Nedilja je nedilja. Makar bili u Norveškoj, uspjeli smo naći misu na hrvatskom jeziku. Naravno da Hrvata ima svugdje pa tako i u hladnom Oslu, gdje je jasno, većinsko stanovništvo protestantsko, oko 99 posto.
U ovu manjinu katolika spadaju i naši ljudi koji se svake nedjelje u 11 sati skupe na misnom slavlju u Crkvi svetog Josipa.
Ništa drugačije nije bilo ni danas, dapače, na misi se našlo i podosta navijača koji su došli zbog utakmice finalna Svjetskog prvenstva u rukometu u kojem Hrvatska protiv Danske od 18 sati lovi zlato.
Nisu tu bili samo navijači, na misi je bio i – Luka Cindrić! Morat ćete nam vjerovati na riječ, jer nismo ga fotografirali, dali smo mu mira bar u crkvi, a i brzo je izletio nakon kraja. No, objavio je Cindra priču na svom Instagram profilu s još jednim od Hrvata iz zajednice koji ga je dovezao na misu te napisao:
- I u Oslu nas ima.
A kakva bi to nedjelja bila bez kave nakon mise? Do običaja se drži i u Oslu pa se nakon u obližnjim prostorijama popije i pojede. Ima tu raznih nacija, ne budu samo Hrvati, ali naravno da smo uhvatili svoje. I koga drugo nego simpatične Dalmatince. Ivan Nasić iz Sinja i Mario Bulić iz Solina sreću su potražili u Norveškoj, ali Hrvatsku i svoju religiju nisu zaboravili. Već su duže vremena u Oslu, našli su posao, ali otkrili su nam da to ne ide preko noći. Teško je bez kontakta, obrazovanja, porezi su veliki, a o najmu stanova da ne pričamo. Preživjet se može, ali puno zaraditi u malo godina već teže. Novac ne raste na stablu, Norvežani skoro da naplaćuju porez na kisik, ali može se za one koji su uporni.
- 11 godina sam ovdje – rekao je Ivan, pa smo zaključili.
Već ste domaći?
- Ha-ha, da... ma nisam.
- Nisam ni ja još domaći niti se planiram udomaćit – jasno će Mario.
Obojica su nam ispričala ‘tajnu‘, kako je istina da se u Norveškoj lakše može zaraditi, no ne planiraju ostati ovdje, želja im je vratit se u Hrvatsku.
- Moj dolazak i sve što se dogodilo je čista Božja providnost – rekao je Mario pa nastavio:
- Kad bi detaljno pričao, izgledalo bi čudno i nerealno kako su se stvari slagale. Kao kockice. Tako i Ivan misli.
- Koliko siješ, toliko ćeš i žeti. Svi žele taj američki san, ali ne ide to preko noći – dodao je Sinjanin.
Vidite da se običaji, vjera i kultura ne zaboravljaju. Osim toga, tu je i potreba da se pomogne svojim, pa tako je spomenuti dvojac imao namjeru pomoći i nama u želji da nekako dođemo do slike Luke Cindrića s mise.
- Moj ga je prijatelj vozio, sad ću ga zvati – rekao je Mario, ali nije se odazvao Lukin vozač.
- Sad je faca, vozi reprezentativca pa se neće javiti, ha-ha.
Eto, pokušali smo, ali nismo uspjeli. Možda će neki reći ma i bolje, dajte čovjeku malo mira barem u crkvi. I bit ćemo iskreni, jako nam je bilo drago vidjeti Cindru. Nadamo se da je zdrav i da će biti na terenu, jer jučer smo ga i vidjeli na treningu. Barem u onim početnim minutama u kojima su novinari imali pristup.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....