Na mjesnom groblju Svih svetih u rodnim Zmijavcima u subotu poslije podne pokopan je Ivan Gudelj legendarni igrač Hajduka, bivši reprezentativac I jedan od najboljih nogometaša kojega je dala Hrvatska. Ivan je preminuo 2. rujna u Zagrebu nakon teške bolesti.
Dostojanstveno, s puno emocija bio je posljednji ovozemaljski njegov odlazak, emocija koje su stvarno dolazile iz epicentra mnogih srca, ljudi znanih i neznanih koji su se zaputili iz mnogih mjesta Hrvatske da bi se poklonili legendi Ivanu u njegovim Zmijavcima.
Bili su tu i izaslanik Predsjednika Republike Zorana Milanovića Tomislav Paškvalin, delegacija HNK Hajduka predvođena predsjednikom Bilićem, bili su tu Ivanovi suigrači iz zlatnih vremena Hajduka, Ivica Šurjak, Drago Ćelić, Stjepan Deverić, Zoran Vulić, Ivan Buljan, Nikica Cukrov, Vedran Rožić, Ive Jerolimov, na njegov pogreb došao je Marko Mlinarić, Branko Tucak, Zvonimir i Dražen Boban, njihov otac Marinko veliki Ivanov prijatelj. Bio je tu i još mnogih, tko će ih sve i zabilježiti u onom moru ljudi. Došao je i Zorislav Srebrić, pa Dragan Primorac...
Uz lijes Ivana Gudelja u mrtvačnici bila je njegova fotografija, vijenci obitelji, ali su svoje vijence uspjeli postavili i članovi Torcide koji su i držali počasnu stražu, baš kao i mladi igrači mlađih kategorija Hajduka. Dakako, počasnu stražu držali su i Ćelić, Šurjak, Cukrov, Buljan, Deverić i Vulić. Do lijesa Ivana Gudelja, koji je bio prekriven bijelim ružama, ali i šalom Hajduka i HNS-a bila je, supruga Maja, kćeri Ivana i Đana, te ostali članovi obitelji.
Sam obred posljednjeg oproštaja započeo je klapskom pjesmom “Dobri moj Anđele” koja se baš za ovu priliku organizirala iz nekoliko poznatih splitskih klapa. Potom je održan i misni obred koji je predvodio mjesni župnik fra Frano Laco uz koncelebraciju nekoliko svećenika. U propovijedi fra Laco je pročitao iz crkvenih knjiga pribilježbe kada se Ivan Gudelj rodio, kada je kršten i kada je primio svetu potvrdu, te kada se oženio svojom prvom suprugom Mirjanom, koja je rano preminula 2015. godine. Pogrebna povorka s križem, fotografijom Ivana Gudelja, te mnogim vijencima koje su nosili njegovi sumještani, uz sami lijes bili i njegovi prvi susjedi, krenula je potom prema grobu.
Nakon odrješenja i blagoslova groba splitska klapa zapjevala je dvije pjesme, koje su dodatno ispunile ionako ogromnu plimu emocija. Zapjevavši “Kada umrem umotan u bilo” i “Moj kapetane”, te pjesme su zaista dosegle vrhunac emocija kako kod Ivanove supruge i njegovih kćeri Ivane i Đane, ali i mnoštva koje se nalazilo na groblju. Jecaji i suze bili su zaista tužni dekor cijelog ovog događaja koji je, rekosmo prije nekoliko dana potresao Imotsku krajinu i sve njene stanovnike. Jer Ivan Gudelj nije bio samo veliki nogometaš, već oličenje karaktera, dobronamjernosti, prijateljstva, strpljivosti.
Bacanjem ruža u njegov grob obitelji i prijatelja, zatvorena je još jedna tužna priča o preranom odlasku velikog Ivana Gudelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....