StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Ovako pobjeđuje ‘novi‘ Hajduk: Tramezzani ima cilj i pristao je hodati po rubu da bi došao do njega

11. travnja 2021. - 21:00
Matija Djanješić/Cropix

Minimalno slavlje na gostovanju kod ekipe koja se bori za ostanak, na račun pogotka nakon kornera kod kojeg je lopta jedva prešla gol liniju i nijedna izgledna šansa iz igre. E da, i nijedna obavljena zamjena. To je način na koji pobjeđuje "novi" Hajduk.

Bijeli su danas, unatoč dominaciji u posjedu i većem broju udaraca prema golu, bili apsolutno bezopasni iz otvorene igre. Sve što je momčad Paola Tramezzanija napravila došlo je nakon prekida. Stanko Jurić je u 55. minuti uputio udarac glavom nakon udarca iz kuta, kojeg je Ivan Lučić obranio, a onda je odmah nakon sljedećeg kornera Mario Vušković isprovocirao još bolju reakciju domaćeg vratara.

Zatim je Stefan Simić u 69. minuti doslovce ugurao loptu preko gol linije nakon udarca iz kuta, da bi posljednja dobra šansa za Hajduk došla u sudačkoj nadoknadi, nakon što su Bijeli još jednom izveli dobro uigrani slobodnjak. Fossati je sjajno pronašao Livaju, ali njegov udarac ponovno je obranio Lučić.

Ostalo? Pa možda nije bilo jedno veliko ništa, ali je bilo poprilično blizu toga.

Bijeli nisu uspjeli igrom probiti discipliniranu obranu Istre, iako ni Umut, ni Kačaniklić ni Livaja nisu podbacili. Jednostavno, Tramezzani nije htio preuzimati puno rizika i potencijalno omogućiti protivniku priliku za kontru. Doduše, Bijeli su u prvom poluvremenu dosta kvalitetno unosili loptu u protivničku trećinu, ali nisu znali što bi s njom jednom kada bi ona tamo došla.

Hajduk je dosta dobro prebacivao težište s jedne strane na drugu u fazi otvaranja napada, probijao Istrinu prvu liniju obrane i lagano s loptom ulazio u protivničku polovicu. Nerijetko bi Kristian Dimitrov bio taj koji bi se našao visoko u Istrinoj polovici s loptom u nogama i uglavnom je djelovao puno staloženije i sigurnije od primjerice Nihada Mujakića koji se inače često zna naći u takvoj situaciji. No nakon što bi došao tamo, ne bi imao rješenja.

Tramezzanijeva ekipa jednostavno nije imala odgovor na blok domaćina i njihovu izuzetno agresivnu igru koja im je priskrbila čak sedam žutih kartona, od čega su dva pripala Blagojeviću. Zbog toga su Bijeli u drugom poluvremenu krenuli preuzimati više rizika, ali to se najviše očitovalo u podizanju zadnje linije i češćim izlascima Vuškovića u protivničku polovicu. Stoper Bijelih tako je u drugom poluvremenu preuzeo veliki dio Todorovićevih zadataka u fazi napada i uputio većinu ubačaja s te strane, a Hajdukov desni bočni nije se baš najbolje snašao u situacijama u kojima bi se od njega zahtijevalo malo kompleksnije taktičko razmišljanje i djelovao je dosta izgubljeno.

image
Matija Djanješić/Cropix

Jedan od razloga zašto je Hajduk u drugom poluvremenu ponovno uglavnom išao preko bokova je Stanko Jurić. Već je odavno jasno da Hajdukov veznjak ne doprinosi puno svojoj momčadi u fazi izgradnje napada, a to je bilo evidentno i danas. Svaku loptu po koju bi se spustio u zadnju liniju proslijedio bi prvom igraču do sebe i u većini slučajeva je presporo osvajao prostor koji mu se otvorio.

Najbolji primjer toga dogodio se u 47. minuti. Jurić je primio loptu od stopera i proslijedio je Marcu Fossatiju koji se nalazio samo nekoliko metara od njega. Zatim nije nastavio kretnju u ispražnjeni prostor u koji mu je Livaja ostavio povratnu loptu. Na kraju je ipak stigao na nju i iz prve je odigrao na postavljenu zadnju liniju Istre na način da ona nikako nije mogla proći, osim ako bi protivnički branič teško pogriješio. U nastavku je lopta došla do Istrinog veznjaka, a Jurić je sjajno reagirao i odmah mu je oduzeo te omogućio svojoj momčadi dobru situaciju pred protivničkim šesnaestercem.

I upravo je to ono zbog čega Tramezzani želi Jurića u svojoj ekipi. On je igrač koji je odličan bez lopte u nogama, koji će prvi izaći u zatvaranje i oduzimanje lopte, ali i koji će nerijetko pravovremeno napasti prostor kada se nađe u protivničkoj trećini. Ukratko, sve će napraviti dobro dok nema loptu u svojim nogama.

I zbog toga Hajduk ne može graditi igru kroz centralnu poziciju, bez obzira na to što je Fossati sjajan u diktiranju tempa, promjeni ritma, postavljanju, pronalasku najboljih rješenja i ostalim stvarima koje bi trebale krasiti centralnog veznjaka. Jednostavno, Jurić mu je jako slaba podrška u kontekstu izgradnje napada.

Ali Tramezzani ni ne želi izgradnju napada kroz sredinu, fluidne kretnje igrača i „umiranje u ljepoti”. Tramezzani traži pragmatični pristup u kojem se svaki napad mora graditi sa što manje preuzimanja rizika, tako da se nakon izgubljene lopte protivniku ne ostavlja puno prostora u dubinu.

Imajući u vidu da će mu takav pristup donijeti jako malo šansi iz otvorene igre, Talijan se u velikoj mjeri oslanja na prekide, koji se očigledno na treninzima detaljno uvježbavaju. Pogodak u prošlom kolu za 2:2, današnji slobodni udarac iz 91. minute i dvije dobre prilike iz kornera, od kojih je jedna rezultirala jedinim pogotkom na susretu, jednostavno ne mogu biti slučajnost.

Evidentno je da Paolo Tramezzani zna što želi. Svjestan je da će zbog toga gotovo u svakoj utakmici hodati po rubu, ali njegova ideja je takva, svidjela se ona nekome ili ne. Zbog nje su utakmice Hajduka poprilično nesadržajne i kidaju živce navijačima, ali je također zbog nje Hajduk u nizu od osam prvenstvenih utakmica bez poraza, tijekom kojih je osvojio 20 bodova i sačuvao mrežu netaknutom u svih šest pobjeda.

Bijeli su se ovom pobjedom približili Rijeci na samo dva boda uz utakmicu manje, a Gorici na šest, također uz utakmicu manje. Često se zna reći da cilj opravdava sredstvo, a Tramezzani je na dobrom putu da ga ostvari. Rigidna igra, oslanjanje na disciplinu u fazi obrane i individualnu kvalitetu u fazi napada te pobjeđivanje na jedvite jade opravdani su dok su rezultati tu.

Rezultati za sada zaista jesu tu, no pitanje je kakvi će oni biti kada Bijeli uđu u seriju težih utakmica u kojoj ih čekaju redom Osijek, Slaven Belupo, Dinamo i Rijeka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2021 10:55