S kim i kako će Hajduk u Maksimir na Dinama?
To je glavno pitanje ovih dana uokolo Poljuda, tim više što se derbi pretvara u pravu smetnju „bijelima” usred pripreme za finale kupa. Igra se hrvatski derbi, ali jadranski je Hajduku važniji. Tako je pao grah, tj. fažol.
Hrvatski derbi izgubio je svoj natjecateljski smisao, možemo mi govorit što hoćemo o rivalitetu, prestižu i ostalim (praznim) pričama, međutim jedna je jedina priča istinita: čiča miča, na vrhu je završila priča!
Kazat će romantici kako je (svaki) derbi uvijek važan, ali i sudačka komisija ga tretira kao poligon da se iskušaju nove face pa su mimo svih uzusa i običaja poslali u vatru (ako je to vatra) darovitog Patrika Kolarića, iz Čakovca. Arbitra kojem odjednom otvaraju vrata raja. Međutim, istodobno mu stavljaju i teret na leđa. Što ako zglajza u najlakšem od svih derbija?! A nije još iz gnijezda pošteno ni poletio...
Lako ćemo mi za suca, nego što da radimo s Hajdukom?
Vrti ‘vamo ili tamo, velika je većina za to da Hajduk postupi - mudro: da sačuva svoje glavne poluge neokrznute derbijem, te ih svježe pošalje u utakmicu godine protiv Rijeke u finalu kupa.
U Maksimiru se ionako sve već zna: Dinamo prvi, Hajduk drugi...
Evo što su nam rekli, u anketi je 2:0 da se glavne face – odmore... Preskočite Maksimir!
Zoran Vulić je imao slično iskustvo 2001., samo što mu je raspored stavio finale kupa par dana prije završne odluke o prvaku. Hajduku je bila zanimljiva titula prvaka, završni meč u Varaždinu. U kupu je već izgubio prvi susret u Poljudu sa 0:2. Čuvajući se za Varaždin, u revanš finala kupa stavio je – pričuve:
- Ma, svi su oni igrači Hajduka, ali nisam riskirao s glavnima. Malo su me u klubu pogledali čudno, digli su nos na mene, bojali se da ne izgubimo gadno. Ali su na kraju svi bili zadovoljni. U kupu smo odigrali dobru partiju s pričuvama protiv Dinama, izgubili 0:1, a u Varaždinu pobijedili sa 4:2 i osvojili naslov prvaka.
Dobili su medalje Bilokapić, Rajčić, Grivičić, Špalj, Radeljić, Božac, Puljiz, pa kasnije face Carević, Hrgović... srebrne medalje za finalista kupa.
- Odigrali su dobru, borbenu utakmicu, našpanani ka’ lavovi. I onda smo s odmornim udarnim igračima bili prvaci u Varaždinu. Isplatilo se što sam glavne sačuvao za Varteks. I sad bih tako postupio, nema nikakve dileme. Apsolutno bih. Čuvao bi ih od nevolje, od crvenog kartona. To nije garancija, ali ja bih to uradio. Mi svi znamo koliko čekamo i što nam znači pehar. Kup nam je sad važan. Toliko dugo čekamo da dignemo pehar! - kaže Vulić.
Ivan Pudar također nema dileme:
- Nije upitno, ne treba izmišljat toplu vodu. Treba ih poštedit...
Koga, Livaju, oba Kalinića, Krovinovića, Fossatija...???
- Pazite, Dinamo će se naslađivat osvojenoj titulu i to je u redu, nema mu se što zamjerit. Ali, nema razloga da Hajduk istodobno isforsira udarne momke. Ja bi njih sačuvao klizećeg starta. Znate, kako je igrao Milivoj Bračun, nije gledao gdje je lopta, nego gdje su noge Zlatka Vujovića...
Ha, ha, ha, naljutit će se Milfa kad bude ovo čitao!
- Ma, to je tako bilo 1982...
Je, ali sad više nema zločestoće u derbijima, igra se fair – kontriramo.
- Neka se igra fair. Ali ja riskirao ne bih. Staneš krivo, iskreneš zglob, koljeno, a u četvrtak stiže Rijeka. Ma, ne igraj. Preskoči. Napokon, Hajduk ima dvije momčadi, može kombinirat s ljudstvom do mile volje – odlučan je Pudar.