"Jako sam sretan jer smo pobijedili, ali da sam ja navijač i ja bih se pitao što je ovo, ne bih bio zadovoljan”, započeo je Ivan Leko svoje obraćanje medijima i javnosti nakon pobjede nad Goricom (2:1).
Trener Bijelih je tom izjavom najbolje opisao ono što se događalo na terenu, kao praktički i svaki put do sada, a odmah na početku treba naglasiti da je hendikep s kojim je ušao u utakmicu bio ogroman. Uz već otprije ozlijeđene Lukasa Grgića, Anthonyja Kalika, Emira Sahitija i Tonija Borevkovića, u posljednji trenutak su otpali i Chidozie Awaziem te Dario Melnjak. Lovre Kalinić i Josip Elez su usto odavno na listi ozlijeđenih.
To je značilo da će od prve minute debitirati povratnik Francisco Ferro i novopridošli Agustin Anello. Što se tiče sustava, strateg Bijelih ostao je vjeran 3-4-2-1, s Marcom Fossatijem i Markom Capanom na ‘šesticama‘ te Rokasom Pukštasom i Filipom Krovinovićem iza Marka Livaje.
S druge strane, Željko Sopić izveo je svoju momčad u klasičnih 4-4-2 te se fokusirao na tranziciju po osvojenoj lopti. Branjenje u srednjem bloku i puštanje stopera da vode igru pokazali su se nelošom taktikom, jer je Gorica često imala prilike uzeti loptu u centralnoj trećini i odigrati brzu kontru.
Veliki posao u tim situacijama za Hajduk su radili Capan - koji je pokrivao prostor koji bi ispraznio Dominik Prpić - i Stefan Simić, koji je na iskustvo u startu prekidao neke situacije koje su imale potencijal postati izuzetno opasne. A bilo ih je...
Iako su Bijeli imali veći postotak lopte u svojim nogama u prvom dijelu (57% - 43%), Gorica je imala više udaraca na gol (6 - 3), a također ih je četiri uputila iz šesnaesterca, dok Hajduk nije imao nijedan. Ona situacija iz 27. minute kada je Anello pronašao Pukštasa, a Božo Radošević obranio njegov udarac, ne računa se, jer je suđeno zaleđe.
No, ono što posebno "bode oči" bila je situacija kod ubačaja. Naime, Bijeli su ih u prvom dijeli imali 0/8 uspješnih, a u drugom 3/8. Podsjetimo, Leko je već nakon utakmice sa Šibenikom naglasio da je to segment igre na koji se uvelike želi oslanjati.
Gosti su imali 4/13 (31 posto uspješnosti), a u 16. minuti je nakon ubačaja iz kuta Ante Matej Jurić umalo zabio gol, dok je u 64. Slavko Bralić poentirao za 1:1 baš nakon kornera. Obrambeni prekidi već su nekoliko utakmica problematični za Bijele, a Leko je to objasnio razlikom u visini između njegovih i protivničkih igrača, koja je prvenstveno rezultat velikog broja ozljeda.
Nakon dosade u prvom poluvremenu, puno bolje nije bilo ni na početku drugog, a onda je Ferro u 59. minuti pokušao malo začiniti situaciju opalivši gotovo s centra. Radošević je tu loptu uz puno muke izbio u korner, a iz tog udarca iz kuta Capan je pronašao glavu Livaje koji se otarasio svog čuvara i pogodio za vodstvo.
Leko je nedugo zatim izveo Ferra i Anella, a uveo Elvisa Letaja i Nikolu Kalinića te prešao u 4-4-2 romb. Zanimljivo je bilo objašnjenje zašto je to učinio.
- Nismo bili dobri u igri pa smo htjeli na ludili i na preskakanje igre pokušali dobiti tu nešto. Ja nisam ljubitelj toga, zabili smo gol ali smo ih mogli primiti pet - rekao je trener Bijelih na presici.
Prelazak na četvoricu u zadnjoj liniji Hajduku nije donio mnogo u kontekstu izgradnje napada, iako je Leko rekao da to nije ni očekivao. Bijeli su se i dalje mučili s iznošenjem lopte, a osim toga što su zadržali loš postotak uspješnosti centaršutova (na kraju 19 posto), susret su završili s više upućenih dugih lopti od Gorice (76 - 64).
Problemi Hajduka u fazi obrane eskalirali su u 78. minuti, kada se Nikola Vujnović našao oči u oči s Karlom Sentićem, ali je s otprilike 13 metara poslao loptu pored gola. Kako to često biva, kazna je stigla gotovo instantno. Krovinović - koji se nakon ulaska Yassinea Benrahoua u 72. minuti preselio na lijevu ‘osmicu‘ - iz dubine je pronašao Marokanca u međuprostoru, koji je proslijedio loptu za Kalinića, a on majstorski zabio za 2:1.
Gosti do kraja nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Bijelima, a treba spomenuti i dvije dobre šanse Livaje u sudačkoj nadoknadi. No, sve u svemu ova pobjeda Hajduka bila je onaj minimum koji je trebalo zadovoljiti, kako bi atmosfera u momčadi pred derbi s Dinamom bila koliko-toliko na potrebnoj razini.
Jedna od pozitivnih stvari koja se može izvući iz ove utakmice jest to da nijedan igrač kojemu je prijetio treći žuti nije dobio javnu opomenu, a u tom kontekstu posebno treba spomenuti Livaju, koji je od prve do posljednje minute bio podvrgnut gaženjima, ‘remplanjima‘ i ostalim ‘malim‘ prekršajima Matthewa Steenvoordena koji nisu bili sankcionirani i pritom ostao priseban.
Raduje i još jedna dobra partija mladih igrača. Pukštas je bio standardno solidan, Capan je izuzetno zrelo i odgovorno odigrao na poziciji ‘šestice‘, koja je Hajduku već dugo vremena problematična, a usto je asistirao Livaji iz kornera za 1:0.
Dominik Prpić kao glavni ball-playing stoper Bijelih, odigrao je onako kako se to od takvog tipa braniča i očekuje. Bio je agresivan s loptom u nogama i često izlazio u protivničku polovicu, a susret je završio s najviše dodira na utakmici (91), 80 posto točnih dodavanja (47/59) i 2/4 uspješnih driblinga, a kada su u pitanju defenzivni segmenti, imao je 8/17 dobivenih duela (7/12 na tlu), tri oduzete lopte i jednu presječenu, tri blokirana udarca i dvije otklonjene opasnosti.
Iako je igra bila loša praktički u svim fazama igre, na kraju dana je glavno da su tri boda tu. No, problemi u kadru ostaju ogromni, a između derbija na Maksimiru i kup utakmice protiv Osijeka, Hajdukovi juniori igraju protiv Manchester Cityja u osmini finala UEFA Lige mladih. Čini se da će u klubu, nažalost, morati odlučiti što im je prioritet, jer Bijeli su došli u situaciju da jednostavno nemaju dovoljan broj igrača.