Zadnjih devet godina u zadarskom dopisništvu Slobodne Dalmacije razvio se jedan lijep i nesvakidašnji običaj. Svaki put kad bi Dario osvojio neku novu titulu ili trofej, njegov otac Ivica, naš dugogodišnji sportski suradnik, donio bi u našu malu redakciju poveću teću punu pečenog mesa tek skinutog s gradela ili, koji put, dva-tri pladnja pršuta i sira, uz nekoliko butelja domaćeg crnog vina i kilo medenih pomidora, pa bi mi dugo, do u detalje, između uredničkih poziva iz Splita i rokova za predaju tekstova, raspredali o novom Darijevu uspjehu i nazdravljali u njegovo ime, stvarajući od tih naših redakcijskih fešti navijački klub "Dariju uvijek vjerni".
Oprostit ćete na ovoj indiskreciji, ali bez nje priča o Dariju Gjergji, košarkaškom treneru belgijskog Oostendea, jednos...