Niko Sigur ne prestaje oduševljavati otkad je u travnju protiv Varaždina debitirao za prvu momčad Hajduka. Bijeli s njim na terenu u sedam uzastopnih utakmica još uvijek nisu primili gol, a iako zasluga za to ide cijeloj ekipi, Sigurov doprinos itekako je značajan.
Hrvat rođen u Kanadi tijekom tih 630 minuta odigrao je važnu ulogu u držanju zadnje linije stabilnom te bio možda i ključni čovjek u rješavanju problema koji su se javljali Hajduku u defenzivnoj tranziciji.
Sigur je u finalu Kupa na Rujevici pružio još jednu spektakularnu predstavu i bio na visini zadatka u svim fazama igre, a upravo su njegove reakcije nekoliko škakljivih situacija pretvorile u jalove pokušaje Šibenčana da upute udarac u okvir gola Ivana Lučića.
U situacijama 1 na 1 bio je neprelazan, a to je samo nastavak onoga što je pokazao u prvih sedam utakmica u dresu prve momčadi Bijelih. Njegova statistika ove sezone u HNL-u nadilazi one Dina Mikanovića i Gerga Lovrencsicsa, iako se radi o 19-godišnjaku koji je prirodno zadnji vezni.
Doduše, oni koji ga dobro poznaju kažu da mu je najveća vrlina sposobnost adaptacije, a mindset takav da uopće nema percepciju neke pozicije kao svoje "prirodne", no svejedno nije mala stvar doslovno preko noći upasti u prvu momčad Hajduka i onda na izuzetno osjetljivoj poziciji odigrati sedam utakmica kao iskusni rutiner.
Sigur je od Mikanovića i Lovrencsicsa bolji gotovo u svim segmentima. Ima veći broj točnih dodavanja po utakmici (31) i daleko najveći postotak uspješnosti (88 posto), u prosjeku ima dvostruko više dobivenih duela od obojice uz uspješnost od 52%, a također ima značajno više oduzetih lopti (3) i otklonjenih opasnosti po susretu (2,5) od njih.
Ono što posebno upada u oči u njegovoj statistici jest podatak da je Sigur najuspješniji igrač Hajduka kada je u pitanju postotak točnih dodavanja u protivničkoj polovici (78 posto). Slijede ga Lukas Grgić (77 posto), Marco Fossati (76 posto), Filip Krovinović (74 posto) i Toni Borevković (74 posto).
Iz toga možemo vidjeti da mu taj "impuls veznjaka" samo pomaže na poziciji desnog beka kod pregleda igre, preciznosti i biranja opcija za dodavanje. Ono što je posebno zanimljivo jest to da u prosjeku ima veći broj točnih dodavanja od Grgića i Fossatija, ali i od Mikanovića i Lovrencsicsa.
Podatak o postotku točnih dodavanja u protivničkoj polovici također nam govori da Sigur rijetko riskira i uglavnom bira sigurne opcije (igra riječi nije namjerna), ali to je u kontekstu kontroliranog nogometa u kojem je naglasak na posjedu zapravo vrlina, a ne mana.
To nipošto ne znači da se Sigur "drži po strani" i bira alibi rješenja, to samo znači da ima odličnu tehniku i visoku razinu igračke inteligencije, uz već spomenuti dobar pregled igre. O tome svjedoči i jedna situaciju iz prvog poluvremena finala Kupa, kada se našao pod velikim pritiskom uz desnu aut liniju.
Iza sebe je imao jednog igrača Šibenika koji mu je blokirao liniju dodavanja prema Ferru, a samim time i prema Lučiću, dok je ispred sebe imao drugog igrača u narančastom dresu koji mu izlazio u zatvaranje. Sigur je tada driblingom natjerao onog igrača ispred sebe da malo ustukne, a drugoga da mu uđe u zatvaranje, nakon čega se okrenuo i pronašao otvorenog Krovinovića u sredini te tako sasvim riješio pritisak Šibenčana.
Nakon sedam utakmica za kojih mu se mogu uputiti samo pohvale, očekivano su stigli i reprezentativni pozivi. Dragan Skočić ga je stavio na popis igrača hrvatske U-21 nacionalne vrste, dok je kanadski izbornik John Herdman uvrstio na širi popis A reprezentacije koju krajem lipnja čeka nastup na Gold Cupu (prvenstvo Sjeverne i Centralne Amerike i Kariba).
Odluka mu sada neće biti nimalo laka, jer mu s jedne strane Hrvatska predstavlja veći izazov, dok će se u Kanadi lakše etablirati jer je konkurencija manja, a stvari se rade na ispravniji način i nema puno pritisaka raznoraznih interesnih skupina.
Ono što je sigurno jest da je Hajduk "iz ničega" dobio igrača na kojeg može ozbiljno računati u budućnosti, na kojoj god poziciji igrao.