodati.
"Prije samo nekoliko mjeseci biti ovdje bilo je nezamislivo", priznao je nakon što je Španjolsku odveo u četvrtfinale pobjedom protiv Portugala golom u 91. minuti.
"Sada se prisjećam svih teških trenutaka, svih ljudi koji su me gurali naprijed, čak i kad sam i sam prestao vjerovati da ću uspjeti. Svaki dan rada i svaka sumnja sada imaju smisla."
Samo deset minuta igre
Tijekom oporavka najveći oslonac nije pronašao u liječnicima ni fizioterapeutima, nego kod kuće. U razgovoru za Guardian ispričao je detalj koji možda najbolje opisuje koliko mu je posljednjih nekoliko mjeseci bilo teško.
"Bilo je nevjerojatno gledati suprugu u sedmom i osmom mjesecu trudnoće kako mi pomaže penjati se stepenicama. Trebalo je biti obrnuto. Ja sam trebao pomagati njoj, a ona je pomagala meni."
No, uloge su potpuno zamijenili. Dok se Lola pripremala za porod, Merino je dane provodio na štakama. Izoliran od momčadi, puno je čitao, među ostalim i kultni "Fever Pitch", ali još više je fizički radio. Kasnije će priznati da ga je upravo to razdoblje naučilo da je psihički snažniji nego što je mislio. Vrijeme je prolazilo, a utrka sa satom postajala je sve ozbiljnija.
Do početka Svjetskog prvenstva odigrao je svega nekoliko desetaka minuta i nije bilo jasno može li izdržati ritam turnira, a kamoli biti jedan od ključnih igrača Furije. No izbornik Luis de la Fuente nije odustajao od njega. Vjerovao je da će, ako se pokaže prilika, Merino ponovno pokazati zašto ga smatra jednim od najinteligentnijih veznjaka koje Španjolska ima. Pokazalo se da je bio u pravu.
Protiv Portugala ušao je s klupe i u završnici zabio pogodak vrijedan četvrtfinala. Nekoliko dana poslije u okršaju s Belgijom priča se gotovo ponovila. Opet ulazak s klupe. Opet gol. Opet čovjek odluke. Nevjerojatno! Time je postao prvi igrač u povijesti Svjetskog prvenstva koji je u dvjema utakmicama nokaut-faze zabio pobjednički gol, a da je prethodno ušao s klupe. Ni sam nije pokušavao objasniti kako mu to uspijeva.
"Ne znam zašto se to događa, ali uvijek pokušavam biti spreman. Vjerujem više u uzrok i posljedicu nego u slučajnost. Ako radiš, vjeruješ i čekaš svoj trenutak, nekad ti se vrati."
Dok je cijela Španjolska slavila svojeg novog junaka, Merino je razmišljao o nečemu sasvim drugom. Naime, otprilike mjesec dana prije početka Svjetskog prvenstva, 9. svibnja, on i Lola dobili su sina Marca. U svakom drugom životnom scenariju prvi mjeseci očinstva bili bi vrijeme provedeno kod kuće, uz prve osmijehe i neprospavane noći. Umjesto toga, Merino je bio na drugom kraju svijeta. U intervjuu za Cadenu SER priznao je koliko mu to teško pada.
Lola i Marco
"Imati suprugu i sina daleko od sebe čini da Svjetsko prvenstvo izgubi dio svog sjaja. Jako sam vezan uz svoju obitelj i svoju zemlju. Naravno da sam sretan što sam ovdje, ali obitelj mi nedostaje svakoga dana."
Ipak, upravo su oni postali njegova najveća motivacija. Nakon pobjede nad Portugalom rekao je da se u tim trenucima čovjek prisjeti svega.
"Kad se ovakvo što dogodi, sjetiš se svega – dobrih i loših stvari, svega što imaš kod kuće. Ozljede, toga što nisam gledao kako moj mali raste... Sve sam to pokušao pretvoriti u snagu. Ovo je rezultat rada i vrijednosti koje mi je obitelj usadila."
Nakon četvrtfinala više nije skrivao koliko mu znači to što su mu se supruga i sin napokon pridružili na tribinama.
"Presretan sam što su sada ovdje. Oni su moja snaga. Budući da maleni nije bio na osmini finala, morao sam zabiti u četvrtfinalu da i on to doživi", rekao je nakon još jednog pogotka kojim je Španjolska izborila polufinale.
Merino nije tip nogometaša koji puni naslovnice. Nikada nije bio najbrži ni najatraktivniji. Nogometni put vodio ga je od Osasune, preko Borussije Dortmund i Newcastlea do Real Sociedada, gdje je izrastao u jednog od najboljih veznjaka La Lige. U ljeto 2024. Arsenal ga je doveo kao kapitalno pojačanje u veznom redu, a pod vodstvom Mikela Artete postao je ključni motor i taktički oslonac momčadi. Upravo je u dresu londonskog kluba krajem siječnja doživio i težak udarac: stres-frakturu stopala, zbog koje je propustio završnicu sezone i ozbiljno doveo u pitanje nastup na Svjetskom prvenstvu.
U siječnju nije mogao hodati bez štaka, a danas će igrati u polufinalu Svjetskog prvenstva protiv Francuske. Dok će milijuni gledati može li još jednom biti španjolski junak, njemu će možda biti dovoljno da nakon posljednjeg sučeva zvižduka u zagrljaj uzme dvomjesečnog Marca, dječaka zbog kojeg, kako sam kaže, svaki pogodak ima potpuno drukčije značenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....