StoryEditor
Hajduksjećanje

Na današnji dan prije sedam godina Bijeli su osvojili svoj posljednji trofej: slavlje u Maksimiru, pa doček u Poljudu

Piše Slaven Alfirević
22. svibnja 2020. - 20:18
Slavlje na MaksimirSrđan Vrančić/Hanza media

Sedam godina je prošlo, sedam dugih, gladnih godina... Tek s vremenom neki događaji steknu pravu vrijednost da ih možete dostojno i pravilno valorizirati. Hajdukov kup iz 2013., na današnji dan. I kad pogledate aktere finala Hrvatskog nogometnog kupa otprije sedam proljeća što vam se čini?

I tko bi rekao da ćemo u 2020. opisivati taj kup kao posljednji u nizu Hajdukovih trofeja?

U finalu Hajduk kontra Lokomotive, nije bio niti Dinamo koji je ranije nekim čudom zapeo, ispao, i to od Zadra u Maksimiru! A ta Lokomotiva kao Dinamova Filijala kakve je sve samo nogometaše uzgajala: Kramarić, Pjaca, Antolić...

Hajduk je u dvije utakmice bio bolji, nakon slavlja u Maksimiru, fešta se prenijela po dolasku momčadi u Split. Hajduk je te 2013. osvojio po šesti put Rabuzinovo Sunce nakon 1993., 1995., 2000., 2003. i 2010.

- Tko bi rekao da će se nakon toga protegnuti evo sedam godina bez trofeja. Stvarno neobično, a kad se sad vratim unatrag onda mi je taj trofej još draži, još vredniji – priča nam Mario Maloča, kapetan Hajduka u toj utakmici, danas u redovima Lechije u Poljskoj.

Vama kao rođenom Zagrepčaninu bio je to poseban gušt, pamtimo vaše riječi:

- Svakako, s mojim klubom, a u mome gradu gdje sam rođen i proveo djetinjstvo. A ta se priča zna, kako sam želio doći u Hajduk još kao junior i kako sam ostvario evo 233 službena nastupa u bijelom, piše na klupskim stranicama. Osvojio sam kup i tri godine ranije protiv Šibenika, a protiv Lokomotive sam bio već kapetan i imao čast podići trofej. To mi je najljepši, najsretniji trenutak karijere, a što vrijeme više ide, sve ga više cijenim.

Sad su na sceni u Poljudu opet predsjednik Marin Brbić i trener Igor Tudor...

- I ja im želim da novi trofej podignu što prije. U klubu su još i Šiljo Blažević, on je branio u prvom finalu, pa se ozlijedio i revanš je branio Lovre Kalinić. I Mijo Caktaš je u momčadi.

Da nam malo pomognete odvrtiti film?

- Pogledajte sastav Lokomotive, snažna momčad, Antolić, Pjaca, Šitum, Barbarić, Kramarić, Boras, Puljić. Trener Ivković. I mi smo bili jaki, danas sva ta imena izgledaju jače nego onda... U Splitu je vodila Lokomotiva, onda je ušao Antonio Jakoliš, brat od Marina, unio je preokret, a golove su zabili Kouassi i Maglica u tri minute i onda smo s tom malom, ali vrijednom 2:1 pobjedom išli na revanš.

Palo je puno golova, 3:3 u uzvratu?

- Odmah nam je na startu zabio Šitum i to nas je prenulo, mobiliziralo. A preokret je nastao u zadnjoj minuti prvog dijela kad je Giga zabio iz slobodnog udarca. Njima je branio Picak i Vukovićeva bomba iz slobodnjaka nekako se odbila preko njega. Sam je unio loptu u mrežu. To nam je raširilo krila... U nastavku su bili naši, mi smo se razigrali, igrali sjajno, a blistao je nadahnuti Sušić.

Da, njegov pogodak i asistencija.

- Tino je bio baš u formi, raspoložen, išli su ga driblinzi, to mu je možda i najbolja partija u Hajdukovu dresu, premda je dao sjajnih golova i poteza. Sam je zabio i onda asistirao Stojanoviću. Baš smo ih nadigrali.

Bilo je veliko slavlje?

- Uvijek se slavi s našim navijačima, pamte se ti doživljaji. Podigli smo trofej, bili smo sretni kao mala djeca. Slavili smo najprije u Maksimiru, a onda smo putovali autobusom i dočekali su nas navijači i na stadionu u Poljudu. Nezaboravno.

Čujete li se s tadašnjim društvom?

- Povremeno, ne baš stalno, ali evo su nekidan iz Sarajeva svoju sliku na Instagram stavili Sušić, Oremuš i Stojanović, prva dvojica igraju za Sarajevo, a Stojanović za Olimpik, sva trojica su u Sarajevu. To sam vidio. S Gigom Vukovićem sam se čuo nema dugo, on sad igra u Crnoj Gori, Jozinović je u Kopru... Šiljo i Mijo su u Hajduku. Maglica i Kouassi u Kini...

Bio je to prvi trofej Igora Tudora koji je uskočio u finale?

- Svakako, bili smo vrlo motivirani, želim mu da ponovno osvoji trofej. Ali, moram svakako istaknuti i zasluge Miše Krstičevića koji nas je vodio i preskakao prepreke do finale. To je i njegov kup, trener Krstičević je odradio velik posao te sezone.

Uzbudljiv je bio i polufinale sa Slaven Belupom?

- To mi je možda i potez karijere, ha, ha, ha, pamtim dobro, uklizao sam i izbio loptu ispred prazne mreže, bio bi Slaven poveo u Poljudu, oni bi stekli prednost. I to je pomoglo da kasnije osvojimo kup – prisjetio se Maloča, kapetan iz trofejne 2013.

Poljska liga od 31. 5.

Nekidan o Diamantakosu, danas o kupu, Maloča je na liniji, a kako je u Poljskoj? Redovito špartamo svijetom prateći koronu, dokle je Poljska stigla?

- Mi uvelike treniramo, testirao sam se već nekoliko puta, grlo, krv i nos, negativan sam na koronu, mi brzo počinjemo, 31. svibnja. Čeka nas odmah lokalni derbi protiv Arke iz Gdynie, znate da smo mi kao jedan grad Gdynia i Gdansk i to je nama utakmica važnija od tri boda.

Semafor

Lokomotiva – Hajduk 3:3

Zagreb, 22. svibnja 2013. – Stadion u Maksimiru. Gledatelja oko 12.000 (5000 navijača Hajduka na jugu). Sudac Ante Vučemilović (Osijek).

Budući da je u prvoj utakmici u Poljudu pobijedio sa 2:1, s ukupnih 5:4 Hrvatski nogometni kup osvojio je Hajduk.

Strijelci: 1:0 Šitum (8), 1:1 Vuković (45), 1:2 Sušić (50), 2:2 Kramarić (70), 2:3 Stojanović (72), 3:3 Bručić (90+3).

Lokomotiva: Picak - Boras, Barbarić, A. Puljić, Bručić - Maleš (od 87. Chago) - Pjaca (od 82. M. Musa), Mrzljak (od 52. Peko), Antolić, Šitum – Kramarić.

Hajduk: L. Kalinić – Vršajević (od 65. Oremuš), Maloča, Milović, Jozinović – Lima, Sušić – Kouassi, I. Vuković (od 51. Stojanović), Caktaš - Maglica (od 82. A. Jakoliš).

#HAJDUK#KUP

Izdvojeno

24. svibanj 2020 20:20