StoryEditor
Hajduklegenda torcide

Tonći Prlac: Majka je od mene učinila navijača, vodila me na utakmice još dok sam bio dijete

27. listopada 2020. - 17:35
Vladimir Dugandžić/Cropix

Upalit ću i ja svoju baklju u čast proslave Torcide – najavio nam je Tonći Prlac, viđeni torcidaš sada već i on starije generacije, autor nedavno promovirane knjige Torcida - vaša vira, vaš spas.

Priprema se vatromet, kažu žešći nego za 100. rođendan Hajduka, Tonći ima svoju bengalku da se pridruži na točno dogovorenom mjestu.

U povučenom životu što ga Prlac (57) danas živi, biti autor knjige uzburkalo mu je svakodnevnicu, htio to ili ne.

- Nadam se da je knjiga zanimljiva, moja sjećanja na osamdesete, kad smo oživjeli, obnovili 1981. ime Torcida i našu skupinu. A da je mnogima dobro sjela svjedoči mi i događaj kad sam nekidan sjeo na kavu na Pjaci, prišla mi je jedna cura i zamolila me da joj potpišem knjigu. Iznenadio sam se...

Tako je i Tonći doživio zrno slave spisatelja, kroničara. Nije trčao za slavom, naprosto je sročio na papir sve što se događalo tih slavnih godina, kao živi svjedok vremena, povijesno odgovoran:

- Netko je to vidio ovako ili onako, kao pravi rašomon, a ja sam ponudio svoja viđenja. Pisao sam kako se ja sjećam, iz srca i duše. Neću hvalit svoju knjigu, ali mnogi mi kažu da je zanimljiva, a kako se prodaje, pravo da vam kažem ne znam...

Kako se autor nedavno promovirane knjige osjeća pred 70. Torcidin rođendan, pitamo ga:

- Svečano, kako drugačije. Posebno. Torcida mi je uvijek u srcu, ali je Hajduk na prvom mjestu. Da ne bude zabune, svi smo mi najprije rođeni ka' hajdukovci, a onda smo postali Torcida.

Kad upali baklju u čast sedam desetljeća Torcide, sjećanja će nahrupit:

- Pamtim gužve na Starom placu, majka Mirjana je učinila od mene navijača, vodila me na utakmice još dok sam bio malo dijete, sjedio bih joj na koljenima najprije na zapadnoj, pa kasnije na istočnoj tribini igrališta kraj Plinare. Ka' sad vidim kako je Pavlica falio šansu protiv Valencije, ostali smo neodlučno, pa tučnjavu na istočnom stajanju kad smo dobili Zvezdu sa 4:1, a Karasi nokautirao Ivića, pa još jednu pobjedu nad Zvezdom 2:0, igralo se po sunčanom danu, Šurjak ih je pretrčavao... Stari plac je bio kao Liverpoolov Kop, padalo se u valovima od mnoštva ljudi, nisu se imali za šta držat, nosila ih je masa, ti prizori su mi duboko urezani, a takve se stvari danas ne mogu ponovit. Najteži trenutak mi je St. Etienne, slušao sam radio-prijenos i sad se naježim od toga kako smo na kraju velike bitke ispali.

Onda su došli mladenački dani, selidba na sjever, navijačka druženja...

- Sve kako sam vidio te dane, opisivao sam u knjizi. Najdraži detalj mi je kad smo baš obnovili Torcidu, bili smo u tome prvi ka' organizirana navijačka skupina.

Hajduku nije bajna sezona i to Tonća muči:

- Uvijek sam sretan kad je Hajduk dobar, a sad sam nesretan. Nevjerojatno mi je da smo šesti, gledam tablicu i ne mogu vjerovati. To mi je velika tuga koliko god ću s ponosom upalit baklju za 70 godina Torcide... 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. studeni 2020 17:14