StoryEditor
HajdukRibery iz koprivnice

Mogao je u inozemstvo, a izabrao Hajduk i onda - nestao. Sad kreće od nule, kod Tudora bi trebao dobiti novu priliku

Piše Slaven Alfirević
7. siječnja 2020. - 10:20
rgx time: 9.918212890625E-5

Trebao bi to biti novi početak za Hajdukovu ljetošnju akviziciju koja je po nekim procjenama plaćena Slaven Belupu i do 500.000 eura odštete.

Bio je prvi pick, Ivan Dolček, prije nego je došao i David Čolina. Obojica mladi reprezentativci pocrtani u notesima Hajdukove struke kao “must have”. Doveli su ga, a i on je srčano odabrao Hajduk premda je mogao u Celtu ili Fortunu iz Düsseldorfa, što nije prozirni e-pe-pe iliti pe-pe, promidžbeni program što bi rekao Tarik Filipović. (Ono e-pe-pe smo davno zvali ekonomsko propagandne poruke).

Uglavnom, mogao je u inozemstvo (kao što je i Čolina bio u Monacu), međutim procjena je bila da ga u Hajduku čeka brži prosperitet, te da bude bliže reprezentativnim selekcijama, na oku izborniku.

Bljesnuo na Malti

Poletio je kao raketa, na Malti, bio otkriće. Govorimo o prvom susretu protiv Gzire gdje je sve bilo kao po loju, na visokoj temperaturi i umjetnoj travi Malte, prije uzvrata.

Onda je otišao Siniša Oreščanin, ali je Dolček ostao nadolazeća atrakcija. Bitan u pobjedi Hajduka u gostima u Varaždinu – 3:0. Tko bi rekao da će to biti jedina pobjeda Hajduka izvan Poljuda u prvenstvu minule jeseni? Utakmica u kojoj su lijevom stranom ordinirali i Čolina i Dolček. Ako nije baš pravi bek, ima Dolček sve odlike krilnog napadača.

Nisu ga zalud u Koprivnici zvali – Ribery.

I onda je - nestao. Pardon, prije toga je odigrao slabiju partiju u Osijeku, “prodao” balun-dva, krenulo je naopako. Jedna partija loša, pa što? Nije mu potencijal okopnio.

Svejedno, nakon toga kao da je s mape nestao, a brz je, jak i snažan, prodoran lijevi bek ili čak desno krilo, može na obje strane. Dojam iz njegova početnog nastupa odaje kako ga se doista moglo više koristiti.

A gdje je Dolček nestao?

Nabrajajući Hajdukov napadački potencijal u pravilu ga se ne apostrofira jer ga i mi držimo u konkurenciji lijevog beka.

Zašto ga je Burić stavio sa strane?

Međutim, to uopće ne mora biti točno, jer njegov potencijal jest napadački, a promjena sustava igre u 3-5-2 otvorit će mu poseban prostor i pružit slobodu za njegove izlete, bez straha od greške. Da se ne trese kao u Osijeku ako je krenuo naprijed, ostao bez lopte i onda se baš iz te pogreške rodi gol odluke...

Mlad je, greške se događaju, nije smak svijeta.

Akvizicija iz Koprivnice trebala bi dobit nov poticaj kod Tudora. Dolček spada u one koji kao da kreću od nule. Kad je dolazio i u njega je uloženo, računalo se da će se u godinu-dvije milijunski plasirati u inozemstvo.

Nećemo sad pucati cijene, ali njegova hitrina, te sposobnost da igra na lijevoj strani, odlike su koje posebno vrijede na tržištu.
S naše pozicije trudili smo se (barem tako mislimo) Damira Burića u pravilu oslikati pozitivnim tonovima, jer mislimo da to zaslužuje, smatrajući njegovu čašu do pola punom vode, a ne praznom.

Međutim, u slučaju Dolčeka ostaje enigma kako ga je to Burić ostavio sa strane. Nikad to Burić nije objasnio. Ostaje činjenica da je Dolček krenuo kao raketa, pa nestao iz orbite.

Na Tudoru je da ga odvagne, te eventualno usmjeri da se pravilno razvije u tržišnu vrijednost.

Iza Dolčeka stoji opaska: osam utakmica, dva gola, najbolji kad se dobilo jedinu utakmicu u gostima, u Varaždinu i sad ga čekamo: da to bude novi, novogodišnji Dolček.

#HAJDUK#IVAN DOLčEK

Izdvojeno