StoryEditor
Košarkaspektakl u spaladiumu

Turnir u Splitu ne može samo tako izbrisati sve ove loše godine, ali može biti zalet za neki novi zamah hrvatske košarke

Piše Hrvoje Prnjak
1. prosinca 2019. - 09:56

Tunis, Brazil, a onda se križamo s Njemačkom ili Rusijom? Ma prolazimo sto posto, ne’š ti grupe!

Otprilike tako glase komentari koje se ovih dana moglo najčešće čuti od košarkaških “sveznadara”, što “uživo”, što na društvenim mrežama, nakon ždrijeba za kvalifikacijske turnire (splitski će trajati od 23. do 28. lipnja 2020.) koji će četiri reprezentacije odvesti na Olimpijske igre idućeg ljeta.

Istodobno, pročitao sam i ovo: “Važno je da nećemo u grupu koja se igra u Srbiji, što je bila moja početna želja. Igrati protiv Srbije u Beogradu je nemoguća misija. Dobra je stvar što ne igramo tamo!” A to je rekao – Aco Petrović, izbornik Brazila, čovjek koji je Hrvatsku, također preko drame kvalifikacija, odveo na prošle Olimpijske igre u Riju, gdje smo, iako otpisani od mnogih, dogurali do četvrtfinala.

Unatoč skromnom rosteru, ali uz poznato Acino motivacijsko “ludilo”, što u turnirskom sustavu bilo kojeg natjecanja zna nadoknaditi, ili bolje reći “sakriti”, objektivne manjkavosti ekipe. Dakle, Aco se Splita ne pribojava kao Beograda, ali očito da ni o hrvatskoj reprezentaciji nema bogzna kakvo mišljenje. No, valjda čovjek dobro zna o čemu govori. Baš kao što “analitičari” iz prve rečenice očito ne znaju.

Jer, Hrvatska je posljednjih godina toliko pala u košarkaškom smislu – i na reprezentativnom i na klupskom planu – da nas ni domaćinstvo u, vjerujem, užarenom Splitu (koji godinama nije vidio ozbiljniju košarkašku ekipu, a reprezentaciju još od 1998., ali to je dodatna tema i dodatna sol na otvorenu košarkašku ranu!) ne svrstava u poziciju favorita.

Valjda će publika znati pravila, kvragu, jer su i ovi koji kao prate košarku vjerojatno fokusiraniji na NBA nego na europska klupska natjecanja, uključujući i ABA2 ligu, u kojoj se KK Split natječe, jasno, uz domaće prvenstvo u kojem su rijetki nadareni klinci tek smokvin list za brojčanu dominaciju propalih talenata i veterana...

Hrvatska ima itekako kvalitetnih igrača, ali nema reprezentaciju. To dobro zna i izbornik Veljko Mršić, koji je zato prošlog ljeta na turnire u Kinu vodio čitavu plejadu košarkaša, pokušavajući ustvari “iskemijati” kakvog upotrebljivog igrača, kakvog “vodonošu” ili solidnu back up opciju, jer reprezentacija nije samo skup zvijezda.

A mi ih imamo, pa nikad nismo imali više igrača u NBA ligi (Bogdanović, Zubac, Šarić, Žižić, Hezonja, a tu su, na putu od NBA do razvojne lige i natrag, i Bender i Šamanić), ali daleko je to od – dobre reprezentacije. Uostalom, tu je najvažnija stvar – kontinuitet. A njega nemamo.

Nije nas bilo na ovoljetnom svjetskom prvenstvu u Kini, a na prošlom europskom prvenstvu, 2017., poskliznuli smo se na prvoj stepenici nakon grupne faze, izgubivši od Rusa s 23 razlike u osmini finala.

I zato je Mršić oprezan, ističe da je “prerano pričati o šansama jer ne znamo u kakvim će sastavima biti druge reprezentacije, a ne možemo biti sigurni ni u sastav naše selekcije”.

Istina, neformalni lider ove generacije, Bojan Bogdanović, šuterska zvijezda Utah Jazza, poručuje iz Amerike da će “sigurno doći u Split”, samo ako bude zdrav, “čak i ako se dogodi da igramo finale NBA lige”. Lijepo i nadasve motivirajuće zvuči, ali svi znamo da su izgledi da NBA momčad pusti jednog od boljih igrača – zapravo nikakve. Cinici će dometnuti, srećom, ni šanse Utaha da dogura do samog finala nisu puno veće...

I zato, ne bi trebalo “pripremati roštilj dok je zec u šumi”, kao što je to nakon ždrijeba i početne euforije upozorio iskusni Kruno Simon. “Moramo biti svjesni da ove kvalifikacije nismo zavrijedili na parketu, nego smo dobili pozivnicu. Sad tek treba pokazati da nam je tu i mjesto”, istaknuo je Roko Ukić, inače rekorder po broju odigranih utakmica za reprezentaciju.

I umjesto da se hvalimo NBA igračima koji ne pamte kad su zadnji put igrali zajedno, trebalo bi imati na umu da jedna Rusija ima tri euroligaške ekipe, Njemačka dvije. Naposljetku, nemamo puno više igrača u najelitnijoj europskoj ligi od Meksika, koji također stiže u Split – oni imaju centra Gustava Ayona (ex Real, sada Zenit), a mi tek Simona (Efes) i Antu Tomića (Barcelona), pri čemu se ovog potonjeg godinama guralo na “peticu”, poziciju koja mu zapravo ne odgovara, što je završilo još jednim neslavnim oproštajem od reprezentacije.

Euroligaški centar Leon Radošević (Bayern) u međuvremenu je uzeo njemačko državljanstvo, iako si zemlja s ovako osiromašenom igračkom bazom ne bi smjela priuštiti luksuz da olako izgubi bilo kojeg potencijalnog reprezentativca...

Ali ni to nije sve, reklo bi se u onim beskonačnim reklamama iz noćnih mora: Dino Rađa, predsjednik Stručnog savjeta za mušku košarku HKS-a, upozorava na nešto što prethodi kvalifikacijama za Olimpijske igre, a možda je i važnije kad je riječ o prije spomenutom kontinuitetu – naime, riječ je o kvalifikacijama za Eurobasket 2021., i utakmicama u veljači protiv Nizozemske, Švedske i Turske.

A nakon posrtanja u kvalifikacijama za SP od Rumunjske i Nizozemske, valjda je i bahatima i onima koji žive u “slavnoj prošlosti”, a zadnji put su košarku gledali valjda u Kukočevo doba, jasno da nikoga nemamo pravo podcijeniti. Pogotovo kad znamo da u tim kvalifikacijama nećemo moći računati na pomoć NBA i igrača iz Eurolige...

Dakle, nema mjesta bilo kakvoj euforiji. Kvalifikacije su ionako uvijek pasja borba, kako to kaže novi izbornik Litve Darius Maskoliunas. Turnir u Splitu, pred, vjerujem, punom Spaladium Arenom, ne može samo tako izbrisati sve ove loše godine.

No, splitsko okupljanje reprezentacije, čak i ako ne prođemo u Tokio, može biti zalet za neki novi zamah hrvatske košarke. Ako ni zbog čega, onda zato što je (pro)pala na zaista povijesno niske grane.

Mogla bi to biti poslastica za navijače

Za Olimpijske igre su sigurni Argentina, Australija, Francuska, Iran, Nigerija, Španjolska, SAD i Japan kao domaćin Igara. Još četiri sudionika stići će s turnira u Beogradu, Kaunasu (Litva), Victoriji (Kanada) i Splitu.

Da su Olimpijske igre košarkašima puno veći mamac od nedavnog svjetskog prvenstva, govori i podatak da su brojne NBA zvijezde koje su se ljetos radije odmarale već najavile svoj dolazak.

U ovom trenutku nemoguće je “gatati” sastave u kojima će u Split doći naši izravni konkurenti za odlazak na OI, ali dođu li svi u najjačim sastavima (Nijemci sa Schröderom, Theisom, Voightmannom, Kleberom, Brazilci s Netom, Barbosom, Feliciom, Limom, Caboclom, Meksiko s Ayonom, Gutierrezom, Cruzom, Stollom, a Rusi sa Švedom, Kurbanovom, Kulaginom, Fridzonom...), jasno je da se nitko neće moći unaprijed proglasiti favoritom.

#HRVATSKA KOŠARKAŠKA REPREZENTACIJA#KVALIFIKACIJE ZA OI

Izdvojeno

02. srpanj 2020 10:31