Kakva je frustracija (bila) u Stefanu Simiću, dovoljno vam svjedoče riječi njegove izjave.
Onako vruć poslije utakmice u Koprivnici, zahvaljivao je svima redom:
- Zahvaljujem dragom Bogu, mojoj obitelji, ocu Radi i djevojci Raheli što su vjerovali u mene... - nema nego da je zaplakao. Od sreće. Grop mu je pukao...
Proveo je Simić doista neobičnu 2020. godinu koja je počela u Antalyji saznanjem da – Igor Tudor na njega ne računa.
Navodno mu je rečeno kako ih ne interesira, te su ga usmjerili na odlazak, na prodaju, ali je u to vrijeme prijelazni rok već odmakao, a kombinacije koje bi možda imao, naznake ponude da preseli u MLS, u Ameriku, nisu mu bile bliske.
U Stefana Simića dvije su goruće želje. Da igra i ostavi trag u Hajduku kojem je privržen od malih nogu djetinjstva u Pr...