StoryEditor
OstaloČUVAJMO MOZAK

Prevencija ozljeda u sportu: 'U SAD-u djeca do 11 godina ne smiju udariti loptu glavom'

5. srpnja 2017. - 19:24
ozljede_sport3-170617

Neuropsiholog Marko Herceg, rođeni Njujorčanin koji u tom gradu 25 godina radi s osobama koje imaju traumu mozga, na Medicinskom fakultetu u Splitu je sredinom lipnja organizirao Prvu hrvatsku konferenciju o ozljedama mozga u sportu. Događajem je supredsjedao s dekanom Zoranom Đogašem.

- Dolaskom mojih kolega, top stručnjaka iz inozemstva, Hrvatska je dobila priliku da počne brinuti o traumama mozga kod djece koja se bave sportom. Domaći stručnjaci i ja spremni smo raditi na tome - ističe Herceg i napominje da se o tom problemu ne vodi briga u mnogim državama, posebno onima jugoistočne i istočne Europe.

Zadnjih deset godina njegovi pacijenti u New Yorku su mali i veliki hokejaši, ragbijaši, nogometaši, igrači američkog nogometa, posebno oni New York Giantsa, te košarkaši iz sveučilišnih ekipa.

- Moj najmlađi pacijent je 9-godišnjak koji je za vrijeme nogometnog treninga dobio udarac laktom u glavu zbog čega je pao u nesvijest i povraćao je. Mjesec dana smo ga pratili dok mu nisu potpuno nestali simptomi – počinje priču Herceg čija su djeca također u sportu, pa najmlađa kćerka igra nogomet, dok je ona „srednja“, kojoj je 13 godina, izabrala hokej na ledu.

- Da bi se u SAD-u smanjile eventualne štetne posljedice na zdravlje sportaša, na početku svake sezone počinje edukacija trenera i roditelja djece mlađe od 11 godina koja na treningu ili utakmici nogometa ne smiju loptu udariti glavom, a ako dobiju udarac ili se na to posumnja, odmah ih se mora izvaditi iz igre i pregledati. Znači ako lopta poleti u zrak, djecu se uči da moraju pobjeći od nje. Isto tako klincima ispod 14 godina u hokeju je zabranjen body checking. To je zadnjih nekoliko godina u SAD-u regulirano zakonom, a sličan zakon u Kanadi je smanjio broj udaraca u glavu u sportu za 43 posto na godišnjoj razini. No, problem je što sada mnogi roditelji u Americi misle da sport nije dobar za njihovo dijete, bez obzira kojeg je uzrasta, iako se još ne zna koje mogu biti dugoročne posljedice udaraca u glavu.

Iznimka su, napominje, mladi od 13 do 18 godina, posebno djevojke, jer u vrijeme hormonalnih promjena udarci u glavu mogu usporiti razvoj mozga. Kaže da s druge strane, pri potresu mozga kod djece od 5 do 12 godina nema straha od dugotrajnih posljedica.

- Međutim, stručnjaci imaju različita mišljenja i još se nismo usuglasili. Tako neki tvrde da mikro udarci tijekom više sezona za posljedicu imaju bolest Chronic traumatic encephalopathy (CTE) koja se manifestira slabijim pamćenjem i slabijom koncentracijom, iako o tome ne postoji evidencija. Jedini dokazi tomu su što se kod nekoliko bivših sportaša, koji su nakon smrti donirali svoj mozak za istraživanje, pokazalo da su imali CTE, no problem je što se tu bolest za sada može utvrditi samo poslije smrti oboljelog, dok se u Bostonu istražuje kako bi ju se mogao dijagnosticirati za života sportaša. Nikako nije dobro što u sada u Americi mnoge majka misle da CTE ima njihovo dijete koje je imalo potres mozga, te da isto to misli svaka druga osoba koja ima kognitivnih problema i kojoj opadaju motoričke sposobnosti, te što su uvjereni da im je za to kriv - sport. Pa možda zapravo imaju Parkinsona, multiplu sklerozu ili neku treću bolest. Također, ako zaista imaju CTE, zašto se nitko od njih ne upita je li razlog njihovom stanju možda genetski, možda je posljedica udaraca kojeg je dobio ako se potukao s prijateljima ili pada kad je bio pijan. Neki čak odbijaju postavljati takva pitanja, već sve prebacuju na sport. Isto tako imamo dokaz da je CTE u Kanadi dobio jedan pijanista koji se nikad nije bavio sportom, niti se na bilo koji način ponašao rizično da bi mogao zadobiti traumu mozga. Tako, kao što imamo dokaze da su neki tu bolest dobili od lopte, imamo dokaze da su je neki dobili od klavira - ironično će Herceg koji apelira da treba naći balans, a ne da se stručnjaci međusobno prepucavaju.

- Problem je u tome što još nemamo evidenciju vezanu uz traume mozga, a do tada naša djeca i dalje moraju trčati i baviti se sportom, umjesto da se stvara masovna histerija. Mozak je jak i može primiti udarac. Samo je stvar u tome da nakon udarca treba pripaziti neko vrijeme i ne dovoditi se u situaciju u kojoj smo bili kad smo primili udarac. Preporučuje da se nakon tri dana odmora treba dignuti iz kreveta, te pomalo raditi sve ono što se prije radio, ali dok se možeš, a vratiti se u zatamnjenu sobu tek ako se simptomi vrate ili se pojačaju. Medicinsko osoblje bi tada trebalo dokumentirati simptome i bilježiti oporavak. Ova pravila vrijede od kongresa o ozljedama mozga u sportu održanog u listopadu prošle godine u Berlinu. Prije se, naime, savjetovalo da kod potresa mozga ne treba raditi na kompjuteru, da se ne gleda televizija i da se leži u prostoriji s prigušenim svjetlima. No, to je stara škola – kaže Herceg i zaključuje:

- Najbitnije je da se počne govoriti o potresu mozga, da imamo plan prevencije, da se liječnike educira i da oni prate koliko je osoba imala udaraca u glavu. To se itekako pazi u sportskim klubovima u Engleskoj, Španjolskoj, Italiji…, jer ako se stalno misli da sportašu neće biti ništa i ne pazi ga se, onda će mu se na kraju nešto ipak dogoditi, samo je pitanje kada će posljedice biti vidljive.

item - id = 495194
related id = 0 -> 1154715
related id = 1 -> 1145110
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. siječanj 2022 17:38