Sport Strani nogomet

splitski čarobnjak

Andrija Balić: Volio bih karijeru završiti u Hajduku

splitski čarobnjak

Andrija Balić svoju je sreću potražio u Fortuni. U trenutno 12. momčad Eredivisie iz grada Sittarda bivši veznjak Hajduka otišao na je polusezonsku posudbu iz Udinesea. U potrazi za većom minutažom i kontinuitetom nakon duge pauze zbog ozljede otisnuo se Balić u siječnju na jug Nizozemske.

- Nakon šest mjeseci stanke sada se opet osjećam dobro, fit, spreman. Htio sam negdje igrati u kontinuitetu, a ujedno biti u momčadi koja će igrati napadački nogomet, u kojoj će balun biti kod mene. Razmišljao sam naravno i o U21 Euru na kojem igramo na ljeto. Ne budem li igrao u klubu, ne mogu očekivati ni da ću igrati za mladu reprezentaciju na Euru – pojasnio nam je Balić razloge dolaska u Fortunu.

Zašto baš Nizozemska?

- Bilo je još pet-šest opcija za posudbu, neki su klubovi htjeli i otkupiti moj ugovor, ali Udinese nije na to pristajao. Privukao me najviše napadački nogomet – priča nam Balić koji je još godinu i pol ugovorno vezan za klub iz Udina.
Debitirao je Balić za Fortunu prošle nedjelje protiv aktualnog prvaka i lidera PSV-a u Eindhovenu. Zamijenjen je iz taktičkih razloga kod 0:1, a završilo je s visokih 0:5. Bodove će ipak Balićeva Fortuna tražiti u ostalim susretima, počevši od sutrašnjeg kada će ugostiti Excelsior iz Rotterdama.

- Ovdje se igra puno otvorenije, napadački. Nema toliko taktike kao u Italiji. Iznenadio me intenzitet i ritam kojim se igra u Nizozemskoj. Kada sam tek došao gledao sam kup gostovanje Fortune kod Feyenoorda. Impresioniran sam kako se igrao presing, kako bi po trojica zatvarala jednog igrača. PSV je ipak najbolja momčad u Nizozemskoj. Ove godine je Fortuna ušla u elitu. Sada smo 12., cilj je prije svega tamo u sredini ljestvice i ostati. A moj cilj je odigrati što bolje, u kontinuitetu. Najbitnije je da sam zdrav. Ako je tako igrat ću, a sve ostalo će doći samo od sebe.

U Udineseu si uglavnom igrao zadnjeg veznog, ali u onoj za Serie A tipičnoj "pirlovskoj" ulozi, u ulozi onog igrača od kojeg sve kreće? Na kojoj te poziciji vide u Fortuni?

- Kod trenera Massima Odda sam igrao zadnjeg veznog, kod Igora Tudora na polušpici. Ovdje su mi rekli da me vide na polušpici, ali i na desnoj i lijevoj strani veznog reda, na zadnjeg veznom... Protiv PSV-a sam zaigrao na desnoj strani vezne linije. Najviše volim igrati bliže golu, biti s balunom. Međutim, u Italiji sam više volio igrati zadnjeg veznog jer sam tamo u tom slučaju više imao balun u nogama, tamo se igra drugačiji nogomet.

Prije gotovo točno tri godine Balić je iz Hajduka u navodno tri milijuna eura teškom transferu preselio u Italiju, šest mjeseci nakon što su ga htjeli još jedni crno-bijeli – Juventus. No, nije baš sve ispalo onako kako je zamišljao.

Ukupno je u tri godine skupio tek 33 nastupa za klub iz Udina. Nakon što u početku nije bio u prvom planu, prošle sezone je često igrao. Činilo se da je to konačno ta sezona koja će ga lansirati. Međutim, na samom kraju sezone počeli su problemi s ozljedama zbog kojih je potom pola godine izbivao s travnjaka pa se odlučio na novo inzistiranje na posudbi.

- Prošla sezona je bila odlična, skupio sam kod trenera Odda i Tudora tridesetak nastupa u prvenstvu i kupu. Međutim, prije zadnjeg kola ozlijedio sam desno koljeno i uslijedila je operacija. Nakon dva mjeseca stanke sam se vratio, ali kada sam počeo trenirati pukao mi je kvadriceps. Vratio sam se još jednom, pa sam opet ozlijedio kvadriceps, na drugom mjestu. Vratio sam se ponovno, ali sam onda i treći put imao problema s kvadricepsom. Ukupno sam pola godine pauzirao, ali od prosinca sam napokon zdrav i spreman. Da se razumijemo, da se nisam ozlijedio siguran sam da bih ove sezone igrao u Udineseu. Ovako sam ipak morao ići malo težim putem – pomirio se s time Balić.   

- Najbitnije je da su svi ti problemi sada iza mene, da je sve to prošlo. Želim ovdje uhvatiti kontinuitet, odigrati Euro i onda sam na konju – slikovit je Balić. 

Već je dugo bilo govora o tvom mogućem odlasku na posudbu?
- Htio sam otići na posudbu i prije dvije godine, pa i prošle godine, ali iz kluba me jednostvano tada nisu htjeli pustiti nigdje. Govorili su da računaju na mene. Ove godine su me jedva pustili.

Je li Hajduk bio cijelo to vrijeme u kakvoj ozbiljnoj igri, jer ove zime se i tvoje ime spominjalo u tom kontekstu moguće posudbe i povratka na Poljud?

- Nikad me nitko nije zvao u tom kontekstu. Jedino što znam o tome je ono što sam vidio u medijima. Ove zime me jednog jutra probudilo desetak poruka nakon što se kroz medije spomenula potencijalna mogućnost da bih se mogao vratiti na posudbu, ali ja ništa o tome nisam znao.

Hoćeš li se jednog dana vratiti u Hajduk, ipak si otišao sa samo 18 godina?

- Sada nisam razmišljao o tome. Kada sam još prvi put u Udineseu tražio odlazak na posudbu, rekli su mi da u tom slučaju Hajduk ne dolazi u obzir, odnosno hrvatska liga. Naravno, jednog dana bih se volio vratiti. Hajduk je san svakog Dalmatinca, naša prva ljubav. Volio bih karijeru završiti u Hajduku. Nisam tada otišao iz Hajduka zato što sam to htio. 

Je li ti sada s ovim vremenskim odmakom i životnim iskustvom žao što si tako rano otišao iz Hajduka?
- To uvijek možemo gledati s dvije strane. U početku mi je malo bilo žao. Poslije kada sam vidio u kakvu sam ligu došao, kada sam se prilagodio, kada sam taktički i fizički postao bolji igrač, nije mi bilo žao. Tako sam zbog toga bio i nesretan i sretan. Ali dugo je prošlo od toga. Takav je životni put.

Rekao si da nisi otišao s Poljuda zato što si to htio? Je li to bilo zbog Hajdukovih tadašnjih financijskih problema...?
- Ne bih htio ulaziti u to.

I ove zime je još jedan 18-godišnjak Ante Palaversa transferiran iz Hajduka, doduše ostao je na posudbi. Što sa svojim iskustvom možeš preporučiti mladim igračima, kada je najbolje otisnuti se u inozemstvo?

- Ne mogu ja tu puno komentirati niti dijeliti savjete. Činjenica je da Hajduk živi od prodaje mladih igrača kao i svi naši klubovi. S druge strane ti mladi igrači u jakim klubovima mogu puno naučiti. Nitko ne želi otići već sa 18 godina, nitko tako rano neće otići zbog novca, ali to je put kojim život vodi. Ide se putem boljeg igračkog odrastanja. U inozemstvu će dobiti izrastanje u puno bolje nogometaše, tamo su mnogo jače lige, suigrači. Puno dobiješ time, ali otići s 18 godina je prerano. No, takav je život.  

Nadaš se da će možda i tebi posudba biti pun pogodak kao prijatelju Nikoli Vlašiću kada se iz Evertona otisnuo u CSKA Moskvu?

- Niksi i ja se čujemo svakih par dana. Mogu mu samo još jednom i ovako čestitati na onome što je napravio. Odlično igra, zabija, sve mu se poklopilo. Nadam se da će i meni posudba ispasti na najbolji mogući način, a sad hoće li baš kao i njemu... Najbitnije je da sam zdrav i igram.

Euro

Što može mlada reprezentacija Hrvatske na U21 Euru, na završnici na koju smo se prvi put plasirali nakon 15 godina? Talenta ne nedostaje, uz tebe tu su i Vlašić, Brekalo, Moro...?

- Napokon smo se plasirali, to je najvažnije. Imamo super generaciju igrača rođenih 1996., 1997. i 1998. godine. Pred nama je jako teška grupa (nap.a. Engleska, Francuska i Rumunjska). Neće nam biti lako. Dat ćemo sve od sebe da napravimo što bolji rezultat, ali nemamo imperativa. San je da izborimo plasman na Olimpijske igre (nap.a. plasirat će se najbolje četiri momčadi).

Promenada trenera

U Udineseu je veća promenada struke nego na Poljudu, u Italiji si u tri godine promijenio čak osam trenera?

- Previše. Taman kada se navikneš na jednog trenera, dođe drugi. Kada sam tek došao trener je bio Stefano Colantuono, naslijedio ga je Luigi De Canio, a zatim nas je iduće sezone vodio Giuseppe Iachini. Luigi Delneri je potom preuzeo momčad, završio tu sezonu, počeo iduću. Kad nas je Massimo Oddo vodio, u početku je sve bilo super, odličan je trener, ali upali smo u nesretan niz od 11 poraza. U zadnja četiri prošlosezonska kola vodio nas je Igor Tudor. Strašno mi je žao što nije duže ostao. Na ljeto je momčad preuzeo Španjolac Julio Velazquez, a od jeseni je trener Davide Nicola.

Fortuna Sittard

Fortuna Sittard nastala je fuzijom Fortune 54 i Sittardije prije više od pola stoljeća, davne 1968. godine. Zanimljivo je kako je od 1966. od 1968. trener Sittardije bio veliki Vladimir Beara.
- Zaista? To nisam znao – priznao nam je Balić.

U Venlu igra tvoj bivši suigrač iz Hajduka Tino Sven Sušić. Jesi li se konzultirao s njim prije dolaska u Nizozemsku?

- Nisam, ali čuli smo se kada sam došao. Nadam se da ćemo se vidjeti prvom prigodom. Nismo daleko udaljeni, tek sat vremena vožnje automobilom.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Strani nogomet