StoryEditor
Hajdukklupski projekti

Tamnija strana pobjede u Varaždinu: dvojica mladih igrača u koje se polagala velika nada kod Tudora su izgubili pozicije

5. veljače 2020. - 23:44
Damir Krajač/Arhiva/Hanza Media

Pobjeda od 3:0 u Varaždinu nema nego riječi hvale, pa ipak ima i svoju tamniju stranu priče, odnosno činjenica je da u postavi ima samo 11 igrača, sa tri pričuve doguraš do 14, ali opet ne možeš naprosto zadovoljit sve...

Kako se ono kaže: jak si koliko ti je najslabija karika snažna, dobro je imati i dužu klupu i da si prepokriven na svim pozicijama, pa lakše kombiniraš i barataš sastavom.

I najvažnije je na sve to gledati – nogometno, kako tvrdi Igor Tudor i vodi se svojim postulatima pravljenja igre, odabirom igrača koji su sposobni sve te zahtjeve, nove, drugačije, brže, modernije, efikasnije nego ranije - ispunjavati.

A sad in medias tres. O čemu je riječ? Pa o tome da svoje dosadašnje pozicije kao da gube stražnji vezni Darko Nejašmić i lijevi bočni David Čolina.

Obojica su mladi reprezentativci, dosad neupitno standardni, obojica su na svoj način projekt kluba kao što je to nekad bio i Ante Palaversa, pa Domagoj Bradarić... što znači da su u izlogu kluba, da se danas-sutra dobro prodaju, odnosno plasiraju.

U redu, odmah se slažemo, ne trenira Tudor “NK Trgovački” kako bi se reklo, nego Hajduka i prije svega je zadužen za pobjede, za bodove, međutim klimav status dvojice mladih reprezentativaca sigurno je namrštio funkcionere kluba koji prebiru eure po blagajni i računaju kako to izvući proračun za 2020. godine.

Nešto će trebati prodavati na ljeto, ako su već ove zime minimalno utržili. U redu, David Čolina je bio virozan, nije trenirao zadnja dva-tri dana pa zbog toga nije išao na put u Varaždin, ali već se u Antalyji vidjelo/čulo kako kaska kao lijevi bek u sustavu s trojicom stopera, gdje bočni igrač mora “giljati” sto metara štosekaže gore-dolje.

Netko te uzuse hvata brže, netko sporije. I važnija su tri boda od bilo čega ako moramo to uopće objašnjavati. Ali, planiraš svoje dite lansirat, onda uložiš i u drugog mladog reprezentativca i najednom... gdje smo?

Tudorov je putokaz – rezultat, kao i svakom treneru, a ukusi i odabiri su različiti. Već smo ga nahvalili kako je stresao prašinu sa Stipe Vučura i Francesca Tahiraja, kako podržava Stipu Radića, kako je u vatru gurnuo Leona Krekovića i Jakova Blagaića, a taj Kreković lani nije ni poveden na pripreme, svi su se pitali zašto? Jer da ima za njega vremena.

Nego, opet okolišamo. Radi se o tome da su i Nejašmić i Čolina projekti kluba, a da promjenom trenera očito imaju određenih poteškoća u daljnjem prodoru na scenu. I gdje je tu klub?

Tudora nije briga što Barryju i Jradiju istječe ugovor, oni su mu po volji, na sredini terena i to je to. Neka Nejašmića na klupi. Tako i na lijevom beku: Tahiraj i preoblikovani Jakoliš su u boljoj poziciji od Čoline.

Ako Čolina nije mogao u Varaždin iz objektivnih razloga, sudeći po pripremama u Turskoj, predmnijevamo da bi svejedno na klupi bio.

E sad, naravno da je sezona duga i da bi, odnosno da će i Nejašmić i Čolina dobiti minutažu. Otvorit će (im) se. Ali, da im mjesta više nisu cementirana kao kod ranijih trenera, to je teško opovrgnuti.

Hajduku se događaju promjene trenera i sportskih direktora vrlo često, pa i Gundulićev stih “tko bi gori, sad je doli” najbolje oslikava mijene u Poljudu.

U suštini problem je novac: ako Darko Nejašmić bubri na transfermarktu i čeka se momenat da ga se frkne u inozemstvo, sad će mu se cijena strest... Ako David Čolina košta 700.000 eura odštete i čeka se da se uloženo oplodi, vrati, a ne izlažu ga u prodajni izlog, onda ćorak.

I s time će se i Mario Stanić i Ivan Kepčija pozabavit. Istina je, nogomet nije egzaktna nauka nego kao živo biće, a Tudor potpisuje rezultate. I dok je 3:0, može kapu nakrivit, a beka mogu igrat i Tahiraj i Jakoliš i tko god.

Međutim, klub od nečega mora i živjeti, pa trener, tko god to bio mora bit i “balansero”, majstor kompromisa. Teško će se Tahiraja ii Jakoliša ili Jradija prodati za cifre koje bi mogli u doseći Čolina ili Nejašmić.

U redu, tek je prva, dobro, malo smo možda uranili. Ali, o tome se već govori, pa nije greda ni ako se napiše. Verba volant, scripta manent. Izrečeno leti, napisano ostaje.

Metronom ispred zadnjeg reda

Darko Nejašmić dugo je bio najbolji u Hajduku B, a kad je Oreščanin iz druge momčadi pozvan u prvu ujesen 2018. poveo je sa sobom i Nejašmića. Od tog trenutka Darko je bio kamen temeljac Siksove igre, koju bi prema naprijed oplodio Caktaš.

Nejašmić je bio metronom ispred zadnjeg reda i pobirao je sve komplimente i oduševljenje svojom izvedbom u toj pozicijskoj igri “udava” kakvu je gajio Oreščanin.

Dolaskom Burića Nejašmić je zadržao svoje epolete i napredak je bio stalan. Hajduk ga nije htio odmah prodati, jer je mislio da nema potreba žuriti, a mogao je.

Međutim, u vrtlogu od igre što ga sad preferira Igor Tudor (ako je s Oreščaninom igra bila udav, sad je to više brzi ugriz kobre ili čegrtuše) pozicija i igra a la Pirlo, odjednom ne kotira visoko kao u doba Siksa i Šolte.

Treba se prilagoditi novim zahtjevima

David Čolina je doveden iz Monaca, a prije je bio u Dinamu, kao velika želja Saše Bjelanovića, ali i igrača samog, a htio ga je, ako dobro pamtimo i bivši šef Akademije Krešimir Gojun.

Bio je to Hajdukov bingo. Mladi reprezentativac doveden je uz uložena sredstva u odštetu bez obzira što se već kupilo i uložilo novac (je li 500.000 eura ili nešto manje) i u Ivana Dolčeka iz Slaven Belupa. Jer, prodalo se masno Domagoja Bradarića i lijevi bok je trebalo kvalitetno i kvantitetno popuniti.

Čolina je igrao promjenjivo, ali potom sve bolje, Burić ga je gurao u liniji četvorice. Sad su neki novi zahtjevi i čekamo da se Čolina bolje prilagodi, “coast to coast”. O tome je i Tudor govorio pred putovanje u Varaždin.

Sve je već viđeno

Događalo se to Hajduku i ranije, svaki trener imao je svoje preferencije, sjetite se muke s Palaversom koji je prodan u Manchester City, pa ostavljen u Hajduku a nikako nije legao Oreščaninu, pa je bilo trista čuda oko Palaversine minutaže.

Kako to da Željko Kopić nije vidio snagu i prosperitet Ardiana Imajlija, kršni Kosovar bio mu je zadnja rupa na svirali i radije je stavljao da mu stopera igra Grk Gentsoglou?

Zar nije jesenas Ljubić prošao kalvariju oko ugovora? Promijeni se “vlast” i nove podanike bira.

Zar nije i Burić otpisao prije lanjskog puta u Varaždin Gyurcsa, nije ga uopće poveo na put, bio je to šok i nevjerica... Umjesto da Gyurcsa sočno prodaju, a ne ga potom posuđuju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

03. prosinac 2020 19:14