Nije željela reći kako se zove, samo joj se ponekad u očima vidio strah od nama zapadnjacima sasvim nepoznatog, a njoj svakodnevnog. Na spomen fotoaparata je umalo pobjegla, Svejedno sam je odlučio nazvati Yong Chi, hrabrost na njenom jeziku.
Iza jedne od velikih zgrada medijskog sela broj dva, Yong Chi, jedna od milijun volonterki otkrila mi je svoje viđenje blještavih Olimpijskih igara. Mišljenje jedne duše u moru prisilnog jednoumlja.
Ako je negdje previše svjetla, onda sigurno na drugom mjestu ima i previše tame...
- Ne vjerujem da će svi profitirati sa Igrama. Tek neki... Nisam željela naučiti engleski jezik. Nije mi to potrebno u životu kada sigurno neću otići iz svoje provncije, čak i kada bi to željela – tihim glasom kazala je oko 160 centimetara visoka, bucmasta mla...
