Prazan Maksimir, rigidne mjere, novinara primjerice tek desetorica akreditiranih, a utakmica je to koja inače ruši rekorde po znatiželji i ako ne tribine, a ono bi novinarske lože bile prepune radnika i namjernika.
Ovako, trč, trč, pa novinar, u Maksimiru se baš revno pridržavaju sigurnosnih, epidemioloških mjera pa su i neke kolege iz Splita, iz dalmatinskih redakcija dobile odbijenicu: oprostite, ali nema mjesta. Kako nema? Pa nema...
Moglo se smjestiti još i-ha novinara i da opet bude prostora između, jer Maksimir ima prostrane uvjete, ali rigorozni su propisi i isti su zakoni i za pretijesnu Rujevicu, primjerice, gdje doslovce skačete preko kolega do svoga mjesta, te u Maksimiru gdje ste komotni kao u čekaonici prostranog aerodroma.
Praznina nikako nije prijatelj...