Hoće li se Hajduk prilagoditi Ivanu Leki ili će se Leko prilagoditi kašeti brokava u koju je upao? Da nam je netko rekao prije mjesec dana da ćemo ovo pisati u prvom tjednu veljače, rekli bismo da je lud.

Ni sami ne vjerujemo, premda je trenutak očito delikatan i nakon dva uzastopna poraza odlazak u Varaždin postaje posebno važna utakmica.

Dočekali su u Poljudu trenera kao „manu s neba”, a i mi u medijima oduševljeni smo tom akvizicijom. Leko je kapitalac od uspjeha i bogate karijere, a vlastito dite. Sve ono što se zazivalo od prvog trenutka mandata Lukše Jakobušića. Nekako od tog trenutka s kraja listopada 2020. samo je veliko trenersko ime kao pun pogodak nedostajalo za konačan šampionski zamah. U sadašnjoj eri Hajduka vrijeme mjerimo po dolasku Lukše Jakobušića, koji je bacio rukavicu izazova dotad ustaljenoj praksi i više-manje gubitničkom mentalitetu što se uselio u Poljud.

Sve se potom događalo – uzbrdo, pomalo, ali sigurno, sve promjene su obavljene na način da to bude korak naprijed, osim kad je Gustafsson naslijedio Tramezzanija, ali je i to malo svoje razloge...

Potom su se nanizale činjenice da je Valdas Dambrauskas zaronio u učmalost, da je Mislav Karoglan neiskusan trener, a Ivan Leko postao dostupan i da bi rado došao. Dovoljno da ga se angažira, može li bolje.

No, Leko je odmah donio nove postulate, novu igru, modernije zahtjeve.

Ako je s Dambrauskasom bila uspavanka, složit ćete se, jalova igra nakon zamaha osvajanja kupa, onda je Mislav Karoglan u hodu podigao intenzitet za 10 posto. I imao je problema, ali nije gubio...

Sad je Ivan Leko, kako nam se čini, podigao razinu trke za 50 posto i ima još više problema... Dva poraza zaredom od mudrijih i sretnijih protivnika.

Što je putokaz? Odustati od zahtjeva, vratiti se na igru 4 – 2 – 3 – 1 ili 4 – 3 – 3, krenuti iznova nekim lakšim, utabanim putem?!

Pravo da vam kažemo, ni sami ne znamo odgovor, uvjereni da je Leko pravi čovjek na pravom mjestu. Dva poraza nisu nas pokolebala.

Mislimo i da je – tvrdoglav, neće nakon tri utakmice pogaziti svoje postulate, ali ni njemu samome ne valja ako će opet udarat glavom o zid.

Naizgled je zabasao u slijepu ulicu, ali njegove ideje trebale bi dati ploda... dugoročno.

To što je odmah vidio da mu fali četiri-pet igrača bio je trenutak istine. Nema razloga da ne bude iskren. No, isto tako je rekao da svejedno ima dovoljno igrača da se ne izgubi od Istre, a zacijelo ni od Rijeke.

Potvrdili bismo konstataciju: ova momčad koju je zatekao i koju je upregao u neku drugačiju igru brže, više, jače, očito dahće i ne daje ono što bi trebala.

Spori igrači na brzu igru. Ima i ta opaska mjesta. Netko reče, slaba momčad postala je talac modernih zahtjeva trenera Leke.

Kako se izvući iz tog labirinita?

Plan B je da nam uspije plan A, rekao je Leko. Sigurno je dovoljno tvrdoglav i samouvjeren u svoje ideje da ih iznese načistac.

Proljetni dio treba biti i čistilište za pojedine igrače, da se ljeto dočeka spreman.

Da se poigramo s alpinizmom, Leko nije želio biti siguran u baznom logoru, čekati i grijati se. Krenuo je u uspon. Samo što ga već na prvom koraku čeka odron kamenja. Ima li svu potrebnu opremu? Kako će dalje prema vrhu planine, to ćemo vidjeti...