StoryEditor
Hajdukosvrt

Slaven Alfirević: Bijelima se ne može ništa zamjeriti, Dinamo je bio bolji i to je ono što najviše boli

13. rujna 2020. - 08:01
Paun Paunović/Cropix

U 88. bi rekli da je Dinamo derbi dobio glatko, ali pričekajmo malo, nije gotovo, Stanko Jurić je zabio... Podigli smo glavu s kompjutora, pričekali sročiti završne rečenice izvještaja, čekajući juriš hajduka u šest minuta nadoknade prema željenom izjednačenju. No, pogodak Jurića bila je tek kozmetika na konačni rezultat. 

Tako su se velika nadanja familije hajdukovaca rasplinula poput mjehura sapunice – 1:2, Dinamo ostaje i dalje najčešće nerješiv u odnosu na „bijele”.

Hajduk je ove večeri imao nekoliko loših karika, prije svega se na desnom beku Darko Todorović nije mogao nositi s protivnicima, pauzirao je u zadnje vrijeme, nije neko vrijeme trenirao i to se osjetilo u njegovu nastupu. Po bokovima je Dinamo stvarao prednost, istaknuli su se iznad svih Mislav Oršić, fantastičnim pogotkom, te uz to i asistencijom prethodno Lirimu Kastratiju.

Uz njih dvojicu dirigirao je Lovro Majer na sredini terena. Oršić konkretnim učinkom, a Majer po sredini igrališta odnijeli su prevagu nad „bijelinma” koji – ružno to zvuči reći - ukupno uopće nisu bili tako loši.

Međutim, Dinamo je bio bolji i to je ono što najviše boli. Ne možeš „bijelima” zamjeriti ni na čemu. Sudac Ivan Bebek, pregledavajući kod 0:0 VAR situaciju je li penal za Dinamo ili nije, odlučio je – nije! A ni to nije pomoglo da se izbjegne poraz.

Majer, neka nam bude dopušteno reći, podsjetio nas je onako omanji, plav, zvrkast, motoričan, pun ga je teren, kao da je neki bliži rođak Luki Modriću. Možda pretjerujemo, ali takav svjež dojam nosimo. Takvi smo.  Pa kako znamo poletjeti katkad i prije vremena, sad smo u ruhu Hajdukova kroničara pokisli na ovaj poraz Harija Vukasa. Nadali smo se da će logična postavka momčadi „bijelih” oduprijeti se Dinamu. Da barem neće izgubiti.

Dobar dio utakmice tako je doista izgledalo, ali je „bijeli brod” na plotune Oršića, uz orkestraciju Majera potonuo.

Nije presudio Bruno Petković, nije se nametnuo ni poslovični Arijan Ademi, međutim Dinamo je sad izvukao iz rukava neke nove adute.

Hajduk je uradio sve što je bilo u njihovoj moći, ne može se tu puno toga zamjeriti, osim što je Todorović patio, što se vezni red nije nametnuo, što trud Gyurcsa ili poneki dobar potez Diamantakosa (u primanju lopte) nije bio ni blizu dovoljan.

Vukas je kod 0:2 preokrenuo momčad u 4 – 3 – 3, Jakoliš na desnog beka, a Dolček na desno krilo, Caktaš lijeva spojka, Gyurcso lijevo krilo. Malo koristi. 

Ništa od preskoka protiv Dinama: daleko sad izgleda ona lanjska blistava serija Damira Burića ujesen (sigurno će pročitati ove retke da ga nismo zaboravili) kad je nanizao osam početnih pobjeda u Poljudu, svladao i Dinamo. Sad Hajduk odmah ozbiljno kašlje kao domaćin, 2:2 sa Slavenom, pa poraz od Dinama...

Ništa od zanosa da se dugo održi na vrhu i podgrijava makar fikciju kao lani kad smo na kraju prve četvrtine zazivali „proslavimo kvarat titule”.

Hajduk slabiji od Dinama u derbiju koji je pokazao dobar nogomet, da je bilo publike bilo bi to svakako sočnije.

I da, treba reći i to, nekoliko sjajnih intervencija Posavca spriječilo je da rezultat bude veći na stranu Dinama kad je već bilo 0:2... 

A u finišu je debitant s klupe Jani Atanasov izvodio sve prekide. I korner iz kojega je hajduk Stanko zabio. Hoće li od Atanasova u bliskoj budućnosti bit barem zrno dobrog baluna?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. rujan 2020 14:49