Sve je napisala Torcida na izdisaju susreta sa Šibenikom:
- Polako se vraćamo na stare staze, samo nam još titula fali do potpune ekstaze!
U tom sloganu treba završiti i ovo prvenstvo u kojem je u završnom činu, uz obilje fešte i svečanih događaja Hajduk dovršio svoju sezonu.
Pobjeda od 3:0 protiv Šibenika najbolje oslikava prednost i snagu koju je momčad „bijelih” imala u revijalnom tonu spram inferiornog protivnika.
Cijeli dan se feštalo, najprije se slavilo kup, slikavanjem ispred stadiona cijelo jutro, pa se rijeka navijača u bijelom slila u Poljud, nakn 24 minute igre oprostio se od nogometa Danijela Subašić, baš tu je minutu izabrao u čast svoga pokojnog prijatelja i suigrača iz Zadra Hrvoja Ćustića koji je smrtno stradao u Zadru 2008. godine na igralištu u Stanovima...
Bio je to i stoti nastup Marka Livaje u Hajdukovu dresu, ušao je u finišu u igru i Stefan Simić, i sam na oproštaju od bijelog dresa, trener Ivan Leko mu je podario nešto minuta.
Nisu primili gol osmu utakmicu zaredom
Fešta na feštu upotpunila se igrom u drugom djelu gdje je Hajduk dominirao sa svojim ofenzivnim potencijalom, razigran je bio Yassine Benrahou, strijelac i paker, ali vrijedi istaknuti i rolu darovitog Roka Brajkovića koji je upao u momčad umjesto Emira Sahitija koji je pak dobio rundu odmora i smjestio se u loži.
I još, opet Hajduk nije primio gol, to je već osam utakmica u nizu da se mreža Hajduka nije zatresla i sve to skupa pravi skladan mozaik prije svega nadanja za novu sezonu koja će brzo, učas, a u kojoj od prve runde treba krenuti po titulu.
Takva su očekivanja. Ni više, ni manje.
Invazija travnjaka
Na kraju se ni redari nisu pretjerano opirali kad je publika s istoka odlučila nahrupiti u teren, makli su se s puta, rastvorili su se ulazi na istočnoj tribini prema travnjaku. Mahom djeca, ali i stariji, utrčali su da se pojave s radošću na igralištu, bilo je i naguravanja, ali su im dopustili takav izljev radosti po magičnom travnatom pravokutniku, kako bi se reklo bila je to „mirna invazija publike”.
Makar i po cijenu kazne i da se oštete mreže i okviri gola, jer mnogi su se željeli slikati baš tu, u golu, vješali su se o grede, trgali mreže. Kad je fešta, neka je fešta, a ne možeš sve ni kontrolirati.
- Poštovani posjetitelji, ajde izađite, za petnaest minuta ćemo zatvoriti izlaze - zaprijetio je službeni spiker.
Pa kad nije bilo naročitog odjeka najavio je i da će se upaliti prskalice s vodom...
No, sve je to samo popratni folklor, treba reći da je Ivan Leko još jednom na teren poslao uredno posloženu momčad, samo je neke figure zamijenio pa su se u timu našli Vušković i Brajković, kao dokaz zelenog vala „bijelih”. Na golu Subašić emotivno je ispraćen u mirovinu.
Šibenčani krotki statisti
Hajduk se lako obračunao sa Šibenikom koji je bio krotki statist, ali nadasve u fer igri.
Zabilježili smo i trenutak prije utakmice kad se Livaja spustio na teren sa svojom djecom, Lorenzom i Elizabetom. I to je bilo posebno, svečarski.
Publika sva u bijelom, dvadesetak tisuća gledatelja ispratilo je Hajduk u novu sezonu nadajući se tituli, a slaveći kup, drugi zaredom i još jednu pobjedu nad Šibenikom... Sjajan završetak sezone i najava još boljih dana.