Sport Košarka

salezijanci

Upoznajte KK Bosco, po mnogočemu jedinstven klub: 'Odgoj i obrazovanje igrača važniji su nam od rezultata, djeci s problemima u školi plaćamo repeticije, a naš član bio je i Davor Bernardić'

salezijanci

Košarkaški klub Bosco jedinstvena je i nadasve neobična pojava u svijetu hrvatskog sporta. Neupućeni bi naprečac pomislili kako je Bosco vjerojatno ime – glavnog sponzora kluba. U nekom širem, duhovnom smislu, to je donekle i točno. 

Naime, talijanski svećenik Giovanni Bosco u 19. je stoljeću utemeljio družbu koja se posvetila skrbi za siromašnu i nezbrinutu djecu. Za svog zaštitnika družba je uzela Svetog Franju Saleškog. Tako je nastao i crkveni red koji se danas naziva – salezijanci.     

Još za vrijeme bivše države (nesklone svim religijama) salezijanci su imali djelatne župe u najvećim hrvatskim gradovima. U Zagrebu su posebno aktivni bili salezijanci Crkve Marije Pomoćnice, na Knežiji, u neposrednoj blizini Osnovne škole Matija Gubec. Upravo ondje don Ivan Marijanović 1992. osnovao je – košarkaški klub!? 

- Sveti Ivan Bosco, koji je osnovao našu crkvenu zajednicu, njegovao je igru kao dio odgoja. Igra je, dakle, dio naše tradicije, jer mladima pomaže da postanu zreli i odgovorni ljudi. Salezijanci u Zagrebu djeluju od 1922, a osnovali su i Sportsko društvo Mladost, u kojemu su bile posebno razvijene – nogometna (braća Bobek, Čajkovski, Monsider, Zebec...) i stolnoteniska sekcija (braća Dolinar). Dolaskom komunističke vlasti salezijanci su sustavno zatirani i proganjani, a oduzete su im i brojne nekretnine. Tek stvaranjem neovisne Hrvatske i uspostavom demokracije, te povratom nekretnina, aktualizirani su uvjeti za revitalizaciju sportskih udruga – kazuje don Marijanović.  

Bosco je, u sportskom smislu, ustrojen poput većine ostalih klubova. Ima školu košarke, mlađe kadete, kadete, dvije juniorske i dvije seniorske momčadi. Sveukupno, 350 članova. Od ove sezone Bosco je postao dionikom elitnog razreda hrvatske košarke (HT Premijer liga). Međutim, tu svaka sličnost s ostalim klubovima tog ranga prestaje. Bosco nema u sastavu skupih stranaca, nema sponzora... 

- Naš plasman u Prvu ligu rezultat je spontanog rada i razvoja. U košarkaškim krugovima nerijetko se spominje ‘’Boscov model’’, kao način rada s djecom i mladima. U prvoligaškom natjecanju za nas nema nikakvih imperativa. KK Bosco će igrati ligu koju zaslužuje. Većina naših igrača su amateri. Naš budžet popunjavaju klupske članarine, dotacije iz grada i Saveza, te skromne donacije prijatelja. Primanja jednog Cedevitinog igrača veća su od našeg klupskog proračuna. No, djeci za članarinu od 200 kuna osiguravamo 4-5 treninga tjedno i mogućnost individualnog rada. Imamo osam trenera. Uz sport, dajemo naglasak i na odgoj i obrazovanje. Organiziramo besplatne instrukcije za djecu koja imaju problema u školi. Cilj nam je kroz sport, stvoriti obrazovane i odgovorne ljude. 

Kao udruga koju su utemeljili salezijanci, Bosco u sportskoj javnosti ima percepciju ‘’katoličkog kluba’’. Mogu li u njemu nastupati igrači drugih vjeroispovijesti?

- Nema kršćanskog sporta, ali postoji sport na kršćanski način. Imali smo u klubu igrače i pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti. U tom smislu Bosco nije religijski klub. No, naš je odgoj zasnovan na vjeri. Uostalom, među sportašima je mnogo vjernika. Zato salezijanci i toliko štuju igru. Jer igra je božanska iskra u čovjeku, koja mu pomaže da raste i uspostavi odnose s drugim ljudima i Bogom. Mnogo je primjera, u kojima su ljudi kroz bavljenje sportom sazrijevali i kao vjernici. Poput Blanke Vlašić. 

Salezijanci kao moto kršćanske vizije sporta najčešće spominju misao rimokatoličkog poglavara, pape Franje: ‘’Pozivam vas da uđete u igru, u životu i u sportu. Da uđete u igru u traženju dobra, u Crkvi i u društvu, bez straha, odvažno i oduševljeno. Da uđete u igru s drugima i s Bogom; ne zadovoljavajući se osrednjim ‘’neriješenim rezultatom’’ nego da dajete najbolje od sebe, ulažući život za ono što vrijedi i što traje zauvijek.

'Ne moraju svi igrači biti katolici'

U rosteru igrača Bosca postoji jedan primjer(ak) koji je tek ‘’djelomični Hrvat, djelomični katolik i djelomični bjelac’’... Radi se o Amerikancu po imenu David Chavlovich. Korijeni s očeve strane (djed i baka) sežu do Novigrada, odnosno Turnja. S majčine strane – do Afrike. Za priču o Boscu zanimljivo je što Dejvid nije katolik već – metodist. 

- Nemamo kriterij da u momčadi svi igrači budu katolici. U Bosco su igrači pozvani, ali ne i prisiljeni igrati. Ne znam puno od dečku, jer nisam komunicirao s njim budući da ne govorim engleski. Njegov je transfer realizirao dopredsjednik kluba Goran Perić. Čavlović je jedan od igrača koji dobivaju naknadu za igranje u Boscu. No, radi se o simboličnih tisuću dolara – ističe nam don Ivan Marijanović. 

 

I Bernardić bio mladi salezijanac

Sportsku viziju Bosca pronosilo je mnoštvo dječaka, koji su u međuvremenu postali ‘’segmentom javne scene ‘’. Jedan od njih je i aktualni lider SDP-a  Davor Bernardić.

- Bio je kod nas nekoliko godina. Vidjeli smo se 2017. kada je Bosco slavio 25 godina postojanja. Osvježili smo uspomene na vrijeme kada je igrao košarku i putovao s nama na igre salezijanske mladeži. Odabrao je svoj put mada i dalje spominje kako je vjernik – tvrdi don Marijanović. 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Košarka