U skoro dva mjeseca na klupi Hajduka, Ivan Leko etablirao se kao trener čije su konferencije za medije barem sadržajne, ako već netko ne želi ići toliko daleko pa ih nazvati zanimljivima.
Njegovi odgovori najbliže su pojmu "bez dlake na jeziku" što mogu biti kada je u pitanju trener profesionalnog kluba, a njegovi nastupi su u puno aspekata onakvi kakvi bi i trebali biti. To se posebno ogleda u jednom segmentu - načinu na koji odgovara na pitanja o svojoj ideji.
Iako je na svojoj prvoj presici, na kojoj je predstavljen javnosti kao novi trener Hajduka, rekao da mu je sustav manje bitan, Leko se drži varijacija na temu formacije s tri stopera i jasno daje do znanja da od toga ne planira odustati. Neki segmenti stila na kojem inzistira također su pod znakom pitanja, ne zbog toga što ne upadaju u okvire "hajdučke igre" koja je definirana Strategijom, već u kontekstu problema kompatibilnosti ideje s profilom igrača koji su mu na raspolaganju.
No, Leko je odlučan u svom naumu, a nakon što je već jednom prilikom rekao da su mu "plan B i plan C učiniti plan A bolji", na presici ususret utakmici s Dinamom ponovno je morao odgovoriti na pitanje vjeruje li još uvijek u svoj plan.
- Vjerujem milijun posto. Da ne vjerujem, ne bih ni danas bio ovdje. Moć vjere je nešto što ne vidiš. Lako je vjerovati da su City ili Arsenal dobri sada kada to vidiš. Ja vjerujem milijun posto u to. U nogometu postoji deset različitih puteva, ali ja sam jako jasan od početka. Kadar koji imam, to su sve karakterno jaki igrači i vjerujemo puno u tom smislu - rekao je Leko.
S obzirom na učestalost pitanja o njegovoj filozofiji igre, iza kojih u velikom broju slučajeva stoji i potpisnik ovog teksta, zapravo je impresivno s kojim uvjerenjem, ali i mirnoćom Leko na njih odgovara.
Nije toliko često da se trener Hajduka nosi s preispitivanjima na takav način. Nakon dva mjeseca ispunjenih kritikama i sumnjama javnosti, koje dolaze kao posljedica onoga što je jasno i samom Leki, ne bi bilo čudno da od trenera Bijelih na presici čujemo nekakvu isprovociranu reakciju. Ali on je jednako uvjeren u svoju ideju kao i prvog dana te na isti način svaki put odgovara na pitanja koja su zapravo samo varijacije na istu temu. Smiren je i pristojan, a opet direktan i ne služi se samo floskulama.
I ne samo to, kod njega nakon utakmice nema skrivanja. Prvi će detektirati probleme i neće prezati od nazivanja stvari njihovim pravim imenom, čak će i bez ustručavanja reći da "nema pojma" koji su razlozi nekih problema. Je li ponekad zna i prije detaljne analize što se događalo pa ne želi to otkriti javnosti, ili zaista ne zna - manje je važno, jer dok to govori toliko odiše nepokolebljivošću da je to fascinantno.
Leko je u svom odgovoru na današnjoj presici spomenuo Guardiolin City, ali i Arsenal. A zanimljivo je da je upravo navijačima "topnika" posljednjih godina mantra postala izjava njihovog trenera Mikela Artete: "Trust the process".
Španjolac je odmah pri preuzimanju klupe Arsenala u prosincu 2019. rekao da želi da mu momčad igra sa strašću, dominacijom i agresijom te je gurao svoje bez obzira na sumnje i kritike. Slično želi igrati i Leko, a takav nogomet i navijači žele gledati. Problem je samo u tome što ni Lekini prethodnici nisu uspjeli u sličnom naumu, dok karakteristike igrača i gomila ozljeda bacaju dodatnu sumnju na funkcioniranje takve ideje.
Lekina vjera u ideju i proces koji stoji iza nje zapravo i jest nekakav nogometni ideal. Svatko ima svoju viziju nogometa i u svakom periodu imamo različite trenere koji su istovremeno uspješni na različite načine. Dakle, nije problem ideja kao takva, pogotovo ako je ona treneru već ranije donijela uspjeh. Ali isto tako trener s jednakim pristupom može biti uspješan u jednom klubu i neuspješan u drugom, jer na kraju dana ipak ima igrače koje ima i oni njegovu ideju možda ne mogu provesti u djelo, koliko god u nju vjerovali.
Vjera u proces Arsenal je dovela do prvog mjesta na ljestvici Premier lige i najozbiljnije borbe za naslov unatrag tko zna koliko godina. Pitanje je gdje će ta ista vjera u proces dovesti Hajduk.