Sport Ostalo

sport joj je pomogao

Gluha taekwondoistica iz Imotskog nakon svjetske i olimpijske medalje kući je donijela i europsko zlato, a sve se češće natječe i u standardnoj konkurenciji

sport joj je pomogao

Naša taekwondoistica Matea Kolovrat u Hrvatsku je donijela novo sportsko priznanje – zlato s europskog prvenstva u Turskoj u konkurenciji gluhih u kategoriji do 67 kilograma.

Treći je to veliki uspjeh te dvadesetogodišnjakinje koja je 2016. godine stekla naslov svjetske seniorske prvakinje, a godinu dana kasnije na Olimpijskim igrama gluhih osvojila srebro. Tada su mediji prenijeli vijest o prvoj Imoćanki s olimpijskom medaljom, odnosno jedinoj sportašici koja je ovo priznanje dobila braneći boje imotskog kluba.

U svom rodnom gradu trenirala je trinaest godina, sve do završetka srednje škole, nakon čega je upisala Kineziološki fakultet (smjer kineziterapija) u Splitu i priključila se Taekwondo klubu “Marjan”, s kojim je nastavila nizati uspjehe. Upravo ekipa iz kluba dočekala ju je na aerodromu nakon povratka iz Turske.

Ipak, nije bilo puno slavlja jer, kada bi se obilježavala svaka medalja kluba “Marjan”, feštalo bi se – poprilično. S aktualnom europskom i svjetskom prvakinjom u svojoj kategoriji susreli smo se u olimpijskom centru Taekwondo kluba “Marjan” na splitskim Gripama Mladu sportašicu “ulovili” smo neposredno prije jednog od njezinih treninga.

– Jutro je rezervirano za teretanu ili trčanje, a poslijepodne i večer za taekwondo – kaže nam Matea, koja svakog dana trenira minimalno dva puta. Unatoč tome što je veće uspjehe (za sada) ostvarila u konkurenciji gluhih, iz kluba nam kažu kako je Matea tijekom protekle godine sa svojim trenerom Veljkom Laurom i seniorima kluba “Marjan” nastupala na jakim G1 turnirima.

– Imamo u planu da se Matea što više natječe u normalnoj konkurenciji, na G1, G2 turnirima, da stječe iskustvo i da se bori protiv renomiranih natjecatelja. Ona na taj način raste iz dana u dan. Njezin hendikep se manifestira u tome što, kada iznad slušnog aparata stavi kacigu, ne čuje suce i trenera. Ako sudac vikne da je prekid, ona ponekad nakon toga udari i za to dobije dosta negativnih bodova. U konačnici zna izgubiti borbu u kojoj je trebala pobijediti u normalnoj konkurenciji. Ipak, Matea se bori sa svim našim seniorima iz kluba i nedavno je u BiH uzela medalju na G1 turniru. Treba se što više boriti u normalnoj konkurenciji da bi u svojoj bila dominantna – kaže nam Deak, s kojim se slaže i Matea.

– Pripreme su iste, trening je kao svaki trening, ali konkurencija je puno jača – naglašava Matea, koja je pred sebe postavila jasne ciljeve. Prvo mora obraniti naslov na svjetskom prvenstvu, a zatim ide po zlato i na Olimpijske igre gluhih, koje će se održati 2021. godine. Osim što joj je donio velik uspjeh, ovaj joj je sport u isto vrijeme pomogao da se izgradi kao osoba, a pozitivno je utjecao i na njezino fizičko stanje.

– Taekwondo mi je pomogao izgraditi koordinaciju. Kao dijete nisam imala koordinaciju jer je to povezano s mojim stanjem. Sport mi je pomogao i tijekom školovanja. Dok su drugi izlazili, ja sam bila u dvorani i trenirala; to me dosta izgradilo i postala sam jača – kaže sportašica koju hendikep nikada nije obeshrabrio.

– U školi je znalo biti zadirkivanja, ali nisam se obazirala na to. Imala sam svoje roditelje koji su mi bili podrška i ekipu iz kluba – pozitivno će Matea, koja je izvan sportske dvorane tipična dvadesetogodišnjakinja.

– Kako sam rodom iz Imotskog, kad sam slobodna, volim doći vidjeti roditelje, mlađeg brata, volim izaći u grad popiti kavu... – nabraja.

Problema s usklađivanjem fakultetskih i sportskih obveza nema jer studira izvanredno pa predavanja ima samo vikendom, a otkriva nam da se u srednjoj školi za ispite znala pripremati i na turnirima.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo