StoryEditor
Ostalokreće serija

Garda mlada, priča stara: Kaštelani imaju titulu na vidiku!

Piše PSD.
4. travnja 2014. - 11:27
Dugo godina hrvatska muška odbojka bila je u „vlasništvu“ zagrebačke Mladosti, tek rijetki mjestimični izleti odbojkaša iz Varaždina poremetili su dominaciju Zagrepčana. Iako ničija vladavina nije trajala vječno, zbog stanja u hrvatskoj odbojci ovoj se baš i nije nazirao kraj.

No, u jednoj maloj, neznatnoj točkici na svjetskoj karti ovog sporta počelo se raditi. Planski i ozbiljno. Počelo se od praktički ničega, tek dvorana za treninge i utakmice te ime kluba koje je u prošlosti Hrvatskoj dalo nekoliko sjajnih igrača ovog sporta. Malo tko se i osvrtao na taj pokušaj, mnogi su bili skeptici prema projektu, a danas se mogu posuti pepelom.

Danas se u Kaštelima piše povijest. Sve je krenulo prije nekoliko godina povratkom Ivana Rančića, tada aktivnog odbojkaša s bogatom inozemnom karijerom te, još bitnije, čovjekom koji je imao viziju uspona kaštelanske odbojke. U priču se uključio i Josip Berket, poduzetnik i političar koji je prepoznao projekt te ga, kao i što je slučaj s nekim drugim kaštelanskim klubovima, uzeo pod svoje okrilje te mu tako dao jako bitnu financijsku sigurnost koja je bila neophodna.

Rapidnom brzinom ekipa iz Kaštel Lukšića postajala je ozbiljnija, a kada su 2010. godine zaigrali u finalu prvenstva bilo je jasno da se radi odličan posao. Već iduća sezona je donijela opet drugo mjesto u državi, ali i prvi trofej: pehar pobjednika Kupa stigao je u vitrine!

Najvažniji dio tek je slijedio; bajka je ispričana praktički do samog kraja, ali joj fali vrhunac koji bi je zaokružio, a to je titula prvaka države. Napokon, iduća godina donosi i tu radost. Teško je bilo riječima opisati emocije na terenu i tribinama kada su nakon neuspjelih pokušaja zadnjih sezona „marinci“ napokon slomili Zagrepčane i pred punom dvoranom podigli taj dugo priželjkivani pehar.

Svakako treba spomenuti da su Kaštelani igrali i zapaženu ulogu u Europi natječući se u Srednjoeuropskoj ligi kroz koju također potvrđuju kvalitetu jer u jakoj konkurenciji dva puta završavaju na trećem mjestu, uzimaju bronce i donose kući europska odličja.

Mnogi bi rekli da tu priča završava, da je sada sve ko na dlanu ponuđeno Kaštelanima. Srećom, u klubu su bili pametniji od toga znajući da priča zapravo tek počinje. Iduća sezona donijela je obranu titule i ponovnu radost navijačima, ali i nešto puno bitnije od odličja. Radilo se o guranju mlađih naraštaja u momčad, onih na kojima će klub ostati i od kojih opstaje te je zbog toga bilo izuzetno potrebno osigurati proboj svima čije vrijeme tek dolazi.

Stručni stožer se može pohvaliti da je taj posao odlično odradio; djeca kluba poput Giljanovića, Glaurdića i Močića probila su se u dvanaestoricu odabranih, a zatim kroz neko vrijeme postali bitni igrači svoje ekipe. Posebne zasluge za to treba dati trenerima u mlađim kategorijama koji djeci kroz dugogodišnji rad itekako pomažu u igračkom razvoju da bi se na kraju taj razvoj kompletirao ulaskom u prvu ekipu.

O njihovom radu najbolje svjedoči ovosezonska titula juniorskog prvaka osvojena u Rovinju gdje su s uvjerljive četiri pobjede dobili čast najboljih u državi, a posebno veseli da u svojim redovima imaju i najboljeg igrača (Filip Šestan) te najboljeg dizača (Nikola Ščerbakov).

Tako da osim osvajanja treće uzastopne titule, kaštelanski odbojkaši imaju priliku ostvariti još jedan veliki podvig, a to je da u kombinaciji s juniorima osvoje svojevrsnu duplu krunu i dobiju konačan pečat na sav posao obavljen dosad! Inače, baš su se na početku ove sezone mnogi pitali mogu li „marinci“ ponoviti lanjski uspjeh.

Naime, klub su napustili neki od najkvalitetnijih i najiskusnijih igrača, inozemni angažmani bili su primamljivi te se sumnjalo da će mlada garda moći izdržati to breme najboljih. Čak i pojačanja koja su stigla bili su uglavnom igrači u mladim godinama te je to možda još više dizalo sumnje.

A onda, ka za dišpet, oni odrade najbolju ligašku sezonu dosad! Svega jedan poraz u dvadeset odigranih kola donio im je status nedodirljivih na vrhu domaće odbojke, a sada imaju šansu priču završiti na najelegantniji mogući način: subota donosi još jedan početak epskih obračuna s imenjacima iz Zagreba, a nitko ne sumnja da će na krilima pune dvorane utabati put ka novoj tituli za novo priznanje dugogodišnjem kvalitetnom radu u Kaštelima.



HRVOJE HRGOVIĆ




Dejan Skočić
Jedan od najiskusnijih u momčadi aktualnih prvaka, dijete kluba u kojem u zadnjih par godina provodi najbolje trenutke karijere. Jedan od najtemperamentnijih igrača na parketu, njegovi blokovi znali su biti krucijalni u nekim utakmicama, a često puta bi baš blokerske pozicije bile te koje bi ušutkale protivničke napade i prevagnuli situaciju na svoju stranu.

Ante Colić
Nekoć igrač suparnika iz Zagreba, a danas jedna od glavnih uzdanica u borbi protiv njih! Njegov dolazak u kaštelanski klub od strane navijača dočekan je s oduševljenjem, a on ih nije iznevjerio jer j ovaj 207 centimetara visoki Zadranin bitna karika igre „marinaca“, u kombinaciji sa Skočićem čini jednu od najboljih blokerskih kombinacija koju bi mogli poželjeti.

Mate Glaurdić
Mate je jedan od pripadnike onog mlađeg naraštaja koji je ponikao u klubu. Nakon prolaska mlađih uzrasta polako ulazi na vrata prve momčadi te nakon par sezona od zamjene postaje neizostavni dio šestorke na terenu. Po potrebi je znao igrati i libera što dovoljno govori koliko je prilagodljiv i koristan za ekipu, a s 22 godine na leđima svijet odbojke bi mu se tek trebao početi otvarati.

Ante Giljanović
Gotovo identična priča kao kod godinu dana mu starijeg partnera; prolazak mlađih kategorija i rad na brušenju talenta Giljanoviću je donio pozive u mlađe reprezentacije, a nakon priključivanja prvoj ekipi sve više postaje bitan dio iste. Unatoč još mladim godinama, može se pohvaliti s lijepim brojem trofeja, a kao jedan od najtalentiranijih igrača na domaćem tlu mnogi mu predviđaju dobru karijeru.

Leo Andrić
Možda jedan od najboljih ulova struke „marinaca“! Ovaj devetnaestogodišnji Karlovčanin doveden je kao jedan od najboljih mladih igrača u Hrvatskoj, a on taj talent potvrđuje konstantno dobrim igrama na terenu. Odlične igre u kaštelanskom dresu donijele su mu poziv u reprezentaciju, a upravo je on jedan od kojih se najviše očekuje da povuku u ovom finalu i zadrže titulu.

Perica Stanić
Došao je na mala vrata u klub, nije najavljivan kao veliko pojačanje, ali se dosta brzo ustoličio u momčadi i postao sjajan dio iste. Dosta je napredovao u igri, vide to svi na tribinama, a u jakoj konkurenciji često puta se pokazuje kao dobitna kombinacija.

Mario Močić
Također dijete kluba, ali s jednom bitnom razlikom od ostalih; prije sezonu i pol je napustio kaštelanske redove i otišao u Al - Rayyan u Katar. Poziv je objeručke prihvatio, a koliko mu je ta epizoda pomogla u karijeri najbolje mogu vidjeti stalni posjetitelji dvorane u Kaštel Starom. Od golobradog klinca pretvorio se u kompletnog igrača, jakog i kvalitetnog čija sama pojava na terenu donosi sigurnost u njegove te nemir u protivničke redove.

Nikola Ščerbakov
Zanimljiva priča veže se za ovog dizača; rodio se u Ukrajini, došao u Hrvatsku s tri godine, dio svoje mlade karijere proveo je u Osijeku, a zatim dolazi u Kaštela. Dio je odbojkaške obitelji te ne čudi da je i on krenuo tim stopama. Iako mu je tek 19 na plećima, ovaj mladić je svojim igrama već zaslužio pozive u juniorsku i seniorsku reprezentaciju Hrvatske te tako dao dodatan razlog „marincima“ da ga privole u klub. Kako zasad stvari stoje, nisu pogriješili.

Filip Šestan
Okupljanju talenata hrvatske odbojke u kaštelanskom klubu priključio se i dotični. Kao reprezentativac privukao je pozornost na sebe, a priznanja poput „najbolji pucać“ dodatno su uvjerila Kaštelane da Filipa dovedu u klub. Tako je i bilo, plavi zadarski dres mijenja kaštelanskim crvenim, a iako još možda ne dobiva previše prostora već je pokazao da se radi o vanserijskom talentu.

Sven Šarčević
Dugo su u kaštelanskom klubu pronalazili dobitnu formulu na poziciji libera, bilo je svakakvih rotacija i kombinacija, no izgleda da su ovaj put pogodili. Reprezentativac s inozemnom karijerom te također bivši igrač finalnih protivnika pokazao se kao odlična investicija, jedan je od najpouzdanijih na terenu i često puta ispitivač živaca onih s druge strane mreže.

Francesco Corsini
E ovakav kalibar igrača se stvarno rijetko viđa u zakulisnim ligama kao što je naša, sigurno najiskusniji u kaštelanskoj momčadi s cijelom karijerom igranja „na čizmi“. Osvajač Lige prvaka i Svjetskog klupskog prvenstva pravi je uzor za sve mlađe, treniranje s ovakvim igračima puno znači. Također vlasnik najglasnijeg „ajmooo“ u klubu.

Ivan Rančić
Pretprošle sezone u finalu protiv istih protivnika zadnji put je izašao na parket, nakon toga se prebacuje samo na klupu s koje donosi još jednu titulu svom klubu, a sada je na dobrom putu da svoju ne tako dugu trenersku karijeru obogati još jednim trofejem. Svi dosadašnji uspjesi priznanje su da skupa s ostatkom stručnog stožera na klupi radi odličan posao, voli reći da se „odbojka vratila u Kaštela“ te nije upitno da će i u ovoj završnici svu energiju usmjeriti ka obrani titule.

Izdvojeno

02. lipanj 2020 18:51