StoryEditor
Ostalodvadeset godina poslije

Oni su posljednja splitska momčad s naslovom europskog prvaka, a na obljetnicu osvajanja prisjećaju se svog puta: "Ljudskost nam je donijela titulu, iako nismo bili favoriti"

22. srpnja 2019. - 17:25

Zenta, 20 godina kasnije. Pehar prvaka Europe je na zidiću. Oronuo, izgleda kao da je riječ o pokalu s nekog turnira prije Drugog svjetskog rata.

– Pehar je najviše ostario, nisu ga čuvali... – kazao nam je Dragan Matutinović, trener legendarne generacije splitskog POŠK-a koja je 1999. godine osvojila titulu vaterpolskog prvaka Europe. Godinu prije su kao “Slobodna Dalmacija” osvojili prvenstvo, a potom kao “Splitska banka” pokorili Europu.

Splitske banke više nema pod tim imenom, POŠK je dobio prefiks OVK, hrvatski su klubovi u svim sportovima miljama daleko od neke nove titule prvaka, ali ostale su barem emocije i sjećanja...

– Kad vidim njih, kao da je to bilo jučer. To su moja dica, s njima biti u društvu je veliki privilegij – kazao nam je Matuta.

Inicijativu da se trofejni poškovci okupe najviše su potegli Višeslav Sarić i Nikša Jaić, a odaziv je bio odličan. Osim Slovaka Nagyja i Polačika te Davida Burburana svi su se pojavili. Ivan Katura zakasnio je na fotografiranje, ali je prispio kasnije na večeru u Restoran Bolero...

Priča je poznata, ali valja je se prisjetiti u nekoliko rečenica. Final Four igrao se u Napulju, u polufinalu je Splitska banka pobijedila domaći Posillipo 7:6, a u finalu srpski Bečej 8:7.

– Kako je Alen (Bošković, nap. a.) izveo taj četverac (kod 7:7 u finalu, nap. a.). Ajme. Ja sam ga mrzio. Mislio sam da je najgori igrač u cijeloj ligi. Mrzio sam ga, ona ruka iza glave, pa koljeno izvan vode, valjao se... Ajme. Najgori igrač lige, mislio sam. A onda je došao igrati sa mnom u POŠK-a. Valja se, hrva, puf... Eto meni baluna i ja zabijem na praznu branku. Jedan, dva, tri puta... Kako čovjek dodaje, mogao je bilo tko zabijati. I glavom, ako treba, čudo. A mrzio sam ga prije. Onda uzme i taj četverac, zabije od prečke, ludilo... – priča nam iskreno, u svom stilu Teo Đogaš.

Bošković je zabio taj penal velikom Šoštaru koji je bio na golu Bečeja, donio klubu sa Zente titulu prvaka Europe, “servirao” veliki doček u Splitu... Ostalo je povijest.

– Nismo bili favoriti, ali smo imali izvanredne igrače, kvalitetne. Ja bih, međutim, naglasio nešto drugo, njihova ljudskost je ispred igračke kvalitete, to nam je donijelo titulu prvaka, komponenta ljudskosti. Bili smo koncentrirani, ništa nas nije moglo omesti. Niti isključenje s pravom zamjene Polačika na početku polufinalne utakmice. Nagy je preuzeo njegovu ulogu – kazao nam je Matuta.

Vođa u bazenu i izvan bazena bio je Mario Oreb.

– Prije nego sam došao na Zentu, u treći mjesec 1998., nije bio kapetan. Vidio sam da je po karakteru sličan meni, ima nerv, liderske sposobnosti da drži momčad u najbitnijim trenucima pod naponom i riskirao sam s njim, a pogodio – sjetio se Matuta.

Bilo je tu puno jakih karaktera, kako ste to držali pod kontrolom?

– Meni su to najdraži slučajevi, Mario, Alen Bošković, Polačik... Bio je Polačik zeznut.

Na koji način?

– Čim bi nešto s plaćanjem štekalo evo ti njega, prehladi se. A majke ti... Ali ja i on smo se našli... Đoga je bija zaj.... Mlad, ali jak i potentan igrač. Prije toga nije bio naučio igrati kolektivno, bio je u Mornara, solirao je do tada... Svi su imali vrhunsku kvalitetu. Ja sam ih samo usmjerio, poistovjetili su se s mojim karakterom.

Bilo je i novca?

– Bilo je dobro, znalo je zaštekati, ali cijela ekipa mojih pomoćnika s direktorom Milivojem Bebićem radila je kako treba. Ne znam je li itko više blizu toga što je Bebić dao u bilo kojem klubu.

Kako je njemu bilo, velikan splitskog vaterpola, najbolji igrač svijeta, ali nije kao igrač s POŠK-om postao prvak Europe?

– Je, to ga je pogađalo, ali je uspio s nama. Radio je svoj posao da je to za divljenje. A čovjek koji je sve to držao pod kontrolom, a i mene, je predsjednik Ante Bušić. A nije bilo ni to lako, Bebić i ja, dva jaka karaktera.

Jeste li se vas dvojica “boli”?

– Ne kliknili smo, kad je trebalo štititi mene on me štitio. A bilo je situacija, stao je iza mene i kad smo Šimenca odstranili iz momčadi.

Bio je to bitan potez?

– Bilo je to sezonu prije ove europske, pred polufinale play-offa hrvatskog prvenstva. Te smo godine postali prvaci, a ja sam rekao da je on solo igrač, da se makne. Da ćemo kao grupa, našim jedinstvom, doći do izražaja. A on je bio najbolji strijelac do tada, no potjerali smo ga.

Zamjerio vam je?

– Kako nije, jedva se i danas javi.

Nakon te titule stvari su ne samo za POŠK, nego kompletni splitski sport krenule nizbrdo. Nitko nije ni igrao Ligu prvaka sve do sada Jadrana u protekloj sezoni.

– Ponosan sam i danas na sve što smo napravili. Ostaje mi žal što nismo duže ostali skupa, obilježili bi jednu veliku epohu u europskom vaterpolu. Okolnosti su, međutim, bile takve, a ostaje i žal što je klub sada u teškoj situaciji. Nadam se da će se pronaći znanja i volje da se klub osovi na svoje noge - kazao je kapetan prvaka Europe Mario Oreb.

A posebne emocije iz tog vremena sa sobom nosi aktualni predsjednik riječkog Primorja Samir Barać.

– Trebalo je imati sreću i biti dio ovoga. Ponosan što sam sudjelovao u tome pred splitskom publikom. Bilo je to fenomenalno iskustvo, najžešća publika na svijetu. Uzvratili smo im, osvojili Ligu prvaka, prvenstvo i kup u tri godine – kazao je Barač.

Anegdote s putovanja

Puno zanimljivih crtica iz tog vremena čuli smo na okupljanju.

Jedna od bitnih stavki na putu prema tituli bile su česte i redovite pripreme u Italiji. Poškovci su trenirali s Pescarom za koju su igrali brojni velikani, među njima i Manuel Estiarte, legenda Barcelone, najbliži suradnik Pepa Guardiole, gdje god on bio.

Uglavnom, Pescara je bila iznimno jaka, a pripreme s njima donijele su poškovcima puno. I igrački, ali i pregršt anegdota.

– Sjećam se jednom, kada smo išli svojim automobilima, na autoputu je vozio Samir Barać. Kupio je novu Alfu Romeo... Vozio je kojih 150 na sat, a ispred nas bio je kamion. Ali daleko, valjda nekoliko stotina metara.

U jednom je momentu kamion kolima “skupio” neki prometni znak koji je bio po putu. Znak je lansiran visoko u zrak, Barać je počeo skretati automobilom lijevo – desno, ali nismo vidjeli gdje je znak. Odjednom je pao izravno na haubu. Sve je “odjetjelo”, djelovi motora automobila po cesti, jedva smo se izvukli – priča nam Nikša Jaić.

Druga batuda s puta u Pescaru uključuje – požar.

– Sjedio sam na balkonu hotela i pušio. Ispred je bila samo jedna jedina palma. Sve okolo beton. Kad sam dovršio cigaretu “ispalio” sam je prstima i išao spavati. Kad uru kasnije, strka. Svi trču s kantama vode, čujem vatrogasce... Palma je planila... Čik je pao baš u sredinu, kasnije se vatra raširila... - priča nam Ivan Katura.

– I šta je najluđe, mi smo gasili, a on je spavao – grintaju mu i danas kolege.

Put do titule

Četvrtfinalna skupina

Splitska banka - Olympic 14:6

Catalunya - Splitska banka 9:12

Splitska banka - Catalunya 9:5

Splitska banka - Dinamo 9:8

Dinamo - Splitska banka 10:4

Olympic - Splitska banka 8:10

Polufinale

Posillipo - Splitska banka 6:7

Dinamo Moskva - Bečej 4:8

Finale

Splitska banka - Bečej 8:7

Gdje su danas, što rade?

Dragan Rebić Diplomirani inženjer geodezije, radi u struci

Teo Đogaš Poduzetnik, bavi se nautičkim turizmom, ima svoju flotu brodova...

Pero Trumbić Fizioterapeut u “školskoj poliklinici”

Nikša Jaić Turistički djelatnik i trener u Salone

David Burburan Trener u Primorju i izbornik hrvatske U14 reprezentacije

Roman Polačik Poduzetnik

Višeslav Sarić ‘Drži’ privatnu ljekarnu i trener u Salone

Alexander Nagy Trener u Košicama

Alen Bošković Tajnik Dubrovačkog saveza sportova

Samir Barać Predsjednik Primorja

Aljoša Kunac Najavio kraj igračke karijere nakon što je odradio sezonu u kapici Jadrana, ali onda ga je zvala Mladost i prihvatio je novi igrački izazov

Ivan Katura Diplomirani ekonomist, radi kao komercijalist

Mario Oreb Kapetan trofejne momčadi danas je trener u omladinskom pogonu Mornara

Vladimir Moćan Poduzetnik, pokrenuo je moćan biznis s pecivima kojeg je kasnije prodao...

Srđan Bradarić Radi u Atlantic grupi

Dario Mužić Vlasnik lokala na Firulama, godinama je “držao” i kultnu O’Haru (bivši Shakespeare)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. siječanj 2021 20:20