Sport Košarka

labuđi pjev velikana

Luis Scola jednog će dana biti sinonim za košarku. A danas, u 40. godini, može postati besmrtan i voditi Argentinu do jedinog zlata koje mu u karijeri nedostaje

labuđi pjev velikana

Prošlo je 13 godina, a sjećanja ne blijede. Finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj, tek je sedma minuta, a Francuska vodi protiv Italije. Naravno, On ga je zabio. S mudima do poda, panenka od prečke. Izjednačio je 12 minuta kasnije, kako to obično biva, baš onaj najnetalentiraniji tip iz talijanske reprezentacije. U redu, jedan od dva, da se veliki Rino ne uvrijedi.

Igrao je Zizou turnir karijere. S 34 na leđima, ponovno je vukao Francusku na krov svijeta kao i osam godina prije toga. Izdržavali su Talijani dominaciju Francuza, Buffon je pokazivao svijetu zašto smo ga već tada smatrali jednim od najboljih vratara svih vremena, ali nije bilo brige. Cijeli je svijet navijao, s izuzetkom Italije, za Njega. I svi smo znali da će ponovno biti svjetski prvak. Računica je bila jasna. On ponovno zabija jedanaesterac, Barthez skida jedan i to je to. Najveći odlazi u mirovinu kao šampion što je cijeloga života i bio.

I onda dođe ta 110. minuta. Onaj netalentirani, ali veliki, Talijan opsuje mu sestru, vrela krv proradi i Najveći u posljednjoj utakmici karijere dobije crveni karton. Ostavi svoje suigrače na cjedilu, a Talijani... A znate njih, morao im se onaj Baggiov promašaj nekada vratiti.

Tih je dana, prije posljednjeg kola grupne faze, Zidane natjerao kolegu Dežulovića da mu, kako sam kaže, napiše patetičan hommage. Na svu sreću, Francuska je svladala Togo, a Dežulovića je Zidane zajebao još nekoliko puta vodivši svoju momčad prema finalu Svjetskog prvenstva. 

Ne, ovo nije priča o Zidaneu. Ovo je priča o Zidaneu košarke. Luisu Scoli.

Za početak, prije nego se uplašite, razjasnimo jednu stvar. Luis Scola danas ne igra posljednju reprezentativnu utakmicu. U jedno možemo biti sigurni. Dok ga noge budu nosile, on će igrati košarku. A dok bude bio potreban svojoj domovini, on će odazvati svakom pozivu. Baš kao što je to radio posljednjih 20 godina.

Luis Scola je više od košarkaša. Luis Scola, vođa argentinske reprezentacije, je košarka. Zaista, kada budete jednog dana pričali mlađima od sebe o košarci, ovaj će prosijedi 39-godišnjak biti asocijacija na ovu lijepu igru.

I nije to zaslužio maestralnim partijama na ovom Svjetskom prvenstvu. Veličanstvena karijera prepuna trofeja danas bi mogla dobiti konačni pečat. Scola i družina trebaju pobijediti još samo Španjolsku i bit će na krovu svijeta. Baš kao što su to trebali biti 2002. godine i baš kao što su to bili 2004. kada su slavili na Olimpijskim igrama u Ateni.

Spomenute 2002. malotko se u Argentini voli prisjećati. Najprije su nogometaši na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji doživjeli debakl ispavši u skupini, a onda je u Indianapolisu izvedena jedna od najvećih pljački u povijesti košarke. Sjajna argentinska vrsta predvođena Sconochinijem i Ginobilijem s čak petoricom igrača iz Tau Ceramice trebala je postati prvak. Ali, suci finalne utakmice s Jugoslavijom odlučili su drugačije i u posljednjoj minuti odsvirali toliko gluposti, utakmicu odveli u produžetke gdje je Jugoslavija predvođena Bodirogom, Stojakovićem i Divcem došla do trijumfa i postala druga reprezentacija koja je obranila naslov svjetskih prvaka.

Cijeli je svijet gledao tu nepravdu, a Argentinci su zadovoljštinu morali čekati dvije godine.

Svijetu su pokazali da su najbolji u Ateni 2004. stigavši do olimpijskog zlata. Jedan od osvajača bio je, naravno, i Luis Scola. I to u glavnoj ulozi. Tada 24-godišnjak ostvario je u finalnoj utakmici Olimpijskih igara protiv Italije 25 poena i 11 skokova, a Ginobili, Oberto, Sanchez, Herrmann, Wolkowyski i svi ostali igrali su kao u transu. Poezija. Možda bi to bila najbolja riječ za opisati to što su Argentinci radili u Ateni.

Već je tada bilo jasno da će Scola obilježiti godine koje su pred njim. U Tau Ceramici se zadržao do 2007., a onda se kao velika zvijezda otisnuo preko bare. Prva postaje bili su Houston Rocketsi, a Scola je, naravno, izabran u prvu petorku novaka u NBA ligi.

Uslijedile su godine sjajnih igara, u međuvremenu se okitio i novom medaljom na Igrama, na Svjetskom prvenstvu 2010. ponio je titulu najboljeg strijelca turnira, fenomenalne partije nisu prolazile ispod radara košarkaških zaljubljenika, ali jesu onih koji biraju igrače za All Star susret. No, dobro, još je nekoliko velikana koji su se poigravali s Amerikancima ostalo bez poziva za tu prestižnu utakmicu.

Promijenio je Scola još četiri kluba u NBA ligi nakon Rocketsa i onda, u smiraj karijere, odlučio otići u Kinu i u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta pokazati svoje umijeće.

Smiraj, kažem... 

I onda je došlo Svjetsko prvenstvo u Kini. Argentina je ispraćena bez velikih očekivanja. Cilj je bio izboriti Olimpijske igre koje se dogodine igraju u Tokiju, a sve više od četvrtfinala bio bi sjajan bonus.

Ali, On i njegovih 12 momaka su znali. Znali su da je ovo velika prilika generacije i Njegova posljednja. Jedini trofej u reprezentativnoj karijeri koji mu nedostaje imao je priliku osvojiti još samo ovaj put. I baš kao i Zidane prije više od 13 godina, Scolu su otpisali prvi put. Pa je pobijedio Srbiju. Onda su ga opet otpisali. Pa je razbio Francusku. Danas ga nitko neće otpisati. I kako god završilo, on će biti pobjednik. Jer čovjek koji u 39. godini igra ovako, 'uništava' NBA zvijezde iz utakmice u utakmicu ne može se nazvati drugačije nego pobjednikom.

Današnjih 40 minuta dat će samo jedan odgovor. Hoće li Scola kompletirati zlatne medalje s velikih natjecanja ili ne. Sve druge odgovore imamo. Luis Scola najbolji je igrač Svjetskog prvenstva i ne bojte se, na našu sreću još ćemo neko vrijeme moći uživati u čarobnjaku košarke.

A tko će postati svjetski prvak? Tko zna... Sigurno je samo da će cijeli svijet navijati za Scolu. Osim Španjolaca. Neka ne budu Talijani i neka se strpe četiri godine, igrat će se košarka i 2023. godine...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka