A Oscara za najbolju glavnu ulogu u predstavi ‘bijelih’ u Osijeku zaslužio je - Yassine Benrahou. Klap-klap-klap...
Ne, nismo pukli. Barem ne skroz. Umjesto klasične analize utakmice, da ne kažemo odjave, opisnih ocjena i slično, u duhu oskarovskog trenutka odlučili smo se malo podijeliti igračima Hajduka fiktivne Oscare za predstavu u Gradskom vrtu, viđeno u pobjedi kod Osijeka. Nije jedna pobjeda puno, ne skačemo pred rudo, ali čovjeka (navijača) i to veseli nakon svih onih pljuski proteklih tjedana.
Hajduk je opet, po drugi put pobjedom u Osijeku najavio izlazak iz krize igara i rezultata. Jednom u kupu, drugi put u SuperSport HNL-u. Dvaput je dvaput. Šteta samo što se ne igra i češće u Osijeku koji očito ovom Hajduku leži. Naime, poklopilo se da su dvije najbolje predstave Hajduka od dolaska Ivana Leke na klupu viđene na gostovanjima u Osijeku, na terenu na kojem baš nikada Hajduk nije lako dolazio do pobjede.
Ajmo mi na ‘nagrade’. Nije da bilo kakve nagrade ‘bijeli’ zaslužuju za viđeno u nastavku prvenstva, ali u Osijeku su barem pokazali znakove života.
Glavni glumac: Yassine Benrahou
Dosad je bio teški sporedni glumac, epizodist. I doslovno. Do nedjelje je od dolaska šest puta ulazio s klupe, a učinak mu je bio tanak, makar je upisao po gol i asistenciju. Nije ga bilo na mapi. A onda je iz ničega uskrsnuo poput – Brendana Frasera. Pozicija ‘desetke’ mu paše, bio je razigran, kombinatorno raspoložen. Bio je ljepilo za redove ‘bijelih’, iznudio je penal, a ni u obrani nije bio igrač manje kao što mu se u avans spočitavalo kao slaba točka pri dolasku u Hajduk. Dapače, bio je i tu kroz presing kohezivni faktor.
Sporedna uloga: Dario Melnjak
Dario je vječni Hajdukov Christoph Waltz, junak iz sporedne role. Mada mu nisu primarni zadatak, golovi su mu postali specijalnost. A pogotovo oni kad je gužva u kaznenom prostoru. On to kao i Waltz ima u sebi, taj talent, tu crtu, i gotovo. Ispred protivničkog gola je nemilosrdan. Tako je bilo i u Gradskom vrtu. Čim se ukazala šansa, stvorila lopta pred njim u idućem trenutku je završila iza leđa vratara Marka Malenice. Vratio se i on u život čim se Hajduk vratio igri s četvoricom u zadnjoj liniji.
Režija: Filip Krovinović
U ponešto povučenijoj ulozi nego što smo ga u posljednje vrijeme navikli gledati Krovinović se sasvim dobro snašao, ali što je važnije tako je Hajduk djelovao kompaktnije, imao je bolji balans među linijama. I u defenzivnom dijelu su tako ‘bijeli’ bolje u cjelini izgledali, nije Osijek u ofenzivnom dijelu napravio puno. Možda je to i dugoročnije rješenje ili je možda barem Leko na tragu da ga nađe, u kadru koji je vidljivo osakačen ozljedama i odlascima.
Scenarij: Ivan Leko
Neki će se zafrkavati kako je u ovom slučaju u pitanju zapravo adaptirani scenarij, zbog toga što trener Hajduka Ivan Leko dugo nije odustajao od željene formacije s trojicom igrača u zadnjoj liniji, ali bitno je u konačnici pronaći pravu formulu. Za Osijek je prava formula bila formacija s četvoricom iza, povučenijim Krovinovićem, Benrahouom iza Livaje, Pukštasom i Mlakarom na stranama. Konačno je Hajduk dominirao i kontrolirao susret. Od Osijeka do Osijeka.
Životno djelo: Marko Livaja
Najbolji igrač i kapetan Hajduka opet je odradio svoj dio posla. I kada nije u glavnoj roli, svoju štafetu uredno odradi. Nije stvar samo sigurne realizacije s bijele točke, nosio je protivničku obranu na leđima kao i često dosad. Livaja je nezamjenjivi igrač ove momčadi Hajduka. Dvije godine je prošlo otkad je došao (vratio se) u Hajduk, otad traje ‘Livajamanija’ i čini nam se kao da je prošlo tko zna koliko jer ovu momčad ne može se više uopće ni zamisliti bez njega.