Nema puno faca koje su bile – sve u Hajduku, odličan nogometaš, trener juniora, šef omladinske škole i trener prve momčadi. Danas je dan da spomenemo kako je mnoge funkcije u Hajduku spojio - Ivica Matković, jer 12. listopada ima 73. rođendan, a zlatna je generacija „bijelih”...
Poznat je i kao akter pegule, iz ljeta 1974. kad mu je Ivan Buljan na treningu slomio nogu. Od tuge i žalosti Buljan je pustio epsku bradu, slikovit je bio Iko na mnogim fotografijama, a svome dragom Matku, s kojim ga veže i kumstvo, umnogome je „utišao” karijeru. Zla sreća...
Bio je Matković predodređen za velike stvari i kao nogometaš i kasnije kao trener, a uvijek ostaje enigma kako mu te 1997. mentor i šef struke Hajduka Tomislav Ivić nije povjerio ulogu prvog trenera, nego je izabrao Luku Bonačića...
Matković je potom ipak postao trener prve momčadi Hajduka kad je nakon eliminacije od Levskog (0:0, 0:3) ujesen 1999. uprava Hajduka Ivana Katalinića zamijenila baš s Matkovićem. Potrajao je do finiša proljeća 2000., a onda je nakon poraza od Šibenika u Poljudu (prekid utakmice kod stanja 1:2) kormilo od Matkovića preuzeo Pero Nadoveza i osvojio kup...
Bila su to vremena kad je Hajduk često po trojicu trenera mijenjao tijekom sezone.
A vidite danas Gonzala Garciju, izgurao je cijelu lanjsku sezonu i sad na startu svoje druge godine predvodi kolonu prvoligaša!
Matku želimo sretan rođendan, u svome Škripu, na Braču provodi dane u nogometnoj zavjetrini, „sakrio se”, nema ga ni u komentarima, a imao bi što reći...
Matković je bio stručnjak od najvećeg povjerenja Tomislava Ivića i za njim je išao, Ivić ga je vodio da bude s njim trener, pa i neke utakmice da vodi i na klupi Fenerbahcea u Turskoj i francuskog Olympique Marseillea što se nekako malo zna, smetnulo se s uma. Bio je i u Iranu, na klupi Persepolisa.
Više se Matka percipira kao trenera Šibenika, Zadra, Zagreba, Osijeka, Cibalije, Kamen Ingrada..., što nipošto nije mali doseg.
Pamtimo i njegovu pobjedu Hajduka od 5:0 točno na rođendan mu, 12. 10. 1999. u Slavonskom Brodu protiv Hrvatskog dragovoljca. Treneru kao čestitku golove su dali Zvonimir Deranja (2), Mate Baturina, Jurica Vučko i Joso Bulat, Josip Skoko je bio libero, a u postavi 3 – 4 – 1 – 2 igrali su: Pletikosa – S. Matić, Skoko, H. Vuković – J. Bulat, Musa, I. Leko, J. Mujdža – J. Vučko – Baturina, Deranja.
Zanimljiva jedanaestorica, zar ne, naglašeno domaći štih!? Ušli su kasnije Jurica Puljiz umjesto Hrvoja Vukovića, Tonći Pirija umjesto Stipe Matića i Ante Miše umjesto Igora Muse.
Razveselila ga je pobjeda Hajduka nad Dinamom, pa nam kaže:
- Drago mi je puno zbog pobjede, nakon poraza od Rijeke pravi je bio momenat za trijumf nad Dinamom i da nam vrati dašak optimizma. Neću reći možda je to baš ova godina, ali možda zbilja jest... Ne žurimo s procjenama, gurajmo jednu po jednu utakmicu. Evo sad Ajax, nova je prigoda za velike stvari. Podrška Garciji i svima – poručuje Matković s Brača.
U Poljud kaže, svraća redovito na događaje s veteranima, kad god ga pozovu. A na utakmice tu i tamo. S maslinama ima pune ruke posla, može navijat i s Brača...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....