Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Hajdukčaša meda

Slaven Alfirević: Tudor je preokrenuo i pokrenuo ‘bijeli stroj’, Koprivnica je bila splet zlosretnih okolnosti

Piše Slaven Alfirević
25. veljače 2020. - 20:26
Tom Dubravec/Hanza media

Čaša žuči ište čašu meda, pa nakon što smo jučer zamjerili Igoru Tudoru na verbalnom istupu u kojem se ovlaš očešao o - sve, a da nije precizirao na koga misli kad sve to kazuje i pokazuje, vratimo se nogometu.

A na tom planu Tudor, kako bi se rekli, uživa sve komplimente.

Preokrenuo je i pokrenuo „bijeli stroj”. Doduše, u Koprivnici su hajduci zapeli porazom, no držimo da je to bio splet zlosretnih okolnosti, od izostanka viroznog Mije Caktaša, do turbulencija u zadnjem redu kad je prinudno odabrao staviti na libera, centralnog stopera Stanka Jurića, što se nije pokazalo dobitnom kombinacijom, a što se i sam Tudor složio. Prihvaća da nije pogodio, jer kako kaže „nije ni najbolji, makar nije ni najlošiji trener, a svatko pogriješi...”

Ostavimo Koprivnicu sa strane, kao slučajni incident po putu, a nedvojbeno je kako Hajduk u četiri početna kola proljeća izgleda drugačije nego u finišu jeseni: življi je, poletan, okomit, sasvim posvećen ofenzivi i napadu, pa i po cijenu rizika.

U to ime je Gorica isprašena čak sa 6:0. Toliko ružno da se zaljuljala pozicija Sergeja Jakirovića koji je dotad izgledao kao „trener koji obećaje”. Čak ga se dovodilo i u kontekst kad-tad kandidiranja za Hajdukovo kormilo. A sad gazda Nenad Črnko razmatra ima li Sergej još uvijek kontrolu nad igrom i svlačionicom kluba iz Velike Gorice.

No, drž'mo se Tudora i drugačijeg Hajduka.

Nailaze od subote tri teška okršaja u blic-rasporedu, Osijek, Dinamo i Rijeka, kao veliki tjedan ožujka, no ništa zato. Tudor je rekao kako oni neće ništa posebno determinirati, jer „bijeli” gledaju dugoročno. I malo-pomalo rastu. Napreduju.

Evo kako vidimo Tudorov zaokret i preokret.

1. Brža igra – netko je rekao da je to zum-zum naprijed, ne radi se o tome da bi stoperi nabacivali prema napadu, nisu duge lopte nužne, ali reakcija i brzina, naročito nakon otete lopte pokazuju kako se prema protivničkom golu hita najkraćim mogućim putem. Nema previše pimplanja, niti onog što bi treneri rekli „odgođenog napada”. U doba Siniše Oreščanina tražio se kontinuirani napad, okolo, naokolo, pomalo, sad je to brzi prodor, često kroz sredinu.

2. Bekovi visoko naprijed – impostacija je već uvriježena, još od prve pressice kad je rekao da će igrati s trojicom otraga, pratimo kako se gradi i podiže sustav kojeg volimo oslikati sa 3 – 4 – 1 – 2. U tom položaju bekovi su krila, što na desnoj strani sasvim odgovara neprikosnovenom Juranoviću, dok je na lijevom boku Tudor iznenadio odabirom da proba s Jakolišem, a onda i s Tahirajom. Tako su se u drugom planu našli i Čolina, a i Dolček (potonji se prebacuje na napadačku rolu, zdesna), očito su bolje na treningu prihvatili što Tudor od njih traži. Pričao je o zahtjevnoj kontroli duge trase uz aut-liniju, te obavezom da se stiže u završnicu. Posebno je Tahiraj pozitivno odgovorio prošle subote.

3. Ne trebaju mu defenzivni vezni – u rečenoj postavci u veznom redu svoje su mjesto osvojili Barry i Jradi, kao tandem, to je naprosto takav tip igrača koji bolje paše kad je igra žustrija, s bržim protokom lopte, ali i dolaskom u samu završnicu. Naročito to uradi Jradi, na stranu što je promašio kolosalnu šansu u Koprivnici. Ali, ima sposobnost da kroz sredinu dođe do same završnice, dok je Barry više „poslovođa” u pozadini i najbolji za tu ulogu.

4. Stoperi koji ulaze u igru – ostane libero otraga i nije li to sad Dimitrov koji bi se trebao učvrstiti na toj poziciji?! Međutim, zdesna i slijeva odu stoperi u pomoć napadu. Nisu omeđeni središnjom crtom, nema zapovjedi „nemoj centar prelazit”. Najbolje se to vidjelo sad protiv Gorice kad je igra povukla Ismajlija i on zavrijedio penal, najstrožu kaznu. Ranije bi bilo nezamislivo ugledati Ismajlija kako šparta prema naprijed kao da je desno krilo.

5. Dva napadača, zajamčeno – prije bismo se lomili u pričama zašto Hajduk ne igra s dva napadača, zašto samo jedan nominalno. Da ne spominjemo kako se to igralo – bez napadača, sa Caktašem u isturenoj ulozi. Sad je i ta priča stavljena ad acta, jer Jairo i Eduok, ili alternacija Kreković, imaju svoju poziciju garantiranu. Nisu gurnuti prema krilu, jer tamo bekovi nailaze. Tudor je iskoristio resurse unutar momčadi da preokrene igru na riskantnu totalnu ofenzivu, za gol više. A kad vidite kako je i mladi Leon iskoristio svoju šansu, a Jairo se nije prodao, ima logike da još jednog napadača nisu ni uzimali.

Zaključak: Tudor je preokrenuo i pokrenuo Hajduk, možda je Gorica bila preslaba, ali 6:0 ne slavi se svaki dan. Bez obzira što se nakon Koprivnice naoblačilo, sad je opet vedro. A u velikom tjednu očekujemo potvrdu Tudorove pozitive, kako je i sam naglasio, „in bona fede”. U d0obroj vjeri da elaboriramo sve što je (dosad) dobra ostvareno.

#HAJDUK

Izdvojeno